Ferid Spahić, jedini preživjeli s jame Paklenik: Ko se još ponosi zločinima

Danu nastanka RS ne mogu se radovati sve žrtve zločina počinjenih na prostoru ovog dijela BiH i od onih koji su unaprijed znali da ono što planiraju predstavlja genocid. 

Žrtve projekta, zbog kojeg u tamnicama širom svijeta svoje kazne izdržava vojni i politički vrh RS, nemoćne su da promijene bilo šta.

Snimak strijeljanja

Parade, postrojavanja, simboli i uniforme vraćaju ih u vrijeme kada su smrti gledali u oči.

– Brine me ludilo u tom narodu. Rijetki su oni među njima koji se bune protiv toga. Nevjerovatno je da se ljudi u 21. stoljeću ponose zločinima. To je inat. Šta slave? 9. januar i dokument sa strateškim ciljevima za koje im je i Mladić rekao da je to genocid, da se narod ne može “prosijati”. 

Ja još ne mogu pogledati snimak strijeljanja Srebreničana kod Trnova. Jednostavno ne može organizam da podnese da ljudi stoje okrenuti leđima, a “junaci” pucaju u njih. I kako sad narodu otvoriti oči – kazao je Ferid Spahić, Višegrađanin koji je u junu 1992. preživio strijeljanje na jami Paklenik kod Sokoca.

Jedini je od 50 zarobljenih Bošnjaka iz njegovog Smriječja i drugih sela kod Višegrada koji su zarobljeni na prevaru te koji su, uz obećanje da će biti evakuirani prema Skoplju, dovedeni do mjesta strijeljanja.

Sveti praznik

Spahić je porijeklom iz kraja kojim poratnih godina paradiraju pripadnici Ravnogorskog pokreta.

– Ne znam ni kako bih se ponašao da ih vidim kako marširaju tamo gdje sam odrastao. 

U Višegrad od rata još nisam nogom kročio. Ako se proslava jednog svetog praznika kao što je Božić svela na provokaciju komšija, onda o čemu pričamo? Ako Bajrami budu prilika da nekome prkosimo, ja ću promijeniti vjeru – istakao je Spahić.

Ko brine o nama

Od polovine prošle godine je bez posla, njegova porodica bez ikakvih primanja, a Ferid kao žrtva rata ne ispunjava pravo ni da ode u banju.

– Ovakvih kao što sam ja u državi nema 200. Ljudi koji su preživjeli strijeljanje, to je nešto posljednje, to su najgori slučajevi i najveće traume. 

Zar nas država nije mogla zbrinuti? Imam komšiju koji je preživio strijeljanje u Srebrenici, pa je i on u istoj situaciji. Sa 33 godine staža i 60 života ne mogu više ni raditi svaki posao. Ne bježim od rada, ja sam dijete sa sela, ali ne mogu – kazao je Ferid Spahić.

Avaz