ZA 072INFO | Ćakula s vodičem iz Splita: Neka, neka nama gostiju iz BiH, uvijek ste dobrodošli kod nas, kao i mi kod vas, znamo mi dobro što je bosanskohercegovačka gostoljubivost

Draga Ana, turizam je Vaša ljubav, kažite nam nešto o toj ljubavi?

Poštovani  gosp. Kenane,
zahvaljujem na pozivu koji ste mi uputili i Vašem portalu. Drago mi je što imamo prostora razmijeniti neke nama drage i vjerujemo zanimljive teme za vaše čitateljstvo i publiku. Kako se lijepe stvari često događaju nenadno, tako je i bilo s našim susretom pred koji tjedan u predivnom okruženju manastira na Krki koji se ispostavio kao jedan divan susret ljudi koji dijele vrlo slične vrijednosti i interese.

Zovem se Ana, rođena sam i živim u Splitu , po struci sam profesorica jezika i licencirani turistički vodič, a fakultetsko obrazovanje sam stekla u Italiji. Nakon Italije sam u Zagrebu upisala Laičku teologiju, potaknuta  zbirkom knjiga napisanih od velike talijanske mističarke. Još od malih nogu sam gajila ljubav prema jezicima, umjetnosti i upoznavanju novih kultura, ljudi i običaja, tako da je moje školovanje, a poslije i posao, kao profesora u srednjoj školi i kao turističkog vodiča, bio jedan logičan slijed mojih snova i ambicija. Ako ste vodič ili tourleader, vaša formacija nikada, ali baš nikada nije gotova jer uvijek i iznova se mora učiti, usavršavati, ponavljati, istraživati. I zato uvijek morate prijateljevati s knjigom, a danas, zahvaljujući tehnologiji, neću reći baš sve, ali skoro sve možete pronaći na internetu ili na youtube-u, koje je također od velike pomoći. Možda ono još važnije u poslu vodiča je to da morate imati ljubavi i strpljenja za ljude, morate biti diplomat i psiholog, uvijek spremni za nenadne situacije i brzog razmišljanja. Mi vodiči uvijek razmišljamo unaprijed, predviđajući što se sve može dogoditi. Mi vodiči smo također često ambasadori svoje zemlje i grada, interpretatori povijesne i kulturne baštine, a nerijetko ostvarimo i ta brza prijateljstva, budemo osobe od pomoći i povjerenja gostu. Ljudi  s nama dijele neke intimne stvari jer ljudi su na putovanju više onako svoji, rekla bih i iskreniji jer su u nekom novom okruženju, bez  onoga da mi znamo tko je on, koje je njegovo mjesto u društvu, status itd… Često se znamo našaliti kada nam se skrene pažnja da ćemo imati nekog vrlo važnog gosta, pa da eto znamo… a nama je to (u Splitu kažemo komično) smiješno, jer dobar vodič je uvijek dobar vodič i on ne zna voditi bolje ili lošije.. Uostalom kao i svaki pravi profesionalac u svom poslu…

Posljednih godina svjedočili smo raznim negativnim komentarima na račun turista koji ljetuju u Dalmaciji, a dolaze iz BiH. Šta je tu prava istina, jesu li Bosanci i Hercegovci toliko loši turisti ili je po srijedi nešto treće?

Makarska rivijera je mjesto koje najviše posjećuju stanovnici BIH, a spada među najrazvijenije regije u Hrvatskoj… A znate zašto? Pa veliki, ali veliki dio prihoda se slio tamo baš na račun vaših gostiju koji godinama dolaze i ostavljaju ne mali novac po našim smještajima, plažama i restoranima. Oni su od Makarske rivijere napravili to što je ona sada. Moramo spomenti svakako i vaše ljude, ljude iz Hercegovine pogotovo, koji godinama pomažu da se sezona odradi, kao sezonski radnici, od građevinskog sektora, do sektora ugostiteljstva.. Također ima toliko građana iz BIH  koji imaju nekretnine na moru u kojima svako ljeto ljetuju i pune naš državni proračun. I sada se netko usudio napisati neke negativne komentare? Mislim više da je to ubačeno kao neka niska provokacija, jer nekom uvijek odgovara da se ne gledamo baš najbolje. Ako mogu još nadodati.. problem s kojim se Split suočava zadnje dvije godine je problem mladih gostiju koji nas posjećuju radi zabave i opijanja po kafićima  i klubovima, a slijedom toga se događa i komunalni nered s kojim je jako teško borimo.. Ti su gosti često iz Engleske, Skandinavskih zemalja ili zapadne Europe općenito, dok takvo razulareno i nekontrolirano ponašanje nije svojsteno našim mladima, kažem našim, misleći na ljude s ovog jezičnog područja. Gost iz BIH je često obiteljski gost, miran, zna gdje je došao, zna ljude i običaje i shodno tome se zna i ponašati.. Neka, neka nama gostiju iz BiH, uvijek ste dobrodošli kod nas, kao i mi kod vas, znamo mi dobro što je bosanskohercegovačka gostoljubivost.

U jednom od svojih intervjua kazali ste da bi stranci u našoj krizi ostali zauvijek živjeti. Znam da ste u stalnoj komunikaciji sa bezbrojnim turistima, nešto su Vam rekli o tome?

Turisti su uvijek iznenađeni ljepotama Hrvatske i BiH, priznaju mi da nisu očekivali tako nešto, oduševljava ih naša povijest, kultura, klima, hrana i ljudi. Znate, ljudi su uvijek nositelji tog’dojma i moram primijetiti kako su napravljeni veliki napretci zadnjih godina u kulinarstvu, smještaju, komunikacijskim  vještinama. Tko se  sjeća, još dok smo bili u zajedničkoj državi, uvijek u svim restoranima je ponuda jela u Dalmaciji bila ista. Dvije vrste rižota ( mesni i crni), neka tjestenina i onda ili riba ili meso na gradele, kako mi kažemo u Dalmaciji. Danas, vi trebate prevoditelja (haha) da bi razumjeli dobro ponudu.

Strancima se sviđa taj ležerniji način života, sviđa im se sigurnost zemlje, osjećaju se slobodni šetati svuda, i ono što stvarno moram istaknuti jest čistoća gradova. To je nešto izgleda što u Europi oni ne postižu. Uz to, kada šetamo gradom, a ja se javljam svojim poznanicima (onda im uvijek moram reći tko mi je to,haha), valjda im se to sve odgovara. Ima trenutaka kada naši ljudi malo tanjih živaca grintaju ili da svi razumiju, prigovaraju, da zašto sam tu stala, zašto sad oni ne mogu normalno proći, kad će ići kući… pa čak se neki i bune zašto sam nešto rekla, a ne nešto drugo, oni nam daju sugestije.. a joj… ako tek idem prevoditi.. urnebes živi… Vole stranci taj šušur.

Međugorje postaje čudesno mjesto okupljanja hodočasnika i turista iz cijeloga svijeta, šta to Međugorje može ponuditi turistima koji nisu katolici?

Međugorje? Međugorje je moja velika ljubav. Ja sam i postala vodič radi Međugorja, ali o tom nekom drugom prilikom, tako da i osobno i kao vodič mogu pričati o tome što posjet Međugorju znači ljudima koji tu dolaze. Mi, vodiči iz Splita najčešće dolazimo u Međugorje s putnicima s kruzera ili s privatnim turama. Danas, malo tko nije čuo za Međugorje, a često imamo hodočasnike koji mu se redovito vraćaju. Međugorje je mjesto molitve i kao takvo je otvoreno za svako srce koje je otvoreno za molitvu i za bližnjega. Netko je jednom rekao – Mjera ljubavi prema Bogu je ljubav prema čovjeku. Koliko volimo našeg bližnjeg, toliko u stvari volimo Boga. Uh, malo je za zastati na ovim riječima, zar ne.. Pa u svjetlu toga, ako promatramo Međugorje, ono bi trebalo biti mjesto gdje ljudi rastu u ljubavi jedni prema drugima i zato je poruka Međugorja za sve ljude dobre volje na planeti Zemlji. Često im napomenem, Međugorje ne treba svjedočiti govoreći bio sam tamo, vidio sam ovo ili ono ili Sunce se micalo ovako ili onako.. Ne, to nije svjedočanstvo. Čovječe, promijeni se, budi bolji, neka se vidi promjena na bolje na tebi. To je svjedočanstvo. Budi bolji čovjek. Više voli. Više opraštaj. Više prihvaćaj. Zato je Međugorje univerzalno i može ga se prihvatiti, pa ako se i nije iste vjere. Jer jezik ljubavi, mira i tolerancije nadilazi naše razlike i plovi nekim nebom iznad naših često nepotrebno naglašenih razlika. Ako ikada budete imali priliku posjetite Festival mladih koji se održava tamo svake godine u 8 mjesecu, pa ćete vidjeti što je to zajedništvo u radosti. Tada se u to, malo, beznačajno mjesto do ne tako davno slije čitav svijet. I ništa nije tu važno, ni tko si, ni koje si boje.. Važno je samo da si došao slaviti Boga.

Možemo li konačno dobro organizovati religijski turizam? Uzmimo za primjer Hercegovinu, od prelijepog Počitelja, čudesnog manastira Žiutomislića, već profiliranog Međugorja, Bune, Blagaja, Mostara, Stoca kojeg Vi jednom nazvaste malim Parizom, pa preko Popovog polja, Mrkonjića, Tvrdoša, Trebinja, Petropavlova… toliko duhovnih središta. 

Ono što BIH čini tako posebnom i toliko zanimljivom zemljom je to što je bogata u svojim različitostima, bogata u svojoj tradiciji, kulturi, vjeri, običajima, kulinarstvu, bogata u svojim predivnim pejzažima. Vezano za vjerski turizam , tu postoji veliki potencijal , baš radi vjerske raznolikosti i načina na koji različite konfesije imaju suživot. Kada sam vidjela da vi u Zenici imate dane Assisa i da su  se na jednom mjestu mjestu okupili predstavnici svih vjera iz BIH, baš sam s užitkom pogledala taj susret. Kao zemlja, zemlja vjerskog turizma ste izuzetno bogati, a još u tom kontekstu prirodnih ljepota i divnih ljudi… Sve vam ide u prilog.. Ljudi danas imaju izražen interes za povijest, i onog prosječnog gosta sve zanima.. Uh, koliko puta samo pitaju da im se priča priča o bivšoj Jugoslaviji da samo znate.. A BiH je puna povijesti, od stećaka, džamija, utvrda, starih gradina, manastira, crkava, čaršija… Predivno.. Možete i morate biti ponosni na svoju zemlju. Imate educirane ljude, ali edukacije nikada dovoljno. Svi moramo odgajati naše mlade da upoznaju i zavole svoje i isto tako da upoznaju i poštuju, a zašto i ne, da zavole i tuđe. Jer što je uistinu to naše, a što to tuđe??? Ljudi koji interpretiraju povijest i nasljeđe moraju biti kvaliteno obučeni za to, jer su to prvi i često i jedini ambasadori zemlje. Mi, Društvo turističkih vodiča Split smo nedavno imali edukacijsko putovanje u Hercegovinu, i cijeli dan smo proveli na mikrolokaciji oko Ljubuškog, toliko samo ta lokacija ima za pokazati.. Od posjeta Slapovima Kočuša, Muzeju duhana, Utvrdi Stjepan herceg Kosača, muzeju u Humcu, Kravice. I svugdje smo bili primljeni kao među svoje, toplo i iskreno. A vjerski turizam tek. Pogledajte samo Mostar sa svojim minaretima i zvonicima, Počiteljem, manastirom u Žitomislićima. Samo naprijed, mi u Hrvatskoj smo također vaši ambasadori.

Možete li s našim čitateljima podijeliti neku anegdotu, a imate ih siguran sam mnogo, i to s turistima koji su s Vam posjećivali našu zemlju?

Pitate me za anegdotu? Haha.. ima tu smiješnih situacija. Jednom sam imala priliku voditi protestantskog pastora i suprugu iz Nigerije po Splitu, koji su došli na jedno vjenčanje u Split. John i Sarah  imaju svoju vlastitu crkvu u Nigeriji (što god to značilo) i John je svaki dijalog potkrepljivao citatima iz Biblije. Dobro, ni ja se nisam baš dala, imala sam i ja svoje citate, haha.. Ali da ga impresioniram, pokazala sam mu sliku Međugorja, iz zraka, kada je Festival mladih. Odmah me pitao gdje je to i možemo li otići.. Ali mene je brinulo što je on protestant, pa sam se bojala reći da su tamo Marijina ukazanja (protestanti ne drže do Marije kao mi), da ne bi odustao. Ali imali smo puno toga zajedničkog  i tako smo se nakon dva dana mi uputili u Međugorje, ali sam prvo odlučila ići u Mostar, da razgledaju Mostar, (što je sigurno, sigurno je), Mostar ne može iznevjeriti, haha, pa smo se tek onda uputili u Međugorje. Jedno od meni posebnih mjesta u Međugorju je zajednica Cenacolo i u nju vodim ama baš sve goste ako ja kreiram putovanje. tako da su prvo prošli lekciju Cenacola, da bi me on konačno pitao, ali Ana, zašto su svi ljudi ovdje, .. Onda sam rekla..  Susret s njim i njegovom ženom nikada neću zaboraviti, bio je poseban. Još i danas, svaki Božić i Uskrs dobijem njihovu čestitku i poziv da se pridružim molitvi preko aplikacije Zoom..