Krivi su odrasli: Današnja djeca nisu toliko znatiželjna

Dječija radoznalost nacionalni je resurs. Odrasli to uništavaju, smatra slavni komunikator Carl Sagan i primjećuje kako djeca između prvog i zadnjeg razreda često gube osjećaj za znatiželju i radoznalost.

U svojoj knjizi “The Demon Haunted World”, Sagan je najveći dio krivice za ovaj nesretni trend pripisao ravnodušnim odraslim ljudima, koji prečesto kude djecu zbog njihove bezgranične znatiželje.

Proslavljeni komunikator Carl Sagan ima način govora i pisanja koji kod slušatelja i čitatelja izaziva znatiželju i njegovanje ljudske želje za istraživanjem. Djelimično je iz tog razloga naučnik sa Sveučilišta Cornell i narator bezvremenskog PBS-ovog dokumentarca često pozivan u škole da kao gost podučava djecu svih uzrasta.

ad

U svojoj knjizi, Sagan je ispričao kako je redovno bio impresioniran djecom iz vrtića i prvačićima.

– Mnoga od ove djece rođeni su naučnici, iako su teški kada se radi o radoznalosti i otvoreni prema skepticizmu. Oni su znatiželjni, intelektualno snažni. Iz njih izviru provokativna i pronicljiva pitanja – objašnjava on.

Ali u isto vrijeme, Sagan primjećuje uznemirujuću transformaciju koja se stalno događa u trenutku kada djeca odrastu i postanu maturanti u srednjoj školi.

– Oni pamte “činjenice”. Ipak, uglavnom, radost otkrića, život iza tih činjenica, nestali su iz njih. Izgubili su veliki dio znatiželje i stekli vrlo malo skepticizma. Zabrinuti su zbog postavljanja “glupih” pitanja; spremni su prihvatiti neadekvatne odgovore… – nastavlja autor.

Sagan je nagađao zašto se to uvijek događa.

– Pretpostavljam da je djelimično pritisak vršnjaka da se ne ističu; dijelom da društvo podučava kratkoročno zadovoljstvo; djelimično dojam da vam nauka ili matematika neće kupiti sportski auto; djelimično da se tako malo očekuje od učenika… – dodaje Sagan.

Jesu li odrasli krivi?

Ali, prema stručnjaku, svi ti bezbrojni faktori blijede u poređenju s pogubnijim razlogom – ravnodušnošću odraslih kad su suočeni s radoznalošću, odnosno “čuđenjem malog djeteta”.

– Previše učitelja i roditelja odgovara s iritacijom ili podsmijehom, ili brzo prijeđu na nešto drugo… Djeca ubrzo prepoznaju da na neki način takva pitanja smetaju odraslima. Još nekoliko ovakvih iskustava i još jedno dijete je izgubljeno za nauku – istakao je Sagan.

Koji bi bio bolji način da se nosite s čestim izljevima dječje radoznalosti?

Očigledan odgovor, rekao je Sagan, jednostavno je pokušati odgovoriti na njihova pitanja.

– Čak i nedovršen pokušaj predstavlja sigurnost i ohrabrenje – ističe.

Ako zaista nemate pojma odakle početi kada vas dijete tjera da se uhvatite u koštac s pitanjem zašto je trava zelena ili kako je Zemlja nastala, možete to potražiti na svom telefonu i pokušati objasniti činjenice najbolje što možete. Još bolje, možete otputovati u lokalnu biblioteku ili, ako je moguće, pokrenuti eksperiment koji odgovara na njihov upit.

A ako njihovo pitanje još nema zadovoljavajući odgovor, Sagan predlože i rješenje za ovaj scenarij.

– Možda ćeš ti biti prvi koji će to saznati, kad odrasteš – sugerira da odgovorite djetetu.

Kako generacije prolaze, drugi rastu kako bi zauzeli njihovo mjesto, donoseći nova pitanja, svježe ideje, živahnu energiju i često goruću želju da se svijet promijeni na bolje. U ovom modelu možda nema ničeg dragocjenijeg od adolescenta ispunjenog znatiželjom. Potvrđivanje dječjeg temeljnog poriva za istraživanjem je gnojivo za njihove mozgove.

– Bistra, znatiželjna djeca nacionalni su i svjetski resurs. Treba ih paziti, njegovati i ohrabrivati – ponavlja Sagman.

24sata