Porodično nasilje kao “manje ozbiljno” krivično djelo, najčešće uslovne kazne

Jedna od tri. Jedna od četiri. Svaka druga. Ovako često zvuče statistike kada čitate o nasilju nad ženama u Bosni i Hercegovini ili skoro bilo kojoj zemlji na svijetu.

Svaka treća žena suočila se sa fizičkim ili seksualnim nasiljem barem jednom u životu, kažu podaci UN Women. Jedna od četiri djevojke u dobi do 19 godina iskusile su fizičko ili seksualno nasilje u životu od partnera ili supružnika.

Skoro polovina žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine pokazalo je OSCE-ovo istraživanje o nasilju nad ženama u BiH.

A kako se kažnjavaju počinioci nasilja u porodici u BiH? Zatvor, novac, rehabilitacija? Ponekad, da. Ali, najčešće: uslovna kazna, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Najviše uslovne kazne

Podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine pokazuju da je tokom prošle godine prijavu za nasilje u porodici podnijelo 2.290 osoba. Od toga optuženo, odnosno osumnjičeno je bilo 2.009 muškaraca.

Prema istim podacima za period od januara 2019. pa sve do 20. marta ove godine, u porastu je broj predmeta, odnosno prijava za nasilje u porodici.

Tokom prošle godine bilo je ukupno 2.219 prijava nasilja u porodici. Od toga je bilo 1.496 žena među oštećenima.

Podignuto je 566 optužnica. No, kada su u pitanju osuđujuće kazne, najviše je onih uslovnih. Čak 481. Slični su podaci i za godine ranije: manje zatvora, manje novčanih kazna, a više uslovnih.

Šta se desilo s prijavama za nasilje u porodici?

Foto: RSE

Aida Ćosić, pravnica iz Centra za ženska prava Zenica kaže da je u odnosu na period od prije deset godina došlo do pomaka kada je u pitanju tretiranje nasilja u porodici u sistemu zaštite.

“Međutim, nasilje u porodici se još uvijek doživljava kao manje ozbiljno krivično djelo, za koji sudovi općenito izriču uslovnu osudu i niske kazne, čak i kada se radi o povratnicima u vršenju istog krivičnog djela počinjenog više puta”, pojašnjava Ćosić i dodaje da uz to izricanje uslovnih osuda “nije praćeno izricanjem zaštitnih mjera koje bi doprinijela većem stepenu zaštite i sigurnosti žrtava.”

Iz Fondacije CURE također navode da je došlo do porasta nasilja nad ženama u BiH.

“Tokom pandemije COVID-19 mnoge žene su bile prinuđene da se nalaze u lockdownu sa nasilnicima i samim tim nisu imale izbora da odu od njih i možemo reći da mjere koje su bile izrečene tokom pandemije nisu bile senzitivne prema određenim grupacijama ljudi u ovom slučaju prema ženama koje prolaze kroz različite oblike nasilja, naročito porodičnog nasilja”, navode iz Fondacije.

Šta kaže zakon?

U Bosni i Hercegovini nasilje u porodici reguliše se kroz entitetske krivične zakone, zakone o zaštiti od nasilja u porodici, kao i zakonima o zabrani diskriminacije.

Kazne za nasilje u porodici kreću se od jedne godine za ugrožavanje mira, tjelesne cjelovitosti ili psihičkog zdravlja člana porodice, pa do tri godine za korištenje oružja za tešku ozlijedu ili do pet godina za nasilje nad djetetom ili maloljetnikom.

Prema Krivičnom zakonu BiH svrha uslovne osude jeste da se “učinitelju krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarivanje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite.”

Prijave i optužnice za nasilje u porodici u BiH

Foto: RSE

Centar za ženska prava Zenica više od decenije provodi monitoring rada pravosuđa. Kako navodi Ćosić uslovne kazne su “uslovljene” i razmatranjem okolnosti pod kojim je djelo učinjeno.

Pod tim navodi da se često uzimaju u obzir okolnosti poput “porodičan čovjek”, “lošeg imovinskog stanja”, nezaposlen”, “priznanje kajanje i obećanje da neće ponoviti slično djelo.”

Dodaje i da se sa druge strane ne uzimaju u obzir situacije gdje su počinitelji nasilja iznosili “ozbiljne prijetnje ubistvom ili nanošenjem teških ozlijeda kako ženi – oštećenoj, tako i djeci ili situacije kada djeca prisustvuju činu nasilja.”

“Kada bi se posvetila dovoljna pažnja razmatranju navedenih okolnosti našlo bi se utemeljenje za otežavajuće okolnosti koje bi u konačnici mogle uticati na izricanje teže krivične sankcije.”

Broj prijava na osnovu pola oštećenog lica

Foto: RSE

Kako dalje pojašnjava analiza politike sankcionisanja u krivičnim predmetima pokazuju da se ova krivična djela neopravdano posmatraju “kao djela manje društvene opasnosti”, što je vidljivo iz vrsta sankcija koje se izriču. I prema podacima VSTV-a većina izrečenih kazni su uslovne.

“Ovo znači da se krivična djela nasilja u porodici i dalje doživljavaju kao krivična djela niže društvene opasnosti, na granici s prekršajima, iako nasilje u porodici obično prethodi ‘teškim’ krivičnim djelima, kao što je femicid,” zaključuje Ćosić.

Almu Kadić ubio je u julu 2021. godine suprug nakon godina zlostvljanja. U vrijeme ubistva njen suprug Edin Hodžić bio je na trogodišnjoj uslovnoj kazni izrečenoj godinu ranije. Priču o zlostavljanju koje je završilo femicidom Alme Kadić uskoro ćete moći gledati na Radiju Slobodna Evropa.

Kako prijaviti nasilje?

U Bosni i Hercegovini postoje SOS telefoni za prijavu nasilja u oba entiteta.

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji ovog bh.entiteta.

SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske.

Nasilje se, također, može prijaviti i na broj 033 222 000.

Na teritoriji BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Sigurne kuće nalaze se u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Zenici, Mostaru, Modriči, Banjaluci i Bijeljini.