Misterija stara 70 godina: Da li su Staljina ubili neprijatelji ili vlastita paranoja

Staljin je ubio milione što kroz masovna pogubljenja, prisilni rad ili namjerno izazvanu glad, no još uvijek ne znamo pouzdano kako je on skončao. Ta enigma, propitivana u medicinskim časopisima, historijskim djelima, ali i popularnoj kulturi opstaje je još od trenutka Staljinove smrti u martu 1953. godine.

Njegova smrt je stvorila svojevrsnu auru tajanstvenosti koja ga i danas okružuje u Rusiji, u vrijeme kada je sovjetski vođa sve više poštovan kao spasitelj svoje zemlje, a ne kao masovni ubica kakav je zaista bio.

Više od polovine svih Rusa sada vjeruje da je Staljin igrao “općenito pozitivnu” ulogu u životu nacije i dio te mistike leži oko njegove smrti. Službena verzija događaja kaže da je umro prirodno, ali postoje još najmanje dva objašnjenja koja odgovaraju činjenicama: da ga je ubio jedan (ili više) iz njegovog unutrašnjeg kruga ili da mu je dopušteno da umre jer je stvorio krug takvog nepovjerenja da se niko nije usudio primijeniti medicinski tretman koji ga je mogao spasiti.

Prije dvije godine Selim Bensaad, Staljinov praunuk, uputio je poziv da se sovjetski diktator ekshumira iz groba u blizini zidina Kremlja, a njegovo tijelo podvrgne naučnim testovima kako bi se jednom zauvijek utvrdio uzrok smrti.

Umro kao što je i živio

To se nije dogodilo iz čisto političkih razloga: mrtav Staljin prožet tajnovitošću i trajnom prijetnjom dobro funkcionira za rusku državu, dok je Staljin kojeg su njegovi najbliži neprijatelji ubili štakorskim otrovom upravo ona vrsta priče koju Vladimir Putin ne želi da se čuje.

Staljin je umro kao što je i živio, okružen prestravljenim ulizicama koje su ga javno obožavale, a privatno mrzile. Njegova smrt pokrenula je borbu za vlast koja je urnebesno prikazana u filmu Staljinova smrt Armanda Iannuccija iz 2017. godine . Međutim, još uvijek se vode žestoke rasprave o tome šta je dovelo do tog trenutka.

Dana 28. februara 1953. godine Staljin je pozvao svoje savjetnike i potencijalne nasljednike na večeru i gledanje filma u njegovoj vili u Kuncevu izvan Moskve: Georgija Maljenkova, zamjenika premijera; Lavrentija Berija, Staljinovog brutalnog šefa tajne policije; Nikitz Hruščova i Nikolaja Bulganjina, ministra odbrane. Svaki je imao dobre razloge da želi Staljinovu smrt.

Pogoršano zdravstveno stanje

Pitanje Staljinova zdravlja bilo je na umu svih prisutnih. Tada 73-godišnji diktator već je doživio srčani udar. Dvije godine ranije njegov lični liječnik Vladimir Vinogradov nepromišljeno je sugerirao da bi drug Staljin mogao smanjiti radne aktivnosti i razmisliti o mirovini. To je bila upravo taktika koju je Staljin ranije koristio protiv Lenjina. Vinogradov je uhapšen i optužen da je radio za britansku obavještajnu službu.

Staljin je nakon toga pokrenuo lov na vještice protiv liječnika u Kremlju, od kojih su mnogi bili Jevreji, optužujući “vragove u bijelim kutama” da su htjeli ubiti više dužnosnike u takozvanoj liječničkoj zavjeri. Članovi njegove pratnje bojali su se još jedne Staljinove velike čistke, slične pokolju iz 1930-ih, i sveopće deportacije Jevreja u gulag. Staljin je svoje prijatelje držao bliže, a svoje neprijatelje-borce još bliže.

Zabava se razišla u ranim jutarnjim satima. Sljedećeg jutra Staljin nije pozvao na doručak. Posluga je kasnije su tvrdila da su bili previše uplašeni da bi ga uznemiravali. Tek u 10.30 te noći konačno su ušli u sobu i našli Staljina kako se svalio na pod, nesposoban govoriti, pidžame natopljene urinom.

Berija i Maljenkov prvi su stigli u vilu. Berija, koji je nedavno pao u nemilost i vjerojatno mu se najmanje vjerovalo od Staljinovih poručnika, navodno je jednom od čuvara rekao:

“Zašto si u takvoj panici? Zar ne vidite, drug Staljin mirno spava. Nemojte ga uznemiravati i prestanite nas alarmirati”.

Misterija i dalje živi

Ljekarska pomoć pozvana je tek sljedećeg jutra. Staljin je bio djelomično paraliziran, a krvni tlak mu je skočio. Skamenjeni liječnici dijagnosticirali su moždani udar, diktatoru propisali mirovanje, šutnju, klistir, hladan oblog na čelo i osam pijavica iza ušiju.

Preminuo je 5. marta navečer, pet dana nakon što se srušio. Službena obdukcija zaključila je da je podlegao cerebralnom krvarenju ili moždanom udaru izazvanom hipertenzijom. Ali u svojim smrtnim mukama Staljin je također povraćao krv i doživio ozbiljno gastrointestinalno krvarenje, simptome koji bi mogli ukazivati ​​na trovanje varfarinom, razrjeđivačem krvi koji sprječava zgrušavanje krvi u ispravnoj dozi, ali može uzrokovati moždani udar ako se daje u prevelikim količinama, otuda njegova upotreba kao štakorski otrov. Varfarin je patentiran u Rusiji 1950. godine; bez okusa i mirisa, ne bi se moglo otkriti u Staljinovom gruzijskom vinu.

Rezultati obdukcije proslijeđeni Politbirou izostavili su pojedinosti o Staljinovim dodatnim simptomima, a potpuno izvješće objavljeno je tek 2011. godine.

Na Staljinovom sprovodu Berija se navodno nagnuo Molotovu i šapnuo mu: “Spasio sam vas sve. Ubio sam ga!” Berija je kasnije uhapšen, ispitivan i pogubljen zbog izdaje.

Misterija je li Staljinova smrt bila prirodna ili ne nikada neće biti riješena ako se njegovi ostaci ne ispitaju na pravi način. Ali u sadašnjoj klimi u Rusiji, režim nikada neće odobriti istragu koja bi mogla dokazati da je bivši moćnik, koji sada prolazi kroz političku rehabilitaciju, ubijen.

Dok se ne provede konačna forenzička analiza, najvjerojatnije je objašnjenje da je Staljin umro jer ga njegovi liječnici i suborci nisu uspjeli dovoljno brzo liječili. Da li namjerno ili slučajno, dopušteno mu je da umre. Na kraju je Staljina vjerojatno ubila paranoja koju je sam stvorio.

Klix.ba