Zašto određene zgrade stradaju od zemljotresa iako su novije gradnje

Zemljotresi se ne mogu predvidjeti i postoje samo mjesta na kojima se oni, prema dosadašnjim saznanjima, očekuju s većom vjerojatnoćom pojave, a snaga i jačina posljednjeg koji je pogodio Tursku i Siriju je nepoznanica za struku koja se bavi ovim pitanjem.

Zemljotresi nisu učestaliji, kao što to neki misle. Naime, mogućnost registracije zemljotresa na bilo kojem dijelu planete i često medijsko izvještavanje o njima, zahvaljujći savremenim i kvalitetnim komunikacijama, daju utisak da je to tako, ali nije.

Turska nacionalna strategija za potrese i akcijski plan (PDF) za period od 2012. do 2023. godine ističe kako su masovne i brze migracije tokom 1950-ih dovele do slabo nadziranog urbanog razvoja, čineći gradove kritično ranjivima na prirodne opasnosti.

Nakon velikog potresa 1999. godine, turske institucije prepoznale su hitnu potrebu za smanjenjem rizika u zemlji sklonoj potresima, a sljedeće godine odobren je Zakon za provođenje obaveznih provjera gradnje i građevinskih inspekcija na svim zgradama.

Međutim, zgrade izgrađene u skladu s propisima otpornim na potres još uvijek su nažalost u manjini.

Profesor na Građevinskom fakultetu u Sarajevu Mustafa Hrasnica govorio je za Klix.ba o problemu pitanja sigurnosti građevina usljed snažnih zemljotresa, objašnjavajući zašto su se određene zgrade srušile, iako je većina zgrada u tom reonu ipak izdržala nalet snažnog podrhtavanja tla.

Hrasnica je istakao da se prilikom projektovanja građevina mora voditi računa o utjecaju zemljotresa.

Na početku razgovora naglašava da je potres zaista bio jak i da je bio na plitkoj dubini, ali i da je prije bilo sličnih situacija u Turskoj, kao i onaj iz 1999.godine kada je ovu zemlju pogodio zemljotres jačine 7,4 stepeni.

Mustafa Hrasnica

“Vidjeli smo na sminkama, gdje u redu zgrada imate samo jednu zgradu koja je srušena, da imamo jasne pokazatelje da bez dobre konstrukcije nema sigurnosti od potresa. Te zgrade slično izgledaju, pokazuje se jedna zgrada gdje je srušen srednji dio, a djeluje kao relativno moderna zgrada. Vidi se da ta zgrada ima armirano betonske konstrukcije, što predstavlja savremeni način gradnje, ali bez dobre konstrukcije ni tada nema sigurnosti od potresa”, naveo je Hrasnica.

Ističe da su potresi pokazali koje su slabe tačke na konstrukcijama.

“Ako je neka kataklizma koja ruši sve pred sobom, jer veliki potresi mjenjaju reljef, tu se ništa ne može učiniti, ali u ovom slučaju sa Turskom jasno da nije bilo na tom najvećem nivou, iako je bio jak potres i na plitkoj dubini, kao što su sezimiolozi već objasnili. Što se tiče gradnje, vrlo lako je moguće reći da imamo konstruktivne manjkavosti koje nastaju vrlo često u toku projektovanja, a posebno pred izvođenje kad se investitor ili ko je već vlasnik zgrade sjeti da se u prizemlju il na određenim katovima iz nekih funkcionalnih razloga i potrebe za širokim prostorom jednostavno reduciraju vertiklani nosivi elememnti”, poručuje Hrasnica.

Dodaje da se tada njihov kontinutitet prekida, ne doslovno, ali da se njihova krutost smanji koja je od suštinskog značaja.

“Umjesto zidova stave se stubovi koji mogu preuzeti vertikalni teret i zgrada stoji, ali u slučaju potresa imate horizontalna ubrzanja koja su nezgodna i ona aktiviraju dinamički odgovor konstrukcije i dolazi do rušenja. Vidjeli smo da se u toku potresa desila velika rušenja. Jedan od razloga je slabost konstrukcije gdje nedostaje te krutosti u vertikalnim nosivim elementima koji su ključni u takvim momentima”, naglašava.

Zemljotresi uzrokuju horizontalna opterećenja (Foto: Mustafa Hrasnica)

Podvlači najvažniju stvar da u tim trenucima nema ništa da preuzme zgradu za horizontalne utjecaje, a to je ključ.

“Mogli smo vidjeti na snimcima da se jedna zgrada uopšte nije srušila, dok se druga kraj nje potpuno srušila, iako su slične zgrade koje su građene vjerovatno u isto vrijeme. Tu su životi spašeni, dok druga nije izdržala. Moguće da je neko iz tih privatnih razloga u toj srušenoj zgradi želio širok prostor, restoran ili slično. Nažalost zbog prostora, smetaju vam zidovi i tada se koriste stubovi, a oni nemaju krutost. Upravo su ti nosivi zidovi ključni za preuzimanje od uticaja potresa”, objašnjava.

Dodaje da ne možemo očekivati veliku razliku u tlu kod pogođenih dijelova.

“Baš zato što je više zgrada izdržalo na jednom reonu, a par njih nije, u istom tom polju, ne možemo očekivati da je prevelika razlika u geološkom smislu tla. Imamo zgrade koje ne zadovoljavaju sadašnje standarde, a imamo te greške koje se dešavaju zbog širokih prostora unutar zgrada. Imamo i te zgrade koje su napravljene prije više od 40, 50 godina, a nauka je od tada jako napredovala. Potres niko ne može spriječiti. Oko epicentra zemljotresa se nalaze veliki gradovi. Jedan od njih svakako je i Gaziantep, a tu se mnogo gradi. Većina tih jako pogođenih zgrada, koje i stoje će biti srušene”, ističe.

Govori nam da su Turci aktivni u oblasti seizmologije i projektovanja, te da imaju velik broj inžinjera, jer se nalaze na takvom potresnom području. Zaključuje da je najbolja zaštita od potresa savremana gradnja uz poštovanje osnovnih konstruktivnih principa koji se znaju.

“Prilikom projektovanja gradnje, ima dosta utjecaja sa strane i onda se često zažmiri na neke stvari na koje se ne bi smjelo”, zaključio je.

Klix.ba