Vučić izbjegava istinu: Uzrok pokolja u Srbiji nije na Zapadu, već sistem vrijednosti koji kreiraju ratni zločinci, kriminalci, mediji…

Tokom današnjeg obraćanja nakon dva masakra i 17 ubijenih predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naveo je kako se u borbi protiv nasilja trebaju ugledati na Sjedinjene Američke Države i Australiju.  

– Upravo zato Amerika, kada se suočila s 11. septembrom, s više hiljada ubijenih, znali su se ujediniti i odgovoriti. Australci kad su se suočili s masovnim ubistvima 1996, znali su donositi odluke – kazao je Vučić.

Naravno, lukavom Vučiću nije palo na pamet da navede primjere koji su geografski ili vremenski bliži, kao što je pokolj norveškog masovnog ubice i radikalnog desničara Andersa Behringa Breivika iz 22. jula 2011. godine kada je ubio 77 ljudi.

Kasnije se u Breivikovom manifestu pronašlo da se divio ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Rasista i “pjesnik” imali su iste motive, uništiti islam i tako spasiti kršćansku Evropu.

Nije Vučić, naravno ne slučajno, spomenuo ni masakr na Novom Zelandu, a on se desio u martu 2019. godine kada je u džamiji i islamskom centru u Christchurchu ubijeno 50 ljudi, a 49 ranjeno. Potpisnik zločina, kao i u Breivikovom slučaju, bio je rasista, imenom Brenton Harrison Tarrant. I njemu je uzor bio Karadžić.

Ustvari, Vučić ne treba tražiti uzroke krvoprolića u “internetu, videoigricama i zapadnim vrijednostima”, kao što je to u srijedu izjavio ministar prosvjete Srbije Branko Ružić, izazvavši bijes onog zdravog i normalnog dijela društva u našem istočnom susjedstvu.

Jer taj dio javnosti u Srbiji dobro zna da je uzrok tu, u njihovom društvu, u kojem sistem vrijednosti formiraju ratni zločinci, okorjeli kriminalci, starlete, “Parovi”, “Zadruge”, u kojima nakon nacionalne tragedije tamošnja novinarska zvijezda u studio dovodi Vojislava Šešelja želeći čuti njegov “stručan komentar”.

Vučić je u svom obraćanju, sa svim svojim melodramatskim i patetičnim dodacima, spomenuo kako je masovni ubica iz Mladenovca Uroš Blažić uhapšen u majici koju nose neonacisti s brojem 88, koja navodno promoviše Adolfa Hitlera. I tu je Vučić pobjegao od istine nudeći Hitlera kao zamjenu za ono što mu se dešava, sigurno nema ništa protiv toga, ispred nosa.

U Srbiji, ali nažalost i u bh. entitetu Republika Srpska, prilikom brojnih “događanja naroda” možete vidjeti mlade Srbe kako nose majice s likovima ratnih zločinaca, Karadžića, Ratka Mladića, s gnusnim porukama “Nož, žica, Srebrenica”… Pa Beograd je sav uneređen muralima ratnih zločinaca.

I zašto se čuditi krvoprolićima ako dijete ili mladić krene u školu ili na igralište, prođe pored murala gdje mu se smiješi Mladić, a prethodno su najgledanijim televizijama s državnom frekvencijom o životnim vrijednostima, učili od “stručnjaka” Šešelja, Kristijana Golubovića, Cece…

Dugogodišnja politika režima u Srbiji podilaženja najnižim strastima, afirmirajući nasilje u javnom prostoru, vratila joj se kao bumerang. Tragedija je što su tu cijenu platila djeca i nedužni.

Faktor