BiH ništa nije uradila u vezi s očuvanjem gljiva

U bazi podataka Mikološkog društva “MycoBiH” u Sarajevu zabilježeno je oko 1.500 vrsta gljiva u Bosni i Hercegovini, ali se procjenjuje da je raznolikost svijeta gljiva mnogo veća i mogla bi dosezati i preko 20.000 vrsta, rekao je u razgovoru za “Nezavisne novine” Nedim Jukić, magistar ekologije i član ovog udruženja.

“Kroz dosadašnji rad naše udruženje realizovalo je procjene rizika za pojedine vrste gljiva u skladu sa relevantnim IUCN podacima i na taj način pripremili smo solidne smjernice mjerodavnim institucijama za dalje postupanje u vezi s konzervacijom vrsta, odnosno njihovih staništa. Moram otvoreno reći da u vezi s ovim pitanjem do danas nema apsolutno nikakvih konkretnih aktivnosti. Ugrožene su vrste čija su staništa općenito rijetka, malobrojna, izložena različitim negativnim pritiscima, usko adaptivne vrste i sl. Ugroženost gljiva biva još izraženija ako se u obzir uzme kontinuirani trend degradacije prirodnih staništa u našoj zemlji – sječa šuma, meliorizacija zemljišta, izmjene autentične morfologije riječnih obala i obala potoka, izgradnja mini-hidrocentrala, eksploatacija treseta i dr. U našim knjigama i publikacijama koje smo do danas objavili, a to je ukupno šest knjiga, nekoliko desetaka, pa možda i stotina vrsta gljiva, smo identificirali kao ugrožene i dali preporuke za zaštitu njihovih staništa”, pojasnio je Jukić i naglasio da je najbolja zaštita gljiva ako čuvamo njihova staništa, ali i da sakupljači gljiva treba da se savjesno i odgovorno ponašaju prilikom prikupljanja gljiva.

Mikološko udruženje “MycoBH” danas predstavlja vodeću nevladinu, ali i bilo kakvu drugu organizaciju za istraživanje i zaštitu gljiva u Bosni i Hercegovini. A njihova misija je mikološki što detaljnije istražiti različita područja i tipove staništa u BiH.

Jukić ističe da, prema velikom broju autora iz oblasti mikologije, ali i biologije, gljive pripadaju jednoj od najvažnijh grupa organizama na Zemlji. Njihova konzumna vrijednost je od sasvim sporedne važnosti u poređenju sa centralnom ulogom koju imaju u kopnenim ekosistemima.

Da je potrebno odgovorno pristupiti branju gljiva, smatraju i Radoslav Gašić i Boro Marić iz Mrkonjić Grada, pioniri razvoja gljivarstva u BiH, istraživači i treneri koji iza sebe imaju preko 30 godina iskustva u gljivarstvu. U Centru za posjetioce Pecka, u Mrkonjić Gradu, svake jeseni organizuju školu gljivarenja, a ove godine će, prvi put, biti organizovana proljećna škola gljivarstva, krajem maja, potvrdili su za “Nezavisne novine”.

“Prošle godine smo u tri ciklusa imali oko 70 polaznika. Svaki put imamo nekog ko dolazi ponovo, jer je ovo ogromna oblast i ne može se savladati kroz jedan vikend, ali se ljudi vraćaju u Pecku i zbog toga što im je tu lijepo. Uvijek napominjem da se branju gljiva mora pristupiti izuzetno oprezno. Sve u šta niste 100 odsto sigurni, bolje je ostaviti u prirodi ili temeljno provjeriti prije konzumacije. Sada su na internetu dostupne brojne gljivarske grupe, telefoni imaju kamere sa odličnom rezolucijom, pa je to prvi korak ukoliko sakupljač nema u blizini nekog iskusnog gljivara kome vjeruje. Ukoliko ne dobije uvjerljiva saznanja, bolje je da ne konzumira takvu gljivu”, kazao je Boro Marić, predsjednik asocijacije “Greenways” i predavač u Centru za posjetioce Pecka.

Radoslav Gašić za sebe kaže da se amaterski bavi sakupljanjem gljiva još od 1978. godine. Na području Mrkonjić Grada zabilježio je preko 1.700 vrsta gljiva i autor je preko 30 izložbi gljiva u BiH i Srbiji te brojnih fotografija gljiva objavljenih u knjigama nekoliko autora iz Srbije, Hrvatske i BiH.

“Mogu odgovorno reći da je područje Mrkonjić Grada bogato raznim vrstama gljiva, možda ne po masovnosti, koliko po raznovrsnosti. Imamo različita staništa i visinsku amplitudu od nekih 600 do 1.500 metara nadmorske visine. U različitim tipovima šuma, na različitoj podlozi, imate silikate i dolomite, na kojima se razvijaju različite vrste”, objašnjava Gašić i dodaje da ne bi bilo svijeta kakav mi danas poznajemo da ne postoje gljive i da iz tog razloga treba učiniti više na očuvanju njihove prirodne sredine.

“Gljive ili ono što mi zovemo gljivama, zapravo, to su njihovi karpofori, javljaju se samo u njima povoljnim uslovima. One su uvijek prisutne, ali ono što mi beremo i sakupljamo javlja se povremeno i kada njima odgovara. Samim tim sve što je rijetko u svijetu gljiva je i skupo. Tartufi postižu najviše cijene, smrčak je vrlo popularan, ali čini mi se da ga je u zadnje vrijeme sve manje, međutim ostvaruje zaista dobru cijenu. Najviše se traže i otkupljuju lisičarke i vrganji”, pojasnio je Gašić.

Napominje da cijena tartufa zavisi od vrste.

“Crni ili ljetni tartuf je oko 100 evra po kilogramu, a bijeli je i deset puta skuplji. Međutim, njega nema iznad 300 metara nadmorske visine, to je isključivo nizinska vrsta. Gljive koje pronalaze na Vlašiću zapravo je svinjski tartuf, koji nema neku vrijednost, a ko ne zna, kupi ga za mnogo novca i jede”, objašnjava Gašić.

Početnicima sakupljačima savjetuje da nauče deset najkvalitetnijih i deset najotrovnijih vrsta koje će znati razlikovati u svakom trenutku.

“Vrste koje im nisu poznate bolje i da ne diraju, jer bez mikroskopa, kada sakupljate gljive, sve je otprilike. Sakupljači gljiva ne mogu mnogo da ugroze prirodno stanište gljiva, ali pretjeranim sakupljanjem plodonosnih gljiva mogu neke vrste da ugroze, međutim, mnogo je veća opasnost gubitak staništa. Ako posiječete mikorizno stablo, sve vrste koje ne mogu da žive bez njega ste uništili. Jedno stablo može imati više gljiva u mikrorizi sa njim, a ako se to stablo posiječe, uništene su i te gljive”, zaključio je Gašić.

Nezavisne novine