Zvijer u čovjeku

U selu Omeragići kod Višegrada dogodio se stravičan slučaj koji prikazuje koliko zvjerstva, krvoločnosti i nehumanosti može biti u čovjeku. Pretučeni su i opljačkani povratnici u osmoj deceniji života, Fadil i Ajša Memišević. Ukraden im je novac koji su sakupljali za dženazu u iznosu od 7.000 KM.

Nakon što su mediji objavili vijest o ovom šokantnom zločinu, u prvi mah su pristizale reakcije ogorčenih građana. Bili su u nevjerici i pitali se kako je moguće da se neko mučki iživljava nad nemoćnim osobama, koje ni u kojem slučaju ne mogu pružiti otpor.

Nakon toga su se počeli oglašavati političari, jedan po jedan, kroz jednolična saopćenja saosjećanja i apele na nadležne organe da uhapse počinioca. Iako svaka politička stranka u svojoj agendi obavezno spomene povratnike i tobožnju brigu o njima, niko ništa ne čini da se ti ljudi osjećaju sigurno.

O dugoročnom osiguravanju egzistencije i opstanku mladih porodica je suvišno govoriti. Ljudi se boje. Nisu zaštićeni. I ne mogu preživjeti, sami, ostavljeni na osami, čekajući da neki umni bolesnik, s debelim policijskim dosjeom, upadne u njihovu kuću s kapom na glavi govoreći im: “Balije, šta ćete ovdje, što ste tu”, uzme im sve što imaju i ostavi ih vezane s teškim povredama.

I da, niko se ne izvinjava zbog ovog mučkog prebijanja. Ni vlasti u FBiH, ni vlasti u RS. Svi samo deklarativno saosjećaju. Podsjetimo na nedavni slučaj bušenja guma na vozilima beogradskih tablica u Sarajevu, koji nije imao nikakve veze s nacionalizmom. Međutim, Bošnjaci su osjećali moralnu dužnost da se opravdavaju, izvinjavaju…

Na kraju, šta predstavljaju te deklarativne riječi? Šta one znače za izmučene starce? Hoće li se zbog njih osjećati sigurnije kad se vrate, ako se vrate, da žive na svom grumenu zemlje ili im je za sigurnost potrebno mnogo više?

Avaz