Krah politike opasnih namjera: Tekbir za građansku BiH

U dejtonskoj BiH ideološka podjela probosanskih stranaka, prilično banalizirano, vršila se uglavnom na građanske i nacionalne stranke. Iako se kako sami protagonisti stranaka tako ni analitičari uglavnom nisu trudili podrobnije analizirati i razvijati šta bi trebalo podrazumijevati jedno, a šta drugo, koji su krajnji ciljevi i kako bi to trebala izgledati BiH u konačnoj viziji jednih, a kako u viziji drugih, ipak, neke bazične postavke jedne i druge strane bile su prepoznatljive. Prvi su percipirani kao lijevi, a potonji kao desni. Za prve se podrazumijevalo da su liberalni u društvenim pitanjima, osjetljivi na manjine poput LGBT populacije, da ne favoriziraju nijedan narod u odnosu na drugi i da u političkom predstavljanju teže prevazilaženju etničkih razloga i traženju zajedničkog jezika.

Negdje između svega spomenula bi se i činjenica da nisu zadovoljni što je sistem u BiH baziran na etničkom predstavljanju i da teže građanskom principu. Za potonje, koje je personificirala SDA, podrazumijevalo se da su uglavnom okrenuti Bošnjacima, islamskoj vjeri, sumnjičavi prema nadetničkim inicijativama i politikama, te, ne pretjerano, osjetljivi prema manjinskim grupama i njihovim zahtjevima za ravnopravnost, a koji su se uglavnom tumačili kao napad na tradiciju… Iako je SDA i čitava njena idejna klika svakako podržavala jačanje državnog nivoa vlasti i bez simpatija se odnosila prema RS i postojanju entiteta, pokazivala je vrlo malo simpatija prema građanskom modelu političkog predstavljanja, ističući u prvom redu prava bošnjačkog naroda.

Apsurdna podvala

S druge strane, od srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka i krugova građanska ideja s gnušanjem je odbacivana kao, u njihovoj interpretaciji, perfidni pokušaj da se uvođenjem načela „jedan čovjek – jedan glas“ i propagandom o navodnoj jednakosti svih građana, u konačnici, uspostavi bošnjačka dominacija na teritoriji cijele BiH i bošnjačko nametanje političke volje Srbima i Hrvatima.

Naravno, zagovornici građanske ideje nekoć su odbacivali ovakve optužbe kao etnonacionalističke manipulacije i nastojali dokazati da su oni iskreni kada kažu da žele Bosnu i Hercegovinu kao zemlju jednakih građana, u kojoj neće niko ni nad kim dominirati niti će nacija uopće biti temelj političke borbe.

A onda se u posljednjih pet-šest godina desilo upravo ono što su srpski i hrvatski nacionalisti mogli samo priželjkivati – da zagovornici građanske ideje s bošnjačke strane postanu oni koji će javno otkriti da im je glavni cilj upravo ono za šta ih srpski i hrvatski nacionalisti optužuju – da uspostave bošnjačku dominaciju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. 

Iako su građanske stranke i snage nekoć SDA tretirale kao svog neprijatelja koji vodi etničke politike i doprinosi podjeli društva, ovi novi građanisti upravo će sa SDA odlučiti praviti ideološku simbiozu te građanski princip iskoristiti kao sredstvo za pokušaj ostvarivanja maksimalističkih ciljeva bošnjačkog nacionalizma. 

Za početak ove tragično-apsurdne priče važan je kraj 2016., ili početak 2017., kada se na političku scenu BiH, ili barem u njen medijski život, ugurao Građanski savez, samoprozvana stranka lijevog Centra (da, mislimo na općinu) koju su vodili Reuf Bajrović i Emir Suljagić. Obojica su bili bivši protagonisti DF-a, a spektakularno su izbačeni iz ove stranke nakon otvorenog pisma Željka Komšića u kojem je to zatražio od svoje stranke. Prethodno su bili i u SDP-u, gdje su, također, završili neslavno, motali su se po sijasetu nevladinih organizacija te političke funkcionere nastojali zavoditi pričama o svom golemom političkom znanju i međunarodnim vezama (u čemu se posebno isticao Bajrović). 

Iako će ova stranka od prvog dana igrati krajnje komičnu ulogu na političkoj sceni, ne uspjevši ni na jednom nivou vlasti prijeći cenzus, ona će u javnost unijeti posve novi moment. 

Marginalci u mainstreamu

Oni će na sva zvona početi zagovarati građansku BiH, što samo po sebi ne bi bilo nešto novo da joj nisu istovremeno odlučili dodati ekstrakt bošnjačkog nacionalizma. U to vrijeme u Federaciji BiH je na vlasti bila nestabilna koalicija SDA i HDZ-a, obilježena brojnim međusobnim sukobima i tenzijama, uz sve otvorenije miješanje susjedne Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH i zahtijevanje novog izbornog zakona. I dok su se bošnjački faktori prema pitanju hrvatskih zahtjeva za novim izbornim zakonom i drugačijem načinu biranja članova Predsjedništva i Doma naroda odnosili s manje ili više razumijevanja, odbijanja ili najčešće servilnošću, ovaj dvojac će okrenuti pilu naopako – hrvatsko pitanje u BiH ne postoji, a Hrvatima ne da ne treba dati veća prava u pogledu biranja predstavnika u vlasti, nego im treba oduzeti i ova postojeća. 

Zašto? Pa zato što je krovni građanski princip „jedan čovjek-jedan glas“ superioran, prisutan je u većini zapadnih država i takav treba da se uspostavi i kod nas. A ako vlada taj princip, tada automatski ne ostaje prostora ni za kakva posebna etnička prava, a njihovo zagovaranje postaje udar na Bosnu i Hercegovinu kakva treba da bude.

A kako? Pa tako što će, zagovarali su oni, stranke sa sjedištem u Sarajevu izabrati trećinu hrvatskih delegata u Domu naroda te formirati Vladu FBiH bez HDZ-a BiH, a tada će „demokratska većina“ uspostaviti vlast nad „demokratskom manjinom“, što treba čitati na način da će Bošnjaci uspostaviti vlast nad Hrvatima u FBiH. A onda u konačnici, namaštavali su autori, mogla bi se u FBiH osigurati i dvotrećinska većina koja će promijeniti i Ustav i skrojiti FBiH kao građanski entitet. 

Pritom su autori u zagovaranju tog koncepta malo ili nimalo pažnje posvećivali RS, svjesni da je ona već „građanska“ i da nema mehanizama da se srpska volja tamo pretjerano poremeti, kao ni na nivou BiH, gdje su postojali čvrsti mehanizmi entičkog predstavljanja.

Građanska država, drugim riječima, trebala je imati svoje ostvarenje u FBiH na način da će preko zloupotrebe izbora vlasti Bošnjaci nametnuti Hrvatima svoju volju i tako ovladati barem jednim entitetom u BiH.

Iako se Bajrović u početku pokušao prošvercati u ljevicu, njegove bezgranične ambicije i sirovi nacionalistički rječnik ipak su bili previše za SDP i Našu stranku.

Saveznike će ipak naći u Željku Komšiću i njegovom DF-u, s kojima će se u međuvremenu pomiriti, ali i SDA koja će deintelektualizirana, s Izetbegovićem na čelu, prigrliti ove ideje. Bajrović je nudio ideju, DF je imao Željka Komšića, „građanskog“ člana Predsjedništva, a SDA infrastrukturu.

Već 2018. SDA, prva nacionalna stranka u modernoj BiH, usvojit će nekakvu deklaraciju u kojoj će kao svoj cilj istaći „građansku državu“, a građanska BiH postat će i glavni ideološki kredo Demokratske fronte oko kojeg se, manje-više, vrti sva njihova retorika.

Naravno, ta „građanska ideja“ bila je oslobođena svih istinskih sadržaja građanskih politika poput zagovaranja jednakih prava i sloboda za sve i u takvoj vulgarnoj interpretaciji svedena na jedan jedini aspekt političkog predstavljanja, princip „jedan čovjek-jedan glas“. Samo tada su oni zagovornici građanskih ideja. U drugim situacijama, poput onih kada pripadnici LGBT populacije traže jednaka prava s ostalim građanima, građanisti iz SDA će to javno osuđivati, a građanisti iz DF-a prešutjeti događaj. 

Mnogi bošnjački nacionalisti, koji su se do tada gnušali građanskih politika i vrijednosti, odjednom će, također, postati pristalice građanske države, prepoznajući u njoj mogućnost vlastite dominacije.

Tekbir za građansku BiH

Uporedo s tim, trabanti SDA i DF-a u naredne četiri godine neumorno će doprinositi sukobima i tenzijama s hrvatskom i srpskom politikom u BiH, svoje političke oponente i neistomišljenike proglašavat će izdajnicima i otpadnicima, a SDA će u sve dodati i ekstremistički vjerski element, gdje će svoju političku borbu maltene izjednačiti s islamskim džihadom u kojem se bore protiv munafika, zapadnih križara i stoljetnih srpskih i hrvatskih neprijatelja. Baš onako građanski.

Svedena na taj vulgarni aspekt bošnjačkog nacionalizma, građanska ideja u BiH je postala potpuno kompromitirana. Srpski i hrvatski nacionalisti su mogli zadovoljno trljati ruke i reći „jesmo li vam rekli“, a predstavnici međunarodne zajednice sami su radikalno povukli ručnu po pitanju podrške građanskom konceptu i pristupili preferiranju međuetničkog balansa u vlasti i moći, uz eliminaciju SDfA ekstremista.

Sve će to, pored Srba, Hrvata i „domaćih izdajnika“, stvoriti nove neprijatelje među SDfA građanistima: krenut će sada otvoreno udarati i na SAD, Evropu, Zapad, optužujući ih za mržnju prema muslimanima i križarske namjere, uz otvoreno simpatiziranje Erdoana ili čak zagovaranje okretanja ka Rusiji. Baš onako građanski.

Ipak, stvari su im krenule po zlu. Gubitak Kantona Sarajevo, poraz Izetbegovića na izborima za Predsjedništvo, te formiranje Vijeća ministara BiH, pa potom Vlade FBiH bez SDA, ovo građanstvo, začinjeno širenjem mržnje, antizapadnim sentimentom i simpatijama prema Erdoanu, ostavilo je bez gaća.

Umjesto Vlade FBiH bez HDZ-a i bez Hrvata koje Bošnjaci biraju, dobili smo Vladu FBiH sa HDZ-om, ali bez SDA i DF-a.

U ime neizvjesne avanture izbacivanja HDZ-a, svog dugogodišnjeg partnera iz vlasti, pod krinkom borbe za građansku državu, SDA je došla u situaciju da je njih HDZ izbacio iz vlasti. 

Naravno, sve to na kraju dovodi do potpunog apsurda: pristalice SDfA pred Parlamentom FBiH koje protestuju protiv formiranja nove vlasti, uz transparent o smrti građanske BiH, istovremeno urlajući „tekbir“ i „Allahu ekber“.

I to je upravo suština građanske podvale pod kojom na političkoj sceni nastupa Željko Komšić potpomognut SDA.

Pred novom vlasti je težak zadatak relaksiranja međunacionalnih odnosa, smanjenja nacionalističkog ludila i amortiziranja napada od SDfA, koji, nakon što su pali u opoziciju, mogu biti samo još neobuzdaniji i radikalniji. 

’Kidnapiranje’ ideje

Ovo ’kidnapiranje’ građanske ideje od radikalnog SDfA bošnjačkog nacionalizma plemenitoj vrijednosti i građanskoj ideji još dugo vremena držat će težak uteg oko vrata. Pa ko nakon ovog višegodišnjeg performansa nacionalističkog ludila može vjerovati da je građanski koncept išta drugo do perfidnog pokušaja uspostave bošnjačke etničke dominacije barem u FBiH, ako ne mogu već u cijeloj državi.

Avaz