Na pomolu nova migrantska kriza u Krajini, hoće li krhka BiH postati utočište migrantima koje ne želi EU

Od početka migrantske krize u Bosni i Hercegovini ta država se teško borila sa migrantskom, humanitarnom i sigurnosnom krizom.

 Hiljade migranata kojima je BiH neinteresantna, nego tek usputna stanica, željeli su put EU, a kada bi se suočili sa dokazanim nasiljem na granici sa Evropskom unijom, vraćani su u BiH.

U godinama krize u kojima su se dešavale masovne tuče, ubistva među migrantima vlasti su često pokazale da ne znaju kako se nositi sa krizom. Policijski komesar HNK je blokirao putni pravac ne dozvoljavajući smještaj migranata u centar Salakovac, komesar USK je presretao voz na relaciji Sarajevo-Bihać, a Milorad Dodik je rekao kako migrantima nije mjesto na području Republike Srpske. Paralelno raslo je nepovjerenje, strah i nezadovoljstvo građana Krajine koji su i prostestima tražili nehumano protjerivanje migranata.

Osam godina od početka migrantske krize građani Bihaća su u strahu da će kriza ponovo eskalirati, a posebno ih je zabrinula najava da će u ili oko prihvatnog centra Lipa praviti pritvorska jedinica ili zatvor.

Ova informacija je demantovana, a juče je to uradio i šef delegacije EU u BiH ambasador Johann Sattler.

 „Centar za migrante Lipa jeste jedan moderni, funkcionalni centar koji pruža različite sadržaje: imate od primarne i sekundarne zdravstvene zaštite pa sve do igrališta. Postoji tu i jedna prostorija za zadržavanje, dakle pogrešno navođenje prethodnih dana da se radi o pritvorskoj jedinici. Radi se samo o jednoj prostoriji za zadržavanje, koja služi za privremeno zadržavnaje onih koji prave probleme. Bilo je sličnih situacija u centrima da su vođene određene bitke između ljudi različitih nacionalnosti, etniciteta. Bila je potreba da se napravi prostorija u kojima bi se do 72h moći zadržati osoblje“, rekao je Sattler.

On naglašava da će u tim prostorijama maksimalno boraviti 12 osoba, dok se ne prebace u Istočno Sarajevo.

„Vrlo je važno da se naglasi činjenica da to nije nikakav zatvor, nikakav pritvor, radi se o prostoriji za zadržavanje“, rekao je ambasador EU u BiH.

O ovome navodno nije bio obaviješten premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić pa je prethodno pisao Ministarstvu sigurnosti, Ministarstvu vanjskih poslova, Službi za poslove sa strancima.

Nakon posjeta šefa EU delegacije Bihaću, kaže kako stvari sada jasnije, a naredne sedmice posjetiće ga i ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić.

„Čuvaćemo dostojanstvo migranata, ali i dostojanstvo naših građana. Sve ove stvari koje su bile nerazjašnjenje sada su puno jasnije. I kad je u pitanju, detencijski centar, to je kratka usputna stanica prema Lukavici za smještaj tih lica. S druge strane svakako ćemo tražiti ravnomjernu raspodjelu migranata koji se vraćaju iz Hrvatske, da ne budu samo na području USK nego i u svih sedam migracionih cenatara“, rekao je Ružnić te dodao da migrantni iz kritične kategorije bivaju smješteni u Istočnom Sarajevu.

U narednom periodu će, najavljuje, tražiti bolju provedbu sporazuma o readmisiji sa Srbijom.

„Mi ćemo sve učiniti da migranata nemamo na ulici. Učinićemo sve da se naši građani osjećaju sigurno“, rekao je Ružnić.

Komunikacijski i organizacioni haos bh. vlasti najbolje oslikava reakcija ministra za ljudska prava i izbjeglice na najavu otvaranja sporne jedinice za pritvor/zadržavanje migranata.

 “Prošle sedmice sam posjetio kamp i na terenu sam se uvjerio da je u sklopu centra napravljena jedinica koja liči na klasični zatvor. Sa aspekta ljudskih prava je to degutantno; da se u ljudskom okruženju nalazi takvo nešto”, izjavio je Hurtić prošle sedmice.

Dodatni skandal ticao se odgovora na pitanje ko stoji iza izgradnje ove jedinice, a što je uzdrmalo i austrijsku političku scenu. Prvo je izašla informacija da iza svega stoji organizacija ICMPD bivšeg vicekancelara Austrije  Michaela Spindeleggera. ICMPD je prvo negirao informaciju, da bi naknadno u dnevniku austrijske televizije ORF pojasnio da oni grade jedinicu i da imaju građevinsku dozvolu.

U međuvremenu, ambasador EU u BiH pojašnjava da je finansijer ipak EU, a da ICMPD samo ima ulogu izvođača radova.

„Kada se radi o finansiranju moram istaći da nije tačno da je organizacija ICMPD finansirala izgradnju, izrgadnja se finansira sredstvima EU kroz IPA program, a organizacija implementira projekat EU koji se nalazi u izgradnji i tu je došlo do određenog nesporazuam s obzirom da je su do prije dvije, tri godine izgradnju centra finansirale zemlje EU pojedinačno, Njemačka i Austrija“, pojasnio je Sattler.

Ko kosi, a ko vodu nosi?

Različite informacije, informacijski šumovi, neusaglašenost u javnim istupima… sve to zbunjuje građane Bihaća. Novinarka RTV USK Aida Štilić za BUKU kaže kako ambasador EU tvrdi da će migranti biti zadržavani do 72 sata, a da je nedavno ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković rekao da će zadržavanja problematičnih migranata trajati najviše šest sati.

„Zašto ih uopšte stavljaš tu, zašto ih odmah ne stavljaš u autobus i ne šalješ za Istočno Sarajevo koje je opremljeno i namijenjeno za prihvat takvih lica? Pitanje je šta su naše vlasti potpisale i šta se mora ispoštovati“, kaže Štilić.

Priča kako su se Bišćani/ke uspaničili/e jer ih informacija o pritvorskoj jedinici podsjeća na dane kada je sigurnosna situacija u USK bila katastrofalna.

Za nju je sporno i što se često mijenjaju termini, a građani nemaju saznanja o tome. Zašto se prihvatni centar odjednom zove multifunkcionalni centar, zašto su migranti odjednom ljudi u pokretu.

Problem je, dodaje, i činjenica da se sužava prostor na kojem će boraviti migranti između kojih su velike netrepeljivosti zbog etničkih razlika.

„Ti njih sad iz prostora od nekoliko hiljada kvadrata trpaš u prostor gdje je 12 konzervi, ne kontjenra, da očuvaš mir. Ako ne možeš osigurati mir u tih nekoliko hiljada kvadrata i obezbijediti da se ne sreću, kako ćeš osigurati mir u tih 12 konzervi“, pita se Štilić.

Ona smatra da je to opasan potez koji može narušiti bezbjedost, a niko ne zna gdje će biti taj detencijski centar.

„Služba za poslove sa strancima kaže da je to nedaleko od Lipe, Hurtić kaže u kampu Lipa“, dodaje Štilić.

Na pitanje da li bi detencijski centar mogao postati zatvor, odgovara protupitanjem.

„Ako se odjednom ukazala potreba za detencijskim centrom ko garantuje da se neće ukazati potreba, za godinu, dvije, i za zatvorom?“

U USK trenutno 320 migranata

Kampovima je nekada upravljala Međunarodna organizacija za migracije – IOM, a sada to radi Služba za poslove sa strancima. Uloga IOM-a  je podrška vlastima BiH u pružanju humanitarne pomoći migrantima u neregularnoj situaciji. IOM, kroz fondove Evropske unije i drugih donatora i u koordinaciji sa Službom za poslove sa strancima (SPS), pruža direktnu pomoć kao što je smještaj, prehrambeni i neprehrambeni artikli, pristup vodi, sanitarnim i higijenskim uslugama, kao i pomoć u zaštiti, uključujući upućivanje na specijalizirane službe.

„Osim toga, IOM u koordinaciji sa SPS, raspoređuje mobilne timove koji pružaju podršku migrantima na lokacijama koje se koriste kao tranzitne tačke. IOM će također nastaviti podržavati izgradnju institucionalnih kapaciteta za pregled, registraciju, upućivanje i pomoć ranjivim osobama u okviru mješovitih migracijskih tokova“, kaže za BUKU Melisa Kljuca iz IOM-a.

Prema njihovim podacima trenutno se u dva privremena prihvatna centra Lipa i Borići u Unsko-sanskom kantonu nalazi 320 migranata, izbljeglica i tražioca azila. Ukupno u BiH, u četiri centra je smješteno 950 osoba, prema podacima od 04. aprila 2023. godine.

“Migracijska situacija u Bosni i Hercegovini je općenito stabilna i pod kontrolom. Ukupan broj dostupnih kreveta za smještaj migranata, tražioca azila i izbjeglica u BiH je 4.592. Trenutni broj slobodnih kreveta u PPC je 3.642, prema podacima od 04. aprila 2023. godine”, dodaje Kljuca.

Readmisija na štetu BiH

BiH je 2011. sa Hrvatskom potpisala Sporazum o readmisiji potpisali su ga u Opatiji u ime Hrvatske ministar unutrašnjih poslova te zemlje Tomislav Karamarko, a u ime BiH tadašnji ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Sadik Ahmetović. Taj Sporazum sa Srbijom i Crnom Gorom, potpisan je prije 2004. Primjetno je da BiH na osnovu pomenutog sporazuma prihvata migrante iz Hrvatske, ali ih po istom sporazumu ne vraća u istom broju u Srbiju i Crnu Goru. Tome svjedoče i podaci Službe za poslove sa strancima.

„Od 01.01.2023. godine do 31.03.2023.godine, Služba za poslove sa strancima izvršila je prihvat prema odredbama Sporazuma o readmisiji između BiH i Republike Hrvatske za 768 lica od kojih su najbrojniji državljani Afganistana, Turske, Pakistana, Konga i Bangladeša. U periodu od 01.01.2023.godine do 31.03.2023.godine, Služba za poslove sa strancima izvršila je predaju prema odredbama Sporazuma o readmisiji između BiH i Republike Srbije za 20 lica dok je u istom periodu od 01.01.2023.godine do 31.03.2023.godine, Služba za poslove sa strancima izvršila predaju prema odredbama Sporazuma o readmisiji između BiH i Crne Gore za 4 lica“, naveli su iz Službe u pisanom odgovoru na upit BUKE.

Ove informacije svjedoče da EU svoje granice itekako čuva dok BiH na poroznoj granici sa Srbijom nema dobru kontrolu granice, niti migrante koje prihvati od Hrvatske vrati u Srbiju. Pa tako USK kao pogranično područje sa tri opštine koje graniče sa Hrvatskom postaje tačka sa koje migranti idu u gejm ( The Game, pokušaj ilegalnog prelaska bosansko-hrvatske granice).

„Onda dolazi u kantonu do stvaranja prvo divljih kampova, ako se sjećate Bire. U Biri su se dešavale strašne stvari, u jednom momentu smo imali tuču 2500 migranata. Dešavao se organizovani kriminal poput trogovine djece, krijumčarenje ljudi“, kaže Štilić dodajući da neki migranti dolaze iz zemalja kojima je Srbija uvela bezvizni režim pa avionom dođu do Beograda.

„I onda normalno idu preko Drine, Tuzle, Sarajeva, a odatle za Bihać. Iza toga stoji klasična trgovina ljudima. Oni rasprodaju sve tamo da bi stigli do Evrope“, kaže Štilić.

Objašnjava da se od druge polovine februara povećao broj lica koja su u BiH vraćena readmisijom jer uskoro počinje ljetna turistička sezona u Hrvatskoj koja ne želi migrante među turistima.

„Uključili su ubrzani sistem Sporazuma o readmisiji. Migranti ne žele tražiti azil u Hrvatskoj jer ga se registruje u Hrvatskoj, kad dođe do odgovora i odbijanja azila on se ne vraća u BiH, Srbiju nego u njegovu zemlju. Oni azil počnu tražiti u Austriji, Italiji, Francuskoj. Oni koji imaju pare plate krijumčare da ih prevezu. Oni koji nemaju pare oni pokušavaju na gejm u Hrvatskoj, Sloveniji, i vraćaju ih u BiH. Pretuku ih, oduzmu mobitele o čemu su mnogi migranti javno svjedočili“, kaže Štilić.

Vjeruje da će se situacija samo pogoršavati. Neshvatljivo je, kaže, da se migranti ne raspoređuju u druge dijelove BiH gdje već postoje centri.

 „Da iko ima kontrolu, nema. Da iko zna šta radi, ne zna. Pitanje je koga naše vlasti slušaju i šta su potpisali. Zar bi Evropa dala pet miliona za centar u kojem će biti svega stotinjak migranata. Logika sama daje odgovor, u šta bi se Lipa mogla prenamijeniti“, kaže Štilić.

Ovo je, dodaje, priča koja nije počela sada, počela je prije godinu.

„Ono čega se ja bojim jeste napeta situacija između domicilnog stanovništva i migranata. Svako od njih ima pravo na strah koji je doživio. S druge strane imaš različite nivoe vlasti koje kad pogledaš njihove izjave ne znaš šta je istina“, zaključuje Štilić.

Građani imaju opravdane strahove jer se više puta pokazalo kako vlasti često imaju problema u upravljanju migracijama. S druge strane migranti koji ne krše domaće zakone imaju pravo uživati najveći stepen ljudskih i izbjegličkih prava. No, BiH kao politički nestabilna zemlja teško može biti zemlja koja će čuvati granice Evropi od migranata jer ne može ni da se izbori sa unutrašnjim problemima.