Minka Muftić: Hvala Bogu, kćerka nema glumačkih pretenzija

Minka Muftić (62) veoma je angažirana. Glumica je Narodnog pozorišta Sarajevo, a na Akademiji scenskih umjetnosti predaje predmet Govor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Maj je mjesec kada su uveliko ispiti, a u Narodnom pozorištu su u toku probe predstave „Mišolovka“ Agate Kristi (Agatha Christie). To je najdugovječnija predstava na Planeti. U cijelom svijetu igra se već punih 60 godina.

U toku su i vruće pripreme za jednu dječiju predstavu. Mnogo volim poeziju i našla sam divan prepjev Grimove bajke „Vuk i sedam jarića“, a s veoma plemenitom poentom, porukom da lijepo i dobro uvijek pobjeđuje. A, i privatno imam vrlo zahtjevan splet okolnosti, tako da mi nema kad biti dosadno, nemam kad da stanem. Ali, iskreno, i ne žalim se – kaže Muftić za „Avaz“.

Moral je važan

Kao profesorica, možete li povući paralelu između Vaše i generacije kojoj predajete, budućih glumaca?

– S obzirom na to da imam kćerku od 19 i po godina, a i decenijama sam okružena generacijama koje na moje oči stasavaju, moram priznati da su razlike uočljive. Čovječanstvo je unazađeno velikim napretkom tehnike. Naravno, ima tu i dobrih strana. Ali, s druge strane, baš kada je riječ o odrastanju mladosti, pa i kada govorimo o mojoj profesiji, sve se nekako servira na tanjiru, jezik i mozak se sve manje koriste, kreativnost i maštovitost polako bivaju limitirani. Taj internet je svojevremeno i smišljen da od čovjeka polako prave automat. Fokus je smanjen, nema koncentracije, stalno misli i oči lete ka mobitelu. Danas se do svake informacije i svakog podatka veoma lako i brzo dođe, a to na neki način, ipak, nije ni dobro. Ja sam od onih ljudi koji još vole otvoriti rječnik i potražiti značenje neke riječi, otvoriti enciklopediju te potražiti neke podatke.

Minka Muftić. Avaz

Jeste li stroga profesorica i šta očekujete od svojih studenata?

– Očekujem da odgovore na svoje zadatke, očekujem i volim, prije svega, da su moralni. Bez obzira na zadatke i materijal koji se obrađuje tokom semestra i studiranja, mnogo se trudim da se dodirnemo etike, morala, čudoređa, da se mladi ljudi nauče tome šta ne valja, a šta valja. Kada se tom vještinom ovlada, ovladao si onda svime u životu.

 Šta ste savjetovali kćerki?

– Sada kada je pogledam, i sama se iznenadim, i pozitivno i negativno. Kakav god da daš temelj, jednostavno društvo ima svoj utjecaj, i to veoma jak. A, upravo u tom periodu socijalizacije i svega ostalog čovjek je najtananiji, najlabilniji, najotvoreniji za sve utjecaje. Rekla sam joj da svako mora proći svoj put, bez obzira na trud i zalaganje, bit će onako kakva joj je sudbina.

Ja sam nekako fatalista u tom smislu, mislim da je kreirano za nas, da su kreirani naši životi, da su duše koje su došle na ovaj svijet, došle s određenim zadacima. Mogućnosti izbora su nam dati, kao lepeza u ruci. Trudim se da bude moralna, da bude poštena, da bude osoba na svom mjestu, ali ne može se živjeti ni za koga. Ona sama odlučuje na kraju.

Je li talentom „povukla“ na mamu?

– Kad je riječ o umjetničkom dijelu mog života, ona nema tih pretenzija, a zbog toga se zahvaljujem dragom Bogu.

 Doba borbe

Mnogi mladi ljudi žele da budu glumci, a onda im drugi postavljaju pitanje od čega će da žive?

– Ne mislim da je to tako. Do stalnog zaposlenja nije lako doći, a u ovom poslu to nikada nije bilo lako. Ali nije lako ni u nekom drugom zanimanju, a posebno danas. Nije ovo lijepo Titovo vrijeme, kada si znao, završiš mašinstvo i znaš da ćeš dobiti posao. Ovo je, ustvari, doba borbe u svakoj sferi života, pa i zapošljavanja, ovo je jedan težak period za cijelu civilizaciju.

Ali, s druge strane, danas mladi umjetnici, pa ta zanimanja influenseri, blogeri, pa ta neka zanimanja za koja ja uopće ne znam ni šta znače, imaju priliku da se predstave cijelom svijetu u jednom momentu.

Danas se on-line rade audicije, sada je mladima iz te branše sve dostupno, uvezuju se sa znanim i neznanim iz cijelog svijeta. Njima je mnogo lakše da rade i da zarade nego što je nama bilo. Dakle, i mladi glumci imaju perspektivu. Imamo masu televizija, svi na neki način hajruju nešto, pa tako da oni koji postavljaju to i takvo pitanje nisu u pravu.

Uz mnoštvo obaveza, imate li vremena za odmor, ako da, kako se odmarate?

– Kad god stignem, odem na jogu, to je nešto što volim. A, ustvari, ne znam ni ja sama kako se odmaram.

„Viza za budućnost“

– Meni je „Viza za budućnost“ pomogla na opštoj popularnosti. Ali, meni je isto tako veoma, veoma drago kada me neko sretne i kaže mi da sam bila dobra u tom i tom pozorišnom komadu. Tada znam da me ljudi prate i u nekim drugim dijelovima mog glumačkog života. Bilo je tu i nekih filmova, serija – kaže Muftić.

Avaz