METAK JE PROŠAO KROZ KIČMU, BOLOVI SU SVAKI DAN! SALEMOV UZDAH GOVORI VIŠE OD RIJEČI: Kako se živi od 270 KM

Salem Spahović riječima teže opisuje situaciju u kojoj se njegova porodica našla nakon ranjavanja, ali zato njegov pogled i uzdah govori više od bilo čega.

On sa porodicom živi u selu udaljenom 20 km od Goražda. Sin mu studira u Sarajevu, a kćerkica ide u osnovnu školu gdje je – jedino dijete u okolini.

• U školi je bilo 800 učenika kada sam ja išao, a sada je moja kćerka sama… U dva sela imaju samo dva domaćinstva- priča nam Salem.

Kako je ispričao, nije mogao ni sanjati šta će ga snaći. Na jednoj svadbi je slučajno ranjen, te je ostao skoro nepokretan. Taman kada mu se stanje poboljšalo, desio se rat u našoj zemlji, a zadnjih godina, stanje mu se naglo pogoršalo.

• Metak je prošao kroz kičmu, bio sam skoro nepokretan. Svaki dan mi je neizvjestan, ali dobro, dragi Allah šta odredi… Bolovi su, svaki dan ista pjesma, džaba lijekovi-naveo je Salem.

Na birou je 20 godina, pa ne može ni u penziju zbog nedovoljnog radnog staža. Sudbina nije dala da radi dok je bio mlađi jer se brinuo o bolesnoj majci, a danas, kako kaže, ne može sve i da hoće.

• Samo zbog porodice trpim. Sreća jer su krenuli pravim putem, za njih živim, za njih se borim – iskreno govori Salem.

Ipak, ova porodica nikada nije odustajala: imaju plastenik, ovce, kokoške, pa ne moraju da se oslanjaju  samo na 270 KM koje Salem dobije jer je demobilisani borac.

Njegova kćerkica narednu školsku godinu treba krenuti u drugu u školu koja je od ovog mjesta udaljena oko 20 km. A sada je njen otac vodi svaki dan, osim kada ima jake bolove.

• Čovjek nekad stane, ne zna kuda. Volio bih samo vratiti zdravlje, teško je vrijeme, a zdravlje ne sluša- kaže Salem.

Slučajno ili ne, njegova kćerkica ima slične želje za svoje roditelje.

• Voljela bih samo da su zdravi… samo to- odgovara iskreno, a kaže da bi željela, kada poraste, biti učiteljica.

Hayat