Nezakonita napredovanja na Univerzitetu u Sarajevu (VIDEO)

Na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA), najvećoj i najstarijoj visokoškolskoj ustanovi u Bosni i Hercegovini (BiH), pojedinci godinama nezakonito napreduju u akademskim karijerama.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su pronašli da je od 2018. do 2022. godine najmanje 12 nastavnika i saradnika sa fakulteta i akademija napredovalo u više asistente i docente ili su ta zvanja zadržali, a da za njih nisu ispunjavali uslove. Nisu objavljivali naučne radove, preskakali su pozicije prilikom napredovanja i radili nakon isteka mandata.

Zakon o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo (KS) propisuje osnovne kriterije za napredovanja, ali Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS i UNSA-e nisu donijeli detaljnija pravila, ostavivši prostor za manipulacije i pogodovanje pojedincima.

U nedostatku pravila komisije za izbor i Senat UNSA-e su kandidate unapređivali prema ličnim procjenama, svjesni da krše Zakon. Za to niko nije odgovarao.

Kantonalni inspektori godinama upozoravaju na ove nepravilnosti i izriču kazne, ali rektor UNSA-e Rifat Škrijelj ih ignoriše i tumači kao napad na njega: „Ja sam kao rektor Univerziteta i UNSA-e pod stalnim pritiskom inspekcije.“

U međuvremenu, pojedinci ovako dobivene titule zadržavaju.

„To je ono što ja zovem intelektualna korupcija. (…) Jednostavno, korupcija gdje vi urušavate pozitivne vrijednosti akademske zajednice”, komentariše Benjamin Fetić, docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

Upravo su sporni kriteriji akademskog napredovanja jedan od razloga zbog kojeg je UNSA na značajnim svjetskim listama jedan od slabije rangiranih univerziteta u regiji.

Ignorisanje nalaza inspekcije

Kada je 2017. godine usvojen Zakon o visokom obrazovanju KS, Ministarstvo obrazovanja i Univerzitet u Sarajevu su morali u roku do godine dana donijeti pravila kojima bi se preciziralo kakve radove i u kojim publikacijama kandidati moraju objaviti da bi ispunili uslove za napredovanje.

Ministarstvo i UNSA to nikada nisu uradili. Bivši ministri obrazovanja kažu da prijedlozi Univerziteta nisu bili dobri, dok sa Univerziteta odgovaraju da ih je Ministarstvo trebalo napisati.

U državnom i kantonalnom zakonu o visokom obrazovanju navedeni su osnovni uslovi – broj radova i to da trebaju biti objavljeni u priznatim publikacijama. Kako nije definisano koje su to publikacije, komisija koja vrši izbor akademskog osoblja o tome odlučuje svojevoljno.

Zbog toga su prilikom izbora u istoj poziciji i kandidati koji se aktivno bave naukom i objavljuju na stranim jezicima u priznatim svjetskim časopisima i kandidati koji pišu i objavljuju u manje utjecajnim publikacijama.

„Ljudi jednostavno napišu bilo šta, objave u veseloj svesci i dnevnoj štampi i kažu ovo je sada naučni rad. Znači, potrebno je reći šta je zaista naučni rad, a ne kako je kome potrebno da bi ispunio uslove da ima određen broj radova za izbor”, kaže akademik Dejan Milošević, redovni profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu i predsjedavajući Savjeta za nauku UNSA-e.

Ovakav način izbora omogućio je Mirsadi Zećo, višoj asistentici Pedagoškog fakulteta u Sarajevu, da 2020. godine postane docentica. Ona je morala imati tri naučna rada objavljena u priznatim publikacijama, ali nije imala nijedan. Komisiji za izbor je dostavila četiri rada koji nisu bila kategorisani kao naučni.

Uprkos tome, tročlana komisija ju je pozitivno ocijenila. Izbor je zatim potvrdilo Vijeće Fakulteta, potom Grupacija humanističkih nauka i na kraju Senat. Izabrana je za docenticu na pet godina.

Međutim, predsjednica Komisije Merima Čaušević se po okončanju izbornog procesa predomislila i zatražila povlačenje potpisa i slučaj prijavila Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove. Navela je da Zećo ne ispunjava uslove jer niti jedan od njenih radova nije tretiran kao naučni, priznavši da je u izvještaju namjerno izostavljena kategorizacija Zećinih radova. Članica Komisije Valida Akšamija je inspektorima rekla da je pristala potpisati izvještaj u korist Zećo iako na konkursu nije dostavila tražene radove. Treća članica Irma Čehić je rekla da nije imala razloga da sumnja u pozitivan izvještaj koji je sačinila predsjednica Komisije.

Inspekcija je potom naredila da se poništi odluka o izboru Zećo na poziciju docentice i izdala prekršajni nalog protiv dekana Daniela Maleča i Pedagoškog fakulteta. Maleč se na rješenje inspekcije žalio Ministarstvu i zbog prekršajnog naloga zatražio sudsko odlučivanje. Tokom postupka na Općinskom sudu u Sarajevu je priznao da je prekršen član Zakona koji se odnosi na uslove izbora pa je dobio ukor. Maleč nije htio govoriti sa novinarima CIN-a.

Ministarstvo obrazovanja je od inspekcije zatražilo ponavljanje postupka u kojem je opet utvrđeno da Zećo ne ispunjava uslove za napredovanje. Međutim, Ministarstvo poništava i ovo rješenje inspekcije, zatvara slučaj, a Zećo ostaje na poziciji docentice.

Aktuelna ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade u KS Aleksandra Nikolić smatra da je izbor izvršen prema Zakonu i da je Čaušević trebala ranije reagovati ukoliko je smatrala da kandidatkinja ne ispunjava uslove: „Jedino sud je nadležan da kaže da ta osoba ostaje bez posla ili da joj se oduzima zvanje”.

Međutim, da bi sud o tome odlučivao, Univerzitet je trebao pokrenuti upravni spor, ali se to nije desilo.

Iako su prekršile Zakon, članice Komisije nisu sankcionisane. Čaušević i Čehić rade na Pedagoškom fakultetu, a Akšamija na Muzičkoj akademiji. Niko od njih nije želio razgovarati sa novinarima CIN-a.

Uz akademsko napredovanje dolazi i veća plaća. Zećo već dvije godine predaje i ocjenjuje studente Pedagoškog fakulteta sa osnovnom plaćom od 2.500 KM, što je za oko 1.000 KM više u odnosu na poziciju više asistentice. Ona je docentica na predmetima Metodika nastave muzičke kulture i Metodika muzičkog odgoja.

Rifat Škrijelj, rektor UNSA-e, kaže da se ništa ne bi promijenilo i da je glas Čaušević izostao s obzirom da je imala podršku preostale dvije članice.

Izbor akademskog osoblja vrši se na osnovu javnog konkursa koji raspisuje dekan fakulteta ili akademije. Za izbor docenta u naučno-nastavno zvanje potrebni su: naučni stepen doktora u datoj oblasti, najmanje tri naučna rada objavljena u priznatim publikacijama i pokazane nastavničke sposobnosti. Uslovi za izbor višeg asistenta u naučno-nastavno zvanje su magisterij i proveden izborni period u zvanju asistenta, dok su za izbor u umjetničko-nastavno zvanje uz ovo potrebni i javni nastupi. U sva tri slučaja kandidati se biraju na period od pet godina, s mogućnošću jednog ponovnog izbora, precizirano je u Zakonu o visokom obrazovanju KS iz 2017. godine.

Kršenjem propisa omogućeno je napredovanje u više zvanje i Ilmi Zulum sa Muzičke akademije. Ona je 2020. godine izabrana za višu asistenticu za violinu iako ju je Komisija negativno ocijenila jer nije ispunjavala uslove za ovu poziciju.

Komisija je u izvještaju navela da umjetničke reference Ilme Zulum nisu dovoljne za izbor u više zvanje niti za rad sa studentima, a njihovu odluku je potvrdilo i Vijeće Akademije, kao i Grupacija umjetnosti. I članovi Senata, uključujući i rektora, su većinom glasali protiv njenog izbora za višu asistenticu.

Prije nego je glasanje okončano, rektor je promijenio mišljenje i pozvao kolege iz Senata da ponovo glasaju i da izaberu kandidatkinju. Neki članovi Senata su ga poslušali, a dio njih je tražio odgodu glasanja. Ipak, Zulum nije dobila podršku većine.

Rektor nije odustao ni nakon ovakvog glasanja i sazvao je novu sjednicu na kojoj je ponovo predložio da Zulum bude izabrana. Ovaj put protivnici izbora su glasali u korist kandidatkinje. Novinari CIN-a su razgovarali sa kolebljivim članovima Senata, ali su oni tvrdili da se ne mogu sjetiti zašto su promijenili mišljenje.

Inspekcija je utvrdila da je odluka u korist Zulum nezakonita jer se o tome već glasalo.

Ismet Ovčina, direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, tvrdi da nije mijenjao glas, ali u zapisnicima piše drugačije. Naime, on je prvo glasao protiv izbora Ilme Zulum, a u drugom navratu je glasao „za“. „Lažno prikazano, vjerujte“, kaže Ovčina.

S druge strane, Sedad Bešlija, direktor Instituta za historiju, novinarima je rekao da na sjednicama glasa u skladu sa uputama rektora, prorektora i pravne službe.

Jasmin Velagić, dekan Elektrotehničkog fakulteta, na obje sjednice je glasao protiv izbora Zulum jer smatra da je stav Komisije jedini relevantan: „Ako je komisija ocijenila, onda je to to. Ne mogu ja protiv komisije ići ako su oni eksperti u tome, ja nisam, ne bavim se umjetnošću”.

Škrijelj u razgovoru s novinarima nije htio komentarisati dešavanja na sjednici. Tvrdi da su za izbor Zulum bili dovoljni magisterij i proveden izborni period u zvanju asistenta te da javni nastupi nisu bili potrebni.

Inspekcija je u dva navrata kontrolisala postupak izbora Ilme Zulum u višu asistenticu. Zatražila je od Univerziteta da Zulum ne bude izabrana, a na kraju je to zatražilo i Ministarstvo.

Međutim, rektor je ignorisao. Rekao je da on ne može mijenjati odluke Senata i da to može učiniti samo sud ukoliko neko pokrene spor.

Zulum sve vrijeme radi sa studentima, a sa novinarima CIN-a nije htjela govoriti.

Inspektori su utvrdili da je i Belma Pehlivanović na Farmaceutskom fakultetu na konkursu 2022. godine iz zvanja asistentice izabrana za docenticu na predmetima Farmakologija I i II. To nije moguće ni prema jednom propisu jer je prvo morala napredovati u zvanje više asistentice.

Pehlivanović je izabrana na period od pet godina. Nije se javljala novinarima CIN-a. Dekan Farmaceutskog fakulteta Fahir Bečić je odbio razgovarati o ovoj temi.

„Meni je inspektorica izrekla dvije kazne – jednu za Ilmu Zulum, (…) a drugu za ovu Pehlivanović (…). Te odluke će biti provedene kad sud kaže da se trebaju provesti. Bez toga neću provoditi takve odluke”, rekao je rektor Škrijelj.

Također, u maju 2018. godine inspektori su na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu utvrdili da čak devet osoba obavlja posao viših asistenata, a da za to nemaju ispunjene uslove.

Senad Murtić, Dženan Hadžić, Sanel Haseljić, Lejla Spiljak, Almir Toroman, Tarik Dizdarević, Alejna Krilić, Mersiha Alkić i Mirza Tvica birani su na ove pozicije u periodu od 2008. do 2013. godine. Posao su dobili na pet godina, ali im je omogućeno da nastave raditi i nakon isteka tog roka. Nepropisno su radili i do pet godina.

Poljoprivredni fakultet je 2018. godine postupio po naređenju inspekcije i odlučio da njih devetero više ne učestvuju u nastavno-naučnom procesu i dao im poslove za koje su u tom trenutku ispunjavali uslove. U međuvremenu, postali su doktori nauka i izabrani u zvanje docenata.

Niko od njih, kao ni dekan Muhamed Brka koji je poslao kratak pismeni odgovor, nije htio novinarima CIN-a objasniti kako je do ovoga došlo.

Korist pojedinca ispred napretka Univerziteta

Nepostojanje pravila nije zaustavilo izbore u akademska zvanja na UNSA-i. Od 2018. do 2021. godine izabrano je 1.114 kandidata. Podaci za 2022. godinu nisu još objavljeni.

Kako je akademskom osoblju omogućeno da napreduje objavljujući u časopisima koji u svijetu nisu priznati, UNSA je ostao u sjeni ne samo svjetskih nego i regionalnih univerziteta.

Iako takva praksa šteti UNSA-i, Škrijelj smatra da su važeći propisi dovoljni za nesmetane izbore te da komisije, vijeća fakulteta i Senat imaju „akademsku slobodu“ da odlučuju o napretku svakog pojedinca. Ipak, priznaje da pojedinci žele ostvariti ciljeve na laganiji način, nekvalitetnim radom, i da zbog toga posežu za korupcijom: „Mi smo imali slučajeva, i imamo slučajeva, da se vrlo kvalitetan kadar zaobiđe na izboru, a podprosječan primi”.

Profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu i član Savjeta za nauku KS Muhamed Hadžiabdić smatra da se koncept „akademske slobode“ zloupotrebljava i pogrešno tumači: „Akademska sloboda je vaša sloboda da stvarate, da budete kreativni, da istražujete u okviru nekih etičkih normi. Nije akademska sloboda da vi odlučujete o stvarima u kom pravcu će ići jedan univerzitet, kako će se raditi akademski izbor.”

Dok su UNSA i Ministarstvo tražili zajednički stav u vezi sa pravilima napredovanja, univerziteti iz regiona su im bježali na rang-listama. Na Webometricsu, listi koja rangira uspješnost univerziteta iz cijelog svijeta, UNSA je trenutno na 1713. mjestu od 31 hiljade univerziteta iz 200 zemalja. Daleko ispred je Ljubljana – na 334. mjestu, Beograd na 455, a Zagreb na 573. mjestu. Bolje pozicionirani su i manji univerziteti poput onih u: Splitu, Rijeci, Novom Sadu i Mariboru.

Također, za razliku od pojedinih univerziteta iz regiona UNSA nije ni na Šanganskoj listi univerziteta koju akademska zajednica smatra najznačajnijom.

„Ne možete pisati samo na bosanskom i objavljivati u lokalnim časopisima, a očekivati da podignete vrijednost i vidljivost svoje oblasti”, rekla je Melika Husić-Mehmedović, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i bivša ministrica obrazovanja.

Iako Zakon o visokom obrazovanju iz 2017. godine nije ispoštovan u cijelosti, u septembru 2022. godine je usvojen novi. No, nema značajnih promjena kada je riječ o izborima u akademska zvanja.

Profesor Muhamed Hadžiabdić zaključuje da će Univerzitet u Sarajevu postati irelevantan ukoliko se sistem ne promijeni: „Mi već sad imamo trend pada broja studenata. Taj pad broja studenata jednim dijelom je posljedica demografije. Međutim, jednim značajnim dijelom je i posljedica percepcije koju društvo ima o Univerzitetu. Pad broja studenata će se nastaviti, studenti će birati da studiraju negdje drugo, bilo u zemlji ili vani.”

CIN