ZENIČANIN PORUČIO RODITELJIMA MATURANATA U GRADIŠCI: Dovedite djecu u grad gdje zvono sa crkve nikad nije smetalo glasu mujezina

Učenici 9. razreda Osnovne škole u Gradišci slavili su maturu tako što su divljali kroz bošnjačko naselje. Naime, kako smo jučer i pisali, djeca su sa zastavama Srbije prolazili ulicama naselja uz pjesmu “Ne volim te Alija”.

Povodom ovog događaja, Zeničanin Emir Kadrić je na svom Facebook profilu objavio status u kojem je pozvao roditelje djece maturanata da posjete Zenicu.

“Jutros gledam snimak u Bosanskoj Gradišci i defile maturanata kako prolaze kroz mjesto nastanjeno pretežno Bošnjacima – muslimanima i pjevaju nacionalističke pjesme. Djeca koja su tek izišla iz školski klupa. Djeca koja će postati svoji za godinu dana. Djeca koja će uskoro zasnovati porodice. Djeca koju iskreno nije imao ko da odgoji i nauči da je komšija komšiji više nego daleka rodbina. Ta djeca nažalost će sutra sve biti osim ljudi u pravom smislu te riječi. 

Pa ako roditelj jednog tog dječaka kojeg imam u prijateljima bude čitao ovu moju objavu neka pokaže svom sinu da je od 1992. do 1995. godine u Bosanskohercegovačkim gradovima srušeno 614 džamija. Da bolesnici nisu birali između legitimnih vojni ciljeva i Božijih kuća, pa su rušili i ono što je sveto. Da su u mojoj Zenici Božije kuće sačuvane upravo iz razloga jer mi Zeničani razumijemo šta znači svetinja”, navodi se u Facebook objavi.

Kadrić je objavio i sliku (selfie) na kojoj se iza njega nalazi pravoslavna crkva “Crkva rođenja presvete Bogorodice”.

“Da ova prelijepa Božija kuća, naša zenička ljepotica kako je ja imam običaj zvati, još od 1885. godine kada je napravljena i osveštana pa do danas stoji na istom mjestu i krasi naš grad, našu Zenicu. Da je samo dvadesetak metara od ove lijepe Božije kuće bio vojni stacionar u kojem je za vrijeme rata bila smještena vojska ARBiH. Da nikada nijednom vojniku niti stanovniku grada Zenice nije padalo na pamet da je ošteti na bilo koji način. 

Drugi put kada budeš dolazio u Zenicu povedi i svoje dijete neka uživa u gradu u kojem zvono sa crkve nikada nije smetalo glasu mujezina. Grad u kojem zajedno sjede i druže se Muhamed, Slavko, Vaso, Atif, Brano, Luka, Zvonko, Đorđe, Sinan, Jela, Esma, Vedrana…”, napisao je Kadrić.

(Crna-hronika)