Kako su se spajali Istok i Zapad: Znate li šta je Put svile?

Put svile nije tek jedna ruta, već se radi o čitavoj mreži puteva koje su trgovci koristili oko 1500 godina, od trenutka kada je kineska dinastija Han pokrenula trgovinu 130. godine p.n.e., pa sve do do 1453. n. e., kad je Otomansko Carstvo prekinulo trgovinu sa Zapadom.

Ime je toj mreži puteva 1877. godine dao njemački geograf i putnik Ferdinand von Richthofen, opisujući rute iz istočne Azije u Evropu. Iako se radilo o razmjeni raznih dobara, svila je uzeta kao predstavnica luksuznih predmeta, tekstila, materijala i ostalih drangulija koje su i danas vrlo cijenjene.

Izraz također služi kao metafora za razmjenu dobara i ideja između različitih kultura. Put svile prostirao se otprilike 6437 kilometara preko nekih od najtežih terena na svijetu, uključujući pustinju Gobi i planine Pamir. U to doba ceste su bile loše ili nikako održavane, a svako malo vrebali bi pljačkaši.

Zato, kako bi se što bolje zaštitili, trgovci su se udruživali u karavane s devama ili drugim tovarnim životinjama. S vremenom su se na tim rutama otvorile velike gostionice zvane karavansaraji u kojima su putujući trgovci mogli jesti i prespavati. Ubrzo se širom te mreže puteva pojavilo niz posrednika koji su tumačili rute jer nisu svi išli čitavim putem od Azije do Evrope, već su mnogi putovali samo nekima od tih cesti.

Putem svile putovala je velika količina robe razne vrste. Trgovci su nosili svilu iz Kine u Evropu, gdje su se njom kitile i svakodnevno oblačile kraljevske porodice i bogati pokrovitelji. Visoko društvo i plemstvo na dvorovima bilo je gladno svile i luksuza koji dolazi s dalekog Istoka, zato je trgovina cvala. Ostala omiljena roba iz Azije bilo je drago kamenje, također namijenjeno pripadnicima visokog evropskog staleža.

No, putevima svile išle su i druge ljepote, poput porculana, ali i čajeva te začini.

Nije sve išlo samo u Evropu, već je mnogo toga išlo na Istok – konji, stakleni proizvodi, određeni tekstil te predmeti koje tamo nisu imali.

Jedan od najpoznatijih putnika Putem svile bio je Marco Polo (1254. n. e. – 1324. n. e.). Rođen u porodici bogatih trgovaca u Veneciji, on je sa svojim ocem otputovao u Kinu (tada Cathay) sa samo 17 godina.

Putovali su više od tri godine prije nego što su 1275. n. e. stigli u Kublaj-kanovu palaču u Xanaduu. Marco je nakon toga ostao na kanovom dvoru te je poslan u misije u dijelove Azije koje Evropljani nikad prije nisu posjetili. Nakon povratka, Marco Polo je pisao o svojim pustolovinama koje su njega, kao i rute kojima je putovao, učinili slavnim.

Teško je procijeniti važnost Puta svile za historiju jer njim su se širile i religije, te razne ideje. Posljedično i očekivano, mjesta na kojima su se stvorili trgovački centri, prerasli su u velike multikulturalne gradove.

Razmjena informacija dovela je do novih tehnologija i inovacija koje će promijeniti svijet. Konji uneseni u Kinu pridonijeli su moći Mongolskog Carstva, dok je barut iz Kine promijenio samu prirodu rata u Evropi i šire.

No, Putem svile putovale su i bolesti. Neka istraživanja sugeriraju da se crna kuga, koja je opustošila Evropu kasnih 1340-ih godina vjerojatno proširila iz Azije upravo na taj način.

Doba istraživanja dovelo je do bržih ruta između Istoka i Zapada, ali dijelovi Puta svile i dalje su bili ključni putevi među različitim kulturama. Danas su neke od tih ruta na UNESCO-voj listi svjetske baštine, piše Nat Geo.