Hajka i ‘politika’ protiv ratnog vojnog invalida i efendije Kovačevića

Puno je raznih priča i iskustava o odnosu prema lokalnim imamima i vjeroučiteljima u našim džematima.

“Priča mi jedan naš čovjek iz dijaspore kako je u njegovom selu nastala prava hajka oko toga “ko izgoni a ko ne izgoni hodžu”. Da mi nije rekao ime hodže ja bi vjerovatno i zaboravio na tu njegovu priču i ne bi joj pridao neki veći značaj.

Međutim saznanje da se radi o ef. Hamdiji Kovačeviću, demobilisanom borcu ČSN „Hamza“ i ratnom vojnom invalidu 505. bužimske brigade – zaparala mi je uši. Da se ogradim odmah, kao neko ko nije iz džemata Todorovo, vijek sam proveo i potrošio na zapadu i stekao imanje.”- piše čitalac portala Cazin.net.

“Na zapad sam otišao onda kada je to učinila i većina mojih zemljaka koji se ni tada nisu mogli probiti do obrazovanja i funkcija upravo zbog onih koji su ove zime istjerali na snijeg i neizvjesnost efendiju Kovačevića. Kao dokazani borac i častan čovjek, došao je na hodžaluk nekad krajem 2013. godine. Došao je u džemat koji nije imao ni glave ni repa, opet zbog politike par todorovskih porodica koje su uzurpirale sve što se uzurpirati moglo.

Zbog tog to malo mjesto kakvo je Todorovo i izgleda kao mali feudalni posjed porodica koje su igrom slučaja izgradili kuće na najboljim lokacijama u tom selu. Todorovo inače moćan džemat sa dosta dobrim vakifima se preporodio pod efendijom Kovačevićem koji je uspio da svake godine od 2014. do ove, izbaci po jednu grupu svršenika mekteba. Uopšte vratio je osmjeh u harem, vratio je osmjeh djece u džamiji što očito nije odgovaralo doskorašnjim hadžijama i ljudima koje je upravo efendija Kovačević naučio ispravno učenje Fatihe, nastavlja svoju priču naš čitatelj. Iako u Bosnu dolazim u par mjeseci što zbog obaveza to zbog posla, svakog puta kada bi došao nešto je uspješno izgradio i napravio džemat Todorovo.

Hamdija je uspješno potaknuo „džometne“ Todorovljane da daju u džamiju, da bude ta džamija dika sa svoje dvije munare i mnogo dalje od Todorova. Izgradnja džamije i sve veći broj klanjača na dnevnim namazima, očigledno nije odgovarao porodicama čiji su sinovi navrat – nanos pozavršavali neke akademijice u Bihaću, te zbog ratnog staža očeva postali učitelji i nastavnici. Upravo te koje sam mogao vidjeti samo u prvom safu, nigdje nisi mogao vidjeti kad se davalo za džamiju. Sjećam se da su nekako potiho počele da pljušte optužbe na račun efendije, te nema fakulteta, te namješta džematski odbor, te ovo te ono. Istini za volju to je dvadeset i neki hodža u džematu kojem nikada niti jedan hodža neće odgovarati.

To je džemat u kojem se pamte samo umrle ili davno penzionisane hodže koje su u vaktu uredno pljuvali brojni Todorovljani. Jedan velikan kakav je bio rahmetli efendija Hilić živio je u džematskoj kući koja nije dostojna psa, a ne takvog vjeroučitelja i intelektualca. Stara trošna vrata, krov koji prokišnjava, propala garaža i drvena stolarija… Pa su se ti isti ljudi popeli njegovom sinu na kičmu dok ga nisu otjerali na tako sramotan način koji ne priliči ni psima, a tek ne ljudima.

Po dolasku efendije budžetske partiote su brže bolje rastrubile da dolazi „hodža Bužimac i gazija“ a sve kako bi sebe učinili još većim patriotama koje uredno sišu budžet gdje god stignu. Efendiju koji je uspio sa svojim džematlijama sakupiti preko pola miliona maraka i urediti džamiju koja komotno sa haremom i gasulhanom može na kalendare, efendiju koji je izveo preko stotinu svršenika mekteba i preko stotinu porodica Todorovljana obogatio za učača Kur’ana, efendiju koji je održavao redovan mekteb i za odrasle – otjerala je grupa smutljivaca i budžetskih patriota samo jer su navikli biti u vlasti još od doba seoske zadruge.

A ruku na srce niko od njih nije dalje od pluga ni otišao. Grupa ljudi kojoj je zimi bilo gušt okupljati se poslije i prije džume samo kako bi zagorčavali život džematu i efendiji, kako čujem niko pretjerano ne gotivi. Jednom je stari i čuveni efendija Imamović rekao za Todorovljane da su kopitari, a efendija Hamdo je to i osjetio od grupe ljude jer je većina ljudi tog sela radna i čestita.

Nakon što su uspješno otjerali ratnog vojnog invalida poslavši ga na snijeg oni su se slatko sladili svojom pobjedom ne znajući da je za svršenike medrese postala kletva „dabogda završio na hodžaluku u Todorovu“.- zaključio je svoj komentar.

Todorovo je trenutno bez stalnog imama, a dokle će trajati ovakva situacija nije poznato, jer još uvijek isti, kako smo saznali, imaju podršku i viših instanci islamske zajednice. Ipak, nadamo se da će se unutar džemata i zajednice okupiti dostojanstvena grupa ljudi i izboriti za pozitivne promjene koje su svima potrebne.

Cazin.net