Eksplozivan izvještaj iz Vatikana: Ovdje počinje ‘građanski rat’, Papa je dirnuo u dvije ključne stvari

Rimski dopisnik Jutarnjeg lista Inoslav Bešker donosi novi eksplozivni izvještaj iz srca Vatikana.

Prenosimo ga u cijelosti, bez jezičkih intervencija:

Papa Frane našao se između dvije vatre. S jedne strane ga “konzervativci” napadaju da ruši tradiciju, potkapa vjerske istine, ugrožavajući time i samu Katoličku crkvu. S druge strane ga kritiziraju “progresisti”, optužujući ga da je bojažljiv ali autoritaran, da ne dopušta reorganizaciju Crkve u demokratskom smislu, da ne unosi u nju neka ljudska prava izborena u civilnom društvu, jer ne pristaje, na primjer, na svećeničko ređenje žena, sklapanje istospolnih crkvenih brakova i slične zahvate koji su već uhvatili maha u nekim protestantskim crkvama.

Nadbiskup Georg Gänswein, dugogodišnji osobni tajnik pokojnoga Benedikta XVI i faktički razvlašten ali ne i smijenjen prefekt Prefekture Papinskog doma, iskritizirao je papu Franu da je Benediktu “slomio srce” jer je opozvao njegov dekret o latinskoj misi, omiljenoj “konzervativcima” kao znak otpora reformama Drugoga vatikanskoga koncila. Nakon nedavne naprasne smrti kardinala Georgea Pella otkriveno je da je on bio autor lani objavljena pamfleta u kojemu je Franin pontifikat nazvan “katastrofom”.

A kardinal Gerhard Ludwig Müller, kome Frane nije htio produljiti za još jedan petogodišnji mandat dužnost na čelu ključne Kongregacije za nauk vjere, objavio je knjigu u kojoj tvrdi da je sadašnji papa u “doktrinarnoj konfuziji”, dakle da brka nauk vjere, te da se u upravljanju Katoličkom crkvom oslanja o “magičan krug” svojih suradnika, umjesto o dužnosnike Rimske kurije.

Novinar vatikanist Marco Politi tvrdi da su takvi napadi dosad nezabilježeni. U izjavi Agenciji France Presse Politi kaže da “u srcu Crkve bukti građanski rat koji će trajati do zadnjeg dana pontifikata”, to jest dok Frane umre ili se odrekne dužnosti.

Treba priznati da je slobodnu raspravu potaknuo sam papa Frane, ponajprije na dosadašnjim zasjedanjima Biskupske sinode u njegovu pontifikatu. Ipak, i u siječanjskom intervjuu Associated Pressu rekao je da preferira da mu kritika bude izrečena u lice, a ne iza leđa. Vraćajući se avionom iz Južnog Sudana u prošlu nedjelju prigovorio je onima koji su iskoristili smrt umirovljena pape Benedikta XVI za kritike njegovu nasljedniku: “Ti koji zlorabe tako dobru osobu, takva Božjeg čovjeka [kao što je bio Benedikt XVI Ratzinger]… pa dobro, rekao bih da to nisu etičke osobe, da pripadaju stranci a ne Crkvi.”

Nema pape koga nisu kritizirali, počev od kardinala, ali nikada ovako žestoko. Što je posrijedi? Vjerojatno, kao i u svakoj organizaciji, borba za pozicije i za porcije vlasti.

U pontifikatu pape Frane dosad je najveća promjena reorganizacija Rimske kurije, najtemeljitija nakon sv. Pija X. I zasad još u pokusnom razdoblju. Sljedeća promjena, možda tektonska – ovisi o dubini zahvata – mogla bi, možda čak morala proizići iz dvotaktnog zasjedanja Biskupske sinode o sinodalnosti (političkim jezikom: o supsidijarnosti upravljanja golemom i raznovrsnom katoličkom zajednicom u svijetu), u jesen 2023, te u završnom nastavku u jesen 2024.

A papa Frane je dosadašnjim reformama Rimske kurije, ponajviše centralizacijom i kontrolom financijskog poslovanja, uzdrmao same temelje dosjele moći koja se autoregenerirala desetljećima, pa i stoljećima. Još ih više može uzdrmati reforma sustava odlučivanja, jer bi mogla dokinuti praksu po kojoj je svaki biskup, svaki prefekt ili sličan dužnosnik zapravo apsolutan gospodar u svom feudu.

U žarištu Franina pontifikata ključno je njegovo nastojanje da se Katolička crkva iz aparata vlasti, iz strukture koja administrira religiju, preobrazi u strukturu koja evangelizira počev od periferije, i u kojoj su odnosi sinodalni, što znači raspravu i odlučivanje u zajedništvu, ne kršeći hijerarhiju.

“Jasno, to je sinodalna praksa koja mi se sviđa: da svi mogu reći svoje, potpuno slobodno. Sloboda je uvijek veoma važna. Druga stvar je upravljanje Crkvom. Ono je u mojim rukama, nakon odgovarajućih savjetovanja”, razjasnio je poglavar Katoličke crkve razliku između slobode raspravljanja i prava na odlučivanje, u intervjuu argentinskom listu La Nación još 2014. “Frane je papa dobrica, ali nije papa kojim drugi upravljaju”, komentirao je odmah intervjuist Joaquín Morales Solá, napominjući da se to vidjelo i dok je sadašnji papa bio nadbiskup Bergoglio u Argentini.

Morales Solá pitao je tada Papu je li zabrinut zbog nedugo ranije objavljene knjige petorice kardinala koji su oštro kritizirali prijedlog svog kolege Waltera Kaspera da se dopusti pričešćivanje supružnicima u drugom braku poslije razvoda braka sklopljenoga u Crkvi, Frane je kratko odgovorio: “Ne.” I dodao: “Svatko ima nešto pridonijeti. Veoma mi se sviđa diskutirati s osobito konzervativnim biskupima, ali intelektualno dobro formiranima.” Može se reći – ne samo na temelju tog intervjua – da se papa Bergoglio krasno zabavlja kad baci kamen u žabokrečinu pa se vode uznemire: sve se nada da će isplivati što dobro.

U nedavnom intervjuu za Associated Press Papa je tu svoju metodu pripisao zapravo Duhu svetome: po njemu je baš u sučeljavanju različitih mišljenja “vrijednost sinode, jer protagonist sinode je Duh sveti. Sviđalo nam se to ili ne sviđalo. A za Duha svetoga tipično je dvoje: stvaranje nereda, stvaranje malo zbrke, kao što je učinio ujutro na Pedesetnicu, kroz karizme, a zatim stvaranje sklada.

Duh Sveti ne stvara jedinstvo, ne stvara dogovore: on stvara sklad, koji je ipak nadmoćniji. Sveti Bazilije, koji ima veoma lijepu studiju o Duhu Svetome, definira Duha svetoga: ‘Ipse harmonia est‘. On je sklad, on je onaj koji čini sklad Crkve usred različitosti.” Onima koji u Crkvi vide samo disciplinu papa Bergoglio odrešito kaže, u nastavku intervjua: “Takav je Gestapo, nije Crkva. Crkva je bogatstvo jedinstva u različitosti. A šampion je u tome baš Duh sveti.”