Ećo: Naši kupci u Evropi već odustaju od narudžbi roba iz BiH, a novih tržišta ni na vidiku

Nekim zemljama Evropske unije prijeti recesija pa čak i u Njemačkoj najjačoj ekonomiji u Evropi. Firme iz Bosne i Hercegovine najviše izvoze u EU i zemlje u okruženju i ako dođe do recesije, a već se smanjuje izvoz naših roba, bh. ekonomija zapala bi u tešku situciju, jer nisu osigurana nova tržišta.  

Suad Ećo, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo, zabrinut je jer već se osjeća smanjenje izvoza svih roba iz BiH.

– Najviše nas zabrinjavaju najave otkazivanja ugovora i već neki naši kupci u Evropskoj uniji odustaju od narudžbi. Ukoliko Njemačka uđe u recesiju sigurno je da će i Bosna i Hercegovina imati velike poteškoće. Mi nemamo alternativna tržišta, jer smo godinama bazirani na EU i naše okruženje. Trebali bi se okrenuti novim tržištima, arapskom i američkom, iako mislim da smo već malo zakasnili da se pojavimo na nekim drugim tržištima. Zbog toga očekujem da će i BiH ući u recesiju, jer u drugom kvartalu ove godine sve će biti manje narudžbi. Trebat će nam pomoć države i Vanjskotrgovinske komore BiH – ističe Ećo.

Ekonomski analitičar Igor Gavran, smatra da za većinu proizvoda i tržišta nije neophodno bilo kakvo direktno učešće vlasti, već se sami izvoznici trebaju angažirati da istraže gdje imaju povoljne prilike i mogu biti konkurentni.

– Savjete i podršku u tom procesu prije svega trebaju tražiti od Vanjskotrgovinske komore BiH koju (skupo) plaćaju kroz članarinu i čija je osnovna obaveza upravo podrška izvoznicima. Ova podrška može biti u obliku savjeta i informacija o potencijalnim tržištima, organizacije učešća na relevantnim međunarodnim sajmovima i poslovnih susreta s potencijala partnerima… Uloga vlasti u može biti sufinansiranje ovih aktivnosti i pomoć putem diplomatsko konzularnih predstavništava – pojašnjava Gavran i dodaje:

– Aktivnija uloga vlasti je međutim potrebna kada je riječ o ispunjavanju nekih tehničkih standarda i dokazivanju usklađenosti za određene proizvode i oblike proizvodnje. Naprimjer kada inspekcije iz države uvoznice posjećuju preduzeća u BiH i domaće institucije da se uvjere da proizvodi ispunjavaju uvjete za plasman na njihovo tržište. Ovo je najčešće u proizvodnji hrane animalnog porijekla i tada nadležne domaće vlasti naravno moraju s jedne strane pomoći domaćim proizvođacima u ispunjavanju uvjeta, a s druge svojim partnerima iz zemlje uvoznice dokazati i svoju i njihovu usklađenost sa zahtjevima. A ako se procijeni da su ključna prepreka izvozu na određena tržišta carinske stope i da je interes BiH toliki da je opravdano razmotriti i preferencijalnu ili slobodnu trgovinu sa tom državom, onda bi bi se u pregovore trebalo uključiti državno ministarstvo vanjske trgovine.

Ali ne treba se olako zalijetati u ovim smjeru jer se međunarodni ugovori o slobodnoj ili preferencijalnoj trgovini zaključju samo kada postoji ozbiljan interes, a ne zahtjev jedne firme da nešto malo izveze kao sto je kod nas često slučaj, nastavlja naš sagovornik i predlaže:

– Takvi pregovori su kompleksni i moraju zadovoljiti obje strane. Dakle, podrazumijevaju i naše ustupke koji mogu štetiti drugim kompanijama. Možda i neke institucije iz oblasti financijskih tržišta i platnog prometa mogu pomoći da se pronađu alternativni aranžmani. Ukratko, za isto od tržišta i proizvoda, različita je i uloga vlasti, ali mislim da je u svakom slučaju uvijek neizostavna uloga samih privrednika i Vanjskotrgovinske komore BiH. A Komora bi opet trebala uključiti sve one institucije čija dodatna podrška bude potrebna.

Faktor