Najbolji način kako upoznati BiH: Duboko lična tura koju vodi osoba koja je preživjela opsadu Sarajeva

Novinarka Robin Vilsom (Robyn Wilson), koja živi u Londonu, napisala je veoma ličnu priču o obilasku Sarajeva. 

Njen tekst sa portala Lonely Planet prenosimo u cijelosti.

“Sviđa li ti se moj rad?” kaže Almir Ahmetagić, a ironični osmijeh pojavljuje mu se na licu dok pokazuje na veliku udubinu u kombiju iz kojeg smo se upravo izašli. Sliježe ramenima i lagano se smije, dok mu ključevi od auta zveckaju u ruci.

Odmah probija led među našom malom grupom od tri osobe. Trideset godina nakon završetka bosanskog rata, upravo smo odvedeni na jedno od brojnih mjesta na kojem se rupe od metaka još uvijek nalaze na sarajevskim stambenim zgradama.

Almir Ahmetagić. Robyn Wilson / Lonely Planet

Naravno, učimo o jednoj od najbrutalnijih i najdužih opsada u modernoj historiji – ali s Almirom u blizini, možemo očekivati nekoliko mračnih šala usput.

Njegovo iskustvo preživljavanja rata je mučno. Dvaput je upucan i morao je da gleda kako neprijateljske snage spaljuju njegovu kuću, nedugo prije nego što je njegov rođeni brat tragično poginuo od snajperske vatre.

Ali uprkos svemu tome, njegova priča i priča o gradu je ispunjena nadom.

Almirova tura o teškoj prošlosti Bosne koja je ispunjena nadom

Imao je oko 15 godina kada je počela opsada Sarajeva 1992. godine, i pridružio se vojsci te godine sa svojim bratom da se bori protiv srpskih snaga koje su napadale glavni grad.

Svjedočeći iz prve ruke mnogim ključnom trenucima iz skoro četiri godine duge opsade, Almir danas pruža usluge obilaska svog rodnog grada sa vodičem za posjetioce koji žele bolje razumjeti tešku, ali fascinantnu prošlost Bosne i Hercegovine.

Procjenjuje se da je tokom rata poginulo oko 100.000 ljudi. Lonely Planet

– Razmišljao sam: “Impresionirat ću sve djevojke” – priča nam u šali prisjećajući se zašto je otišao u vojsku i dodaje:

– Ali, zaista, srpska vojska nam je ostavila samo jednu opciju: da se borimo. Jer u svakom gradu koji je zauzet ubijani su civili.

Procjenjuje se da je tokom rata poginulo oko 100.000 ljudi, dok je više od dva miliona raseljeno.

Pješice nas vodi do prve glavne stanice obilaska, Muzeja sarajevskog tunela. To je mala, mrvljiva zgrada posuta mecima koja se ne razlikuje od mnogih kuća u blizini.

Na podu blizu ulaza su tragovi nečega što liči na izblijedjelu crvenu boju. Ipak, uskoro saznajemo za njihov značaj: ovo je Sarajevska ruža, jedan od oko 200 spomenika koje možete pronaći širom grada, a koji su napravljeni od betonskih ožiljaka uzrokovanih eksplozijama minobacačkih granata i kasnije zaliveni crvenom smolom.

Almir pokazuje Sarajevsku ružu. Robyn Wilson / Lonely Planet

Može se nazvati ružom, ali više liči na krv – i prilično je jezivo. Ona donosi kuću brutalnosti rata. To su mjesta na kojima su ljudi često gubili živote.

Almir objašnjava kako su srpske snage – koje su željele da stvore novu državu bosanskih Srba nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost tokom raspada Jugoslavije – opkolile Sarajevo, isključivši stanovnicima struju, vodu i hranu.

Multietničku Bosnu uglavnom čine muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Srbi i Hrvati katolici; tokom rata, bošnjačko stanovništvo postalo je žrtva onoga što se danas smatra etničkim čišćenjem od strane srpskih snaga. Sarajevo danas ostaje većinsko stanovništvo bosanskih Muslimana, a stanovnici poput Almira se izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Neke zgrade u Sarajevu još uvijek pokazuju brutalnost rata. Robyn Wilson / Lonely Planet

Sarajevo se nalazi u dolini, a snajperisti su se povoljno pozicionirali u okolnim planinama, redovno otvarajući vatru na vojnike i civile, kaže Almir.

– Prvi put sam ranjen malim komadom gelera. Taj komad gelera mi je još u glavi – dodaje, lupkajući po lobanji.

Drugi put nije imao toliko sreće, jer su mu geleri pogodili kičmu.

– Rečeno mi je da više nikada neću hodati – kaže Almir, koji je u bolnici proveo šokantne tri godine oporavljajući se od rane. Na sreću, dokazao je da doktori nisu u pravu i danas može hodati.

Kako bi preživjeli i komunicirali sa vanjskim svijetom, bosanska vojska i dobrovoljci kopali su tunel do područja izvan Sarajeva koje je bilo slobodno-bosanska teritorija. To je značilo da su hrana, ratne zalihe i humanitarna pomoć mogli da uđu u grad – i tako je dobio ime “Tunel spasa”.

Tunel spasa. Robyn Wilson / Lonely Planet

Naoružani ovim znanjem, krećemo pet metara ispod zemlje kako bismo lično vidjeli dio tunela. Prostor se steže, temperatura pada. Zadivljujuće je pomisliti da je tunel dug 800 metara izgrađen za nešto više od četiri mjeseca, tokom teškog bombardovanja i artiljerijske vatre. “Pazite na glavu”, upozorava Almir, koji je put prošao ovuda više puta i dodaje:

– Jednom sam morao da šijem glavu!

Prolazimo pognuti, sa lampama iznad glave koje nam osvjetljavaju put.

Perspektiva sa Trebevića

Nakon što smo se vratili na površinu, uskačemo nazad u kombi kako bismo putovali na prelijepu planinu Trebević, koja gleda na Sarajevo. Na putu, Almir pokazuje na popularne restorane, kafiće i okupljališta dok se vozimo kroz danas vrlo uspješan i užurban grad.

Visoko na planini, Almir nam pokazuje gdje su se nekada ukopali snajperisti. Nema nikoga u blizini dok stojimo na planinskom grebenu i tiho promatramo grad u miru. U vrijeme naše posjete, debeli snježni pokrivač prekriva zemlju. Zamišljam kako bi ovo mjesto bilo savršeno za sklonište od ljetnih vrućina.

Olimpijska staza za bob sa zimskih igara 1984. godine. Robyn Wilson / Lonely Planet

Prije nego što smo se vratili u grad, posjećujemo napuštenu olimpijsku stazu za bob, sa zimskih igara 1984. Okruženi zaštićenom šumom s brojnim planinarskim stazama, hodamo stazom za bob, koja je prekrivena grafitima i prošarana rupama od minobacačkih granata i artiljerijskih oštećenja.

Naša posljednja stanica je na jednom od najvećih i najstarijih jevrejskih groblja u Evropi, koje se nalazilo na prvoj liniji fronta tokom rata i također je nažalost oštećeno granatiranjem. Rečeno nam je kako su ga srpske snage koristile kao artiljerijsku poziciju, te kako je jedan broj grobnica i dalje sravnjen nakon što su se urušili od teškog naoružanja na njima.

Almir posmatra grad. Robyn Wilson / Lonely Planet

Ipak, kao i na mnogim drugim stanicama tokom obilaska, sada na terenu vlada tihi mir, uprkos svemu čemu je mjesto svjedočilo. Isti osjećaj smirenosti javlja se i kod stanovnika glavnog grada. Kao što je Almir, koji je – više od svega – šampion svog rodnog grada. I nade.

Kako rezervisati obilazak

Almirova poludnevna tura o opsadi Sarajeva može se rezervirati online putem Funky Toursa. Ulaznice koštaju oko 30 eura po osobi i uključuju ulaz u Muzej sarajevskog tunela.

Avaz