Problem za klijente: Je li zakonom propisan iznos novca za koji banke moraju tražiti porijeklo?

Stanovnici u Federaciji Bosne i Hercegovine nerijetko se susreću sa neprijatnim situacijama u kojima pojedine banke prilikom polaganja novca na račune traže dokaz o porijeklu ili odbijaju provesti transakciju čak i kada se radi o nekoliko hiljada KM.

Tako se dešava da otac ne može uplatiti novac na račun sina, iako se ne radi o velikim sumama, koje bi mogle naslućivati da se radi o pranju para ili finansiranju terorizma.

U Agenciji za bankarstvo FBiH kazali su nam da je zakonom propisano koji iznos se može tretirati kao “sumnjiv”. To je gotovinska transakcija čija vrijednost iznosi ili prelazi sumu od 30.000 KM. U tom slučaju banke su u skladu sa zakonom dužne da obavijeste Finansijsko-objevštajni sektor Državne agencije za za istrage i zaštitu (SIPA).

– Ako recimo osoba koja nije pod praćenjem određenih institucija želi uplatiti svom srodniku ili prijatelju nekoliko hiljada KM, to ne bi trebao biti problem – kaže za Faktor Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH.

Prema njegovim riječima, sve zavisi od politike banke do banke i njihovog osoblja.

– Sve ovisi koje kvalitete je službenik koji na šalteru dočekuje klijenta. Ako je neiskusan i bez potrebnih kvaliteta, prevlada strah i takvi najčešće odbiju klijenta.

Stav Agencije je jasan, novac treba primiti pa i kada se radi o velikim sumama. Banke postupaju u skladu sa svojim internim politikama – ističe Mahmuzić.

Dodaje kako postoji i druga varijanta.

– Banka može tražiti svojevrstan dokaz o porijeklu imovine. Klijent može dokumentovati odakle mu novac ili napisati izjavu o tome. Neovisno koja se varijanta primijeni, klijentu treba omogućiti transakciju, a onda nadležne institucije neka provjeravaju porijeklo novca – podvlači naš sagovornik.

Faktor