“Kada se hodži daje otkaz?!”

Hodži se daje otkaz često, lahko, i sa guštom. Način na koji se u jednom džematu tretira ‘normalan’ hodža je slika toga društva, tih porodica i te muslimanske zajednice.

Znanje koje jedan hodža posjeduje je po hadisu Poslanika alejhisselam njegov poslanički miraz kojeg su tim slijedom u manjoj ili većoj mjeri naslijedili i hodže. Dakle, hodže su kao i drugi alimi i daije nasljednici poslanika Muhammeda alejhisselam.

Piše: Omer Bušatlić

Zato je tretiranje jednog hodže više od tretiranje jednog radnika. To je pitanje zrelosti naše vjere. To je pitanje zrelosti našeg shvatanja suneta, i još mnogo toga.

Posao hodže nije kao drugi i po tome što jedan grad/džemat uglavnom ima samo jednog hodžu pa dati otkaz hodži uglavnom znači tjerati ga iz grada/džemata zajedno sa cijelom porodicom. Hvala Allahu velika većina naših džemata i mutevelija/predsjednika u svome hodži, kroz znanje koje taj hodža ima i dijeli, vidi zrake poslanika Muhammeda.

Većina naših džemata cijeni, poštuje, i pazi svoje hodže. To je slika njihove vjere, čojstva i ljudstva.

Ipak, duboko sam razočaran ljudstvom kada mutevelija/predsjednik jednog džemata zagrne rukave da hodži dadne otkaz jer mu hodža nešta nije pod ruku. Hodža se može i smije kritikovati, savjetovati, dopunjavati, staviti pod pritisak ali smatram da bez debelog razloga se hodži ne daje otkaz. Barem ako u muteveliji/predsjedniku i cijelom džematu ima dovoljno ljudstva.

Ako hodža osramoti svoju ahmediju, da. Ako hodža radi neki kriminal, da. Ali dati hodži otkaz jer ne igra kao čigra, jer nije po ukusu i mjeri jedne grupe, za mene su to neoprostivo zlobni ljudi, a džematlije koje sve to dozvole su ljudi bez empatije, vjerske zrelosti, i ljudi malog čojstva.