Potresna ispovijest djevojčice (9) iz Turske: Nakon 102 sata ispod ruševina sanja da ponovo hoda

Devetogodišnja Melike Savkili je 102 sata bila ispod ruševina nakon razornih zemljotresa koji su početkom februara pogodili Tursku i Siriju.

Spasili su je rudari koji su učestvovali u akcijama traženja i spašavanja ljudi zatrpanih nakon zemljotresa.

Nakon Melikinog spašavanja amputirana joj je lijeva noga, a ova djevojčica sada sanja da dobije protezu i ponovo hoda.

Prije zemljotresa je živjela s porodicom u Kahramanmarasu, epicentru zemljotresa. Ispod ruševina je spašena i njena majka, 44-godišnja Canan. Nažalost, poginuli su Melikin otac Selim (48), brat Ismail Efe (16) i sestra Elife Gokce (24).

Metin Caliskan, rudar koji je bio u spasilačkom timu i izvukao Melike ispod ruševina, cijelo vrijeme je nakon spašavanja bio u kontaktu s djevojčicom i njenom majkom.

Jedno vrijeme ih je ugostio u svom domu u naselju Cayeli u Rizeu. Međutim, na njihovu molbu vratio ih je u Kahramanmaras gdje su u jednom od kontejnerskih naselje počele novi život.

Melike se kreće uz pomoć invalidskih kolica ili hodalice.

Prisjetila se vremena kada je bila zarobljena pod ruševinama. Kako je kazala, bila je gladna i žedna i čekala je da je spase. Ističe da je bila mnogo uplašena.

“Bilo je veoma mračno, nisam mogla da vidim svoju majku. Kada su osvijetlili odozgo, onda sam vidjela majku. Pitali su me da li vidim svjetlost. Kada sam se javila, došli su po nas”, ispričala je Melike.

Bila je veoma sretna kada je čula glas rudara Caliskana. Sada, nakon što su spašene, želja joj je da dobije protezu.

“Prvo želim da dobijem svoju protezu, a onda želim da završim školu i budem policajka”, kazala je djevojčica.

Majka Canan izjavila je da je neopisiva bol za mužem i dvoje djece koji su poginuli u zemljotresu.

“Melike želi hodati i trčati. Opet će hodati i nadam se da će ostvariti svoje snove”, kazala je Canan.

Rudar Metin Caliskan izjavio je da je cijeli svijet bio njegov nakon spašavanja Melike i njene majke.

“Melike je sada naše dijete. Željeli smo da ostanu s nama cijelo vrijeme, ali željele su da se vrate u Kahramanmaras”, ispričao je Caliskan.