Dvije žene spojila tužna sudbina: Organ Brankinog sina Nihadi spasio život

Dobrih i pozitivnih priča oko nas je malo, a jedna takva stiže iz Bosne i Hercegovine.

Prvi susret

Kada je porodica Todorović, 2020. godine, ostala bez sina koji je nastradao u nesreći, uprkos bolu i tuzi, donijeli su odluku koja je za svakog roditelja teška.

Umjesto da sahrane tijelo sa svim organima, odlučili su da ih doniraju onima kojima su najpotrebniji i to, kako su rekli, prema njegovoj želji. Nakon cijelog procesa eksplantacije organa i poziva pacijenata koji su bili na listi čekanja Stefanov organ dobila je Nihada iz Kalesije, žena koja je imala problema s jetrom.

Tri godine nakon smrti sina i uspješne transplantacije jetre Branka Vasiljević-Todorović je konačno smogla snage da upozna ženu kojoj je njen sin spasio život. Nihada je operirana 2020. godine, međutim, prvi susret s Brankom je bio tek u nedjelju, 5. marta, ove godine.

Nakon svega što se dogodilo stupila je u kontakt s Brankom, a i Brankina želja je bila upoznati ženu kojoj je njen sin spasio život. Trenutak upoznavanja bio je vrlo emotivan, Branki je bilo nevjerovatno da je u blizini osobe u kojoj se nalazi Stefanova jetra.

Vasiljević-Todorović za „Avaz“ je rekla da je dugo sa svojim suprugom tražila i pitala kome donirati organe svoga preminulog sina, a spomenula nam je i kako je proteklo upoznavanje s Nihadom.

Pozitivna i hrabra

– Susret je bio takav da se riječima ne može opisati. Riječ ne postoji. Srce mi je bilo kao kuća kad sam je vidjela. Kao da je moj Stefan došao pred kuću, još kad sam joj vidjela osmijeh na licu, za mene je to bilo posebno, i ne samo to, ona je jedna divna žena, toliko pozitivna, hrabra. Koliko je muke vidjela i koliko je godina bila bolesna i koliko je samo čekala na doniranje – rekla je Vasiljević-Todorović.

Ispoštovala želju sina

– Kada je moj Stefan imao udes, 18. decembra, bio je u komi mjesec i preminuo je 17. januara. Tada je ustanovljena moždana smrt. Moj je Stefan već bio izrazio želju za doniranjem organa nakon smrti jednom dok smo nas dvoje sjedili. On je rekao: „Mama, ja bih baš volio da otvorim sebi donorsku karticu.“ Ja kažem njemu: „To uopće nije loše, to je human čin“, na šta mi je on dodao, ako se njemu nešto desi, da ja slobodno sve potpišem. Ja znam kakav je on bio. Bio je poseban. Nakon njegove smrti ispoštovala sam želju sina – kazala nam je Vasiljević-Todorović.