Nazire li se kraj najdužoj i najkrvavijoj bici rata u Ukrajini

Deutsche Welle donosi reportažu iz Bahmuta, gradića na istoku Ukrajine za koji gotovo da niko nije ni čuo do ljeta prošle godine. No sada je ovaj grad simbol borbe i otpora ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Ruska strana i plaćenici grupe Wagner neprestano tvrde kako je grad osvojen, što se čulo i početkom ove sedmice, ali to se isto tako redovito pokaže kao neistina. Pomaci na bojišnici su već mjesecima minimalni, a često su tek razmjerno kratkotrajni, prenosi Deutsche Welle.

Zapadne obavještajne službe tvrde kako su ruske snage bile već na nekoliko stotina metara od glavne saobraćajnice preko koje stiže opskrba branioca Bahmuta, ali da su one otjerane, a cesta opet razmjerno sigurna.

Borba na više frontova

Od početka ove bitke se uvijek ispočetka postavlja pitanje je li Bahmut vrijedan tolikih žrtava. Civila u Bahmutu ima još možda tek nekoliko hiljada, cijelo mjesto je praktično ruševina. Ono doduše leži na saobraćajnici E40, koja vodi od Harkiva sve do ruskog Rostova na Donu, i kad bi ono palo, ruske snage bi lakše mogle prodrijeti do zapadnijih ukrajinskih gradova kao što su Slovjansk ili Kramatorsk, važno industrijsko i upravno središte područja Donjecka.

Ipak treba staviti naglasak na “lakše”, a ne na “lagano” osvajanje ukrajinskih područja. U svim ovim mjesecima borbi su goleme ruske snage koje su poslane na to područje prodrle jedva dvadesetak kilometara uz, procjena je britanskog ministarstva odbrane, preko 20 hiljada poginulih vojnika samo u borbi za Bahmut.

Foto: Ukrajinsko ministarstvo odbrane

Usporedbe radi, SAD je za vrijeme cijelog rata u Vijetnamu izgubio 58 hiljada vojnika, a u devet godina rata SSSR-a u Afganistanu je tamo poginulo vjerojatno negdje oko 26 hiljada sovjetskih vojnika. Bivši ruski predsjednik Medvedev je nedavno izjavio kako će, “ako treba, ruski vojnici ići i do Kijeva ili čak Lavova”, ali to sasvim sigurno neće ići kako si možda zamišljaju u Kremlju.

Da li je cijena previsoka ?

S druge strane, neki se ne samo “generali s kauča” nego i vojni stručnjaci pitaju je li i Ukrajini mudro ustrajati u odbrani Bahmuta i ondje gubiti vojnike koji će joj trebati za protunapad na drugim dijelovima fronta. On je, čak i kad se ne računa front preko goleme rijeke Dnjepar, duga preko 600 kilometara.

“Ako jednostavno predamo Bahmut i povučemo naše vojnike i opremu, ništa loše se neće dogoditi. Ali ako se zatvori obruč, izgubit ćemo i ljude i opremu”, smatra vojni historičar Roman Ponomarenko.

Bez obzira na to što mislili stratezi s prstom na karti, braniocu Bahmuta, makar pod neprestanom paljbom naizgled nepresušne zalihe ruske artiljerije, drže položaje i nanose goleme gubitke svakom pokušaju napada. Također po procjeni britanskog ministarstva odbrane, bitka za Bahmut je zapravo dobivena već i činjenicom što je “zimska ofanziva” ruske vojske praktično propala.

Kremlj bez ideje

U januaru je komandu nad ruskim jedinicama preuzeo lično komandant glavnog štaba ruske vojske, general Gerasimov, i u ova četiri mjeseca definitivno nije Kremlju bio u stanju pokazati neke rezultate kojima bi Putin mogao biti zadovoljan. Zapadne stručnjake ne bi začudila njegova skora smjena, ali još je veći problem što i od rezevrnih jedinica koje su u vojnu službu pozvane prošlog ljeta i jeseni nije ostalo mnogo. I to ne samo od protivničke paljbe,nego nije ni malo žrtava alkohola i udesa, čak i smrzavanja.

Foto: Ukrajinsko ministarstvo odbrane

Opet se u Moskvi čuje o pozivu 400.000 “dobrovoljaca” u ovoj borbi protiv Ukrajinaca, a čuje se čak i najave da nekako treba naći zamjenu plaćeničkoj grupi Wagner, makar u Rusiji nema organizacije niti približne njenoj veličini i borbenoj spremnosti. U Bahmutu ni ta grupa očito nije postigla mnogo, ali je podigla previše prašine kritikama vojnog zapovjedništva i strategije Rusije u ovom ratu.