Djevojke su ruho same pripremale: Nekada su njive, dućani i kuće bile miraz, a danas?

Miraz i ruho, još od srednjeg vijeka, prema pisanim podacima, dio su svadbenih običaja za djevojke u našoj zemlji.

No miraz i ruho “dvije su različite stvari”, napominje Lebiba Džeko, kustosica sa Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja BiH.

– Ruho je dio opreme djevojke, ono što je ona sama izrađivala od vremena kad je postajala starija djevojčica pa do djevojačkog doba. To su predmeti za svakodnevnu upotrebu, uglavnom tekstilni predmeti kao što su peškiri. Miraz se odnosio na neku drugu vrstu imovine, na vrednije stvari, na nepokretnu imovinu kao što su bile kuće, dućani, njive, imanja neka – pojašnjava Džeko.

Siromašne djevojke nisu imale miraza, praktično, miraz su imale samo djevojke čiji su roditelji bili boljeg ekonomskog statusa.

– Bogate djevojke su donosile miraz i praktično, to što bi donijele u miraz, bilo bi njihovo vlasništvo do kraja njihovog života. Naravno, njihov muž je upravljao tom nepokretnom imovinom, ali se praktično znalo šta je dio miraza djevojke, odnosno poslije žene koja se udala – dodaje Džeko.

Šta je sa mirazom i ruhom danas, koliko je i dalje zastupljeno i u kojem obliku?

– U današnje vrijeme to se ponekad kolokvijalno nazove miraz. Ustvari, u današnje vrijeme postoji neka praksa da žene i djevojke nasljeđuju dio imovine svojih roditelja ravnopravno sa svojom braćom i muškim članovima porodice. To je sada neki dio nasljedstva koji se djevojci dodjeljuje udajom. Miraz današnjih djevojaka su njihove svjedodžbe školske, njihove diplome. Ako mene pitate, to je nešto što današnje djevojke nose u svoj miraz – odgovara Džeko.

U Zemaljskom muzeju BiH, na Odjeljenju za etnologiju, izloženi su primjerci ruha – tekstilnog pokućstva.

Faktor