Treba li država još više kažnjavati pojedince koji se iživljavaju nad životinjama?

Starijeg napuštenog psa, bezazlenog za okolinu, žena u Mostaru je zavezala i tukla do smrti. Došla policija, sačinila zapisnik i šta dalje? Na Ravnoj Romaniji zlostavljač je zavezao psa za vozilo i vukao ga po cesti. Sve ovo su neki od pojedinaca snimali, a potom objavili na društvenim mrežama i “nisu se sjetili” da nešto učine, prekinu zlostavljanje životinja.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja koji je donesen 2009. godine kaže kako su kazne za zlostavljanje, ubijanje životinja za fizička lica do 10.000 KM, a pravna do 200.000 KM.

“Živjela sam u Evropi do prije tri godine i onda sam došla ovdje u ovaj horor. A horor je još dobar kakva je situacija sa životinjama uopće u Bosni i Hercegovini. Čovjek više nema riječi da to opiše, razumjeti ne mogu. Mi se borimo koliko možemo, ali nema se čovjek kome obratiti.

U Općini Kakanj pse lutalice hvataju nekakvim mrežama ko da smo u džungli. Psa kojeg odvedu je iste sekunde mrtav. Ovdje se samo izdvaja novac za ubijanje životinja, ali ne i za hranjenje, liječenje…”, priča za Faktor Saida Schroeder iz Udruženja za zaštitu životinja “Skitnica” u Kaknju.

Kaže kako ni od podnošenja prijave protiv zlostavljača nema ništa.

“Od policije do općine, inspekcije, niko nije nadležan, ništa se ne postigne. Imala sam slučaj gdje je pas bio skoro zaklan. To je bilo u augustu. Otvorena rana, odem u općinu, ako imaju prihode koji se izdvajaju za psa koji je “agresivan”, on se uspava, čovjek dobije odštetu, a šta ćemo kada čovjek ovo uradi psu.

Ništa nema, ni za troškove liječenja psa kojeg smo odveli u veterinarsku stanicu. To u općini nemaju da se pas liječi, samo da se ubija. Tako je u Kaknju. Ne daju da se odvede kod veterinara, nahrani…”, govori Schroeder i dodaje:

“Mislim da treba neka krovna organizacija koja će ujediniti udruženja koja stvarno rade od srca, a ima nas koji tako radimo. Da se udruženja na nivou cijele BiH ujedine i da se onda nešto pokuša.

Komentirala je i osobe koje snimaju zlostavljanje životinja i kasnije te snimke objavljuju po društvenim mrežama umjesto da pomognu životinjama, spriječe zlostavljače.

“Ko snima i objavi je saučesnik jer nije pomogao životinji. Psi i druge životinje su prepušteni sami sebi. Ne možete ih nahraniti na ulici koliko su preplašeni, bježe i onda čujem nekoga napali. Pa kako napadaju, vi ih hranite, oni bježe.

S obzirom na to da je jako hladno, poslali smo Općini Kakanj dopis da smo spremni napraviti 20 kućica za pse da se imaju gdje skloniti tokom zime i te bismo kućice uklonili na proljeće. Odgovor je bio da nema mjesta za kućice!? I šta čovjek dalje da radi”, kaže Schroeder.