Drugi igraju Europu, mi kaskamo u mjestu: Zašto Premijer liga BiH zaostaje za regionom?

Premijer liga Bosne i Hercegovine je više koraka iza hrvatske i srbijanske fudbalske lige, a za to postoje dva glavna razloga. 

Već smo navikli na naslove da grupne faze europskih takmičenja igraju klubovi iz bosanskohercegovačkog regiona. Naših klubova tu, nažalost, nema. 

Ako samo gledamo ovu sezonu, rezultati su vidjljivi. Počevši od Srbije, oni su imali četiri predstavnika u europskim takmičenjima. Istini za volju, dva su ispala tokom kvalifikacija, ali su dva ipak uspjela proći dalje.

Crvena zvezda je uspjela doći do grupne faze Europske lige, a samo ih je jedan nesretni autogol spriječio da igraju u Ligi prvaka. U vrlo teškoj grupi u EL, Zvezda je na kraju završila četvrta i ispala, mada su uspjeli poraziti Trabzonspor i Ferencvaros. 

Partizan je otišao korak dalje. Iako nisu uspjeli proći dalje u Europa ligi, Partizan je došao do grupne faze Konferencijske lige, gdje su prošli dalje. Još impresivnije je što su završili ispred velikog Kolna. 

Dalje od play-offa nisu mogli, gdje ih je izbacio Sheriff iz Tiraspola. Interesantno je spomenuti da ih je odvojio samo jedan pogodak, te da se radi o ekipi koja je prošle sezone odnijela tri boda u gostima kod velikog Real Madrida, ekipe koja je osvojila Ligu prvaka. 

U Hrvatskoj su također četiri ekipe igrale Europu. Tri su ispale u kvalifikacijama, ali svakako treba spomenuti da je Hajduk ispao od Villarreala, ekipe koja je prethodne sezone igrala polufinale Lige prvaka. 

Dinamo Zagreb, daleko najuspješnija ekipa regiona, opet je uspjela doći do grupne faze Lige prvaka. Iako su bili posljednji u grupi, skinuli su veliki skalp pobjedivši Chelsea na svom Maksimiru. 

Vrijedi još spomenuti velike uspjehe klubova u regionu van prethodne sezone. Hrvatski klubovi su ukupno devet puta igrali grupnu fazu Lige prvaka, a Hajduk je čak jednom došao do četvrtfinala ovog takmičenja. 

U Kupu UEFA i Europskoj ligi, hrvatski klubovi su igrali grupnu fazu 12 puta, a u četiri navrata su imali dva predstavnika u ovoj fazi takmičenja. Vrijedi spomenuti i jednu šesnestinu finala, dvije osmine finala i jedno četvrtfinale za hrvatske klubove u ovom takmičenju. 

Srbijanski klubovi su iza hrvatskih, ali još uvijek miljama ispred naših klubova. Partizan i Crvena zvezda imaju po dva nastupa u grupnim fazama Lige prvaka, ali su svakog puta završavali četvrti u grupi. 

U Kupu UEFA i Europskoj ligi su mnogo bolji rezultati. Partizan je igrao grupnu fazu čak osam puta, a jednom su stigli i do osmine finala. Crvena zvezda je četiri puta igrala grupnu fazu, a prolazili su dalje tri puta. Do šesnaestine finala su stigli dva puta, a do osmine su došli jednom. 

Šta je s Premijer ligom BiH? 

Naša liga se ne može pohvaliti promilom ovog uspjeha. U Ligi prvaka pamtimo samo velike duele Željezničara s Newcastleom 2002. godine (ukupni rezultat je poraz 4:0) i Sarajeva s Dinamo Kijevom 2007. godine (ukupan rezultat je poraz 4:0). 

U Europa ligi imamo malo više uspjeha, ali opet neuporedivo s regionom. Sarajevo je igralo playoff za grupnu fazu u tri navrata. 

Prvo je protiv rumunskog Cluja 2009. godine izgubilo ukupnim rezultatom 3:2. Zatim je igralo protiv Borussie Monchengladbach 2014. godine, ali je izgubilo ukupnim rezultatom 10:2. Posljednji pokušaj bio je 2020. godine, ali tada je bio bolji škotski velikan Celtic rezultatom 1:0. 

U Konferencijskoj ligi najbliži je bio Zrinjski. To je svakako najbliže što je naš klub bio prolasku u grupnu fazu jednog europskog takmičenja, a klub iz Mostara ispao je od Slovana iz Bratislave nakon penala. 

Šta su potencijalni razlozi ovolike razlike? 

Rezultati su jasni – bosanskohercegovački klupski fudbal je svjetlosnim godinama iza regiona. Ono što nije sasvim jasno je – zašto je to tako?

Postoje dva glavna razloga.

Prvi je svakako podrška vlasti. Sarajevski klubovi Željezničar i Sarajevo se svakih nekoliko mjeseci žale na nedostatak podrške u svom radu, podrške koja postoji među klubovima u regionu. 

Prema riječima ministra finansija Srbije Siniše Malog, više od 130 miliona eura (253 miliona KM) uloženo je u Crvenu zvezdu i Partizan preko posljednjih deset godina. Možemo samo nagađati koje su cifre bile prije toga. 

U Zagrebu nije drugačija situacija. Bivši gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je 2019. rekao kako je preko posljednjih 20 godina u Dinamo uloženo 550 miliona kuna (142 miliona KM). Bivši gradonačelnik Splita Andro Krstulović je 2020. godine objavio kako je u Hajduk uloženo deset miliona eura (19,4 miliona KM). 

Kada to uporedimo s mizernim, ako ikakvim, ciframa koje se ulažu u klubove u BiH, vidi se nevjerovatna razlika. Prema podacima FK Željezničar, u periodu od 2016. do 2021. godine iz sarajevskih opština i Kantona Sarajevo u sve sportske klubove (ne samo fudbalske) je uloženo – 935,100 KM. 

Stadioni u regionu godinama ispred naših

Drugi problem je infrastruktura. Poznato je kako u Bosni i Hercegovini veliki broj timova nema adekvatne stadione, a da ne govorimo dalje o trening kampovima, sjedištima klubova, te samom unutrašnjem uređenju klubova. 

U Hrvatskoj je posebno izražena ta infrastruktura. Klubovi poput Dinama i Hajduka, česti učesnici grupnih faza europskih takmičenja, imaju adevkatne stadione i trening kampove, ali nisu jedini. 

Rijeka, Osijek, Slaven Belupo, Šibenik, Varaždin i Istra 1961 imaju stadione na kojima je čak igrala i reprezentacije Hrvatske. To dovoljno govori o kvaliteti terena i infrastrukture oko samih stadiona. 

U Srbiji je situacija još i bolja. Čak devet stadiona srbijanskih prvoligaša ima stadione gdje je kapacitet veći od deset hiljada mjesta. Naravno, prednjače Crvena zvezda (Stadion Rajko Mitić, 53 hiljade gledalaca) i Partizan (Stadion Parizan, 29 hiljada gledalaca), ali i drugi nisu daleko. 

Radnički iz Niša ima stadion kapaciteta 18 hiljada gledalaca, Radnički iz Kragujevca ima stadion kapaciteta od 15 hiljada gledalaca, a Mladost i Vojvodina dijele stadion od 14 hiljada gledalaca. 

Srbijanska fudbalska reprezentacija igrala je na stadionima u Beogradu, Užicama, Novom Sadu i Kruševcu. 

Kada to uporedimo s BiH, situacija je jasna. Jedini adekvatni stadioni za Zmajeve su Bilino polje u Zenici te Grbavica u Sarajevu.

Koševo je također stadion gdje je igrala naša reprezentacija, ali je veliki broj navijača i čak fudbalera izražavalo svoje negodovanje kada su se utakmice igrale na ovom stadionu. 

Istini za volju, krenula je rekonstrukcija terena širom naše zemlje, ali i taj proces se odužio. Novi problemi, specifično sa stadionom Koševo, unijele su nemir i sumnju u to kako se taj proces uopšte radi. 

Većina stadiona u BiH ima neadekvatne terene, lošu konstrukciju tribina, nema mogućnosti za primanje većeg broja navijača te nema podrške vlasti i fudbalskog saveza za rekonstrukciju istih. 

Jakirović: Uskoro će biti bolje u Premijer ligi BiH

Ovom prilikom, kontaktirali smo Sergeja Jakirovića, bivšeg trenera Zrinjskog, a sada trenera Rijeke u Hrvatskoj. On je za portal Radiosarajevo.ba izjavio kako je najveća razlika infrastruktura. 

“Infrastuktura je ključni faktor. Iako je Zrinjski ispred svakog drugog kluba u BiH, teško se može mjeriti po infrastrukturi u Hrvatskoj. 

Rijeka ima svoj vlastiti trening kamp, veliki broj terena i generalno fantastične uslove za rad. 

Još jedan razlog je veći broj mladih igrača u Hrvatskoj nogometnoj ligi (HNL). Oni su generalno brži, ambiciozniji i imaju veću želju za dokazivanjem”, rekao je Jakirović. 

Ipak, dodaje trener Rijeke, situacija će biti bolja. 

“Sada dolaze ti hibridni tereni, njih šest. Oni će odmah poboljšati situaciju u Premijer ligi BiH. Jednostavno, fudbal će biti bolji. 

Ovi tereni ubrzavaju loptu i samim time smanjuju kontakt između igrača, što će učiniti fudbal puno ljepšim u Bosni i Hercegovini. Efektivniji fudbal će dovesti veći broj ljudi na tribine”, optimistično poentira Sergej Jakirović. 

Radiosarajevo