Da li djecu treba odgajati na moderan ili tradicionalan način, stručnjaci objasnili

Odgoj djece je pitanje o kojem u današnjem modernom dobu ne postoji zajednički stav zajednice u pogledu šta je općeprihvatljivo ponašanje djeteta, da li se dijete koje pokaže neposlušnost smatra neodgojenim te koje metode odgoja su bolje – tradicionalne ili ipak one moderne.

Profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu sociologinja Sarina Bakić ističe da su promjene u načinu odgoja proizašle iz promjena u samom društvu te promjena u kontekstu uloge porodice kao primarne socijalizacije.

– Tempo i način života, razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija, konstantna neizvjesnost u pogledu života, kako na globalnom tako i lokalnom nivou, mijenjanju načine odgoja djece. Digitalna tehnologija, pa samim tim i digitalna komunikacija, često zauzimaju primat u odgoju djece te neadekvatnim medijskim obrazovanjem mogu nanijeti veliku štetu djeci prvenstveno u pogledu njihovog poimanja sebe, a onda i drugih – objasnila je Bakić u razgovoru za Faktor. 

Kao i sve, moderan pristup ili način odgoja djeteta ima svoje pozitivne i negativne strane. Činjenica da je moderan način odgoja djeteta ustvari popraćen promjenama u društvu, psihologinja Mirela Hadžić smatra jednom od prednosti ovog pristupa.

– Kada je riječ o modernom načinu odgoja, njegova najveća prednost je to što je on u skladu sa okolinom u kojoj dijete živi. Znači, ono o čemu moramo voditi računa je da odgoj mora biti prilagođen uvjetima i okolini kojoj dijete pripada jer samo na taj način možemo adekvatno odgovoriti potrebama, željama djeteta i na taj način ga pravilno odgojiti.

Neki od tih prednosti ustvari podrazumijevaju da u modernom načinu odgoja jačamo takozvano logičko i analitičko mišljenje djeteta, pomažemo mu u formiranju sposobnosti uviđanja uzroka i posljedica te jačamo njegovu samostalnost – samim tim jačamo njegove mehanizme otpora u suočavanju sa poteškoćama.

Ono što mogu biti nedostaci jest to da ne možemo pravilno da postavimo granice i da vidimo šta je to prihvatljivo, a šta je neprihvatljivo u dječijem ponašanju. U modernom načinu života prihvatljivo je puno više toga, nego što je prije bilo i samim tim roditelji mogu biti zbunjeni u tome da li da odgajaju dijete u skladu sa pravilima i sistemom vrijednosti u kojem su oni odgajani ili da ga prilagode vremenima u kojima trenutno žive – pojašnjava psihologinja Hadžić te dodaje da ustvari više nije pitanje da li se dijete odgaja na moderan ili nemoderan način, već da je “jako važno da roditelji odgajaju svoju djecu poštujući njihove želje i potrebe, postavljajući im jasne granice u kojima će oni moći normalno da rastu i razvijaju se i na taj način budu samostalne i zrele ličnosti u budućnosti”.

Veliki utjecaj tehnologije i digitalizacije na odgoja djeteta prepoznaje i pedagogica OŠ “Vladislav Skarić” u Sarajevu Elma Valjevčić. Ona pojašnjava da je to omogućilo da je djeci sve dostupno bez selekcije te da je sistem kontrole zaobiđen ili ga roditelji nisu ni uspostavili.

Valjevčić smatra da ne postoji podjela odgoja na moderni ili tradicionalni, ali kao rezultet modernog vremena ona ističe da je porodica narušena, uloga roditelja iskrivljena, a pozicija škole vidno ugrožena.

– Ne postoji “moderan način odgoja”. Svaki odgoj treba imati cilj razvoj odgovorne, moralne i svjesne mlade osobe, sa potpunim iskorištavanjem svih njegovih emotivni, socijalnih i kognitivna kapaciteta. Ako je rezultat modernog odgoja pokazivanje nepoštovanja, vrijeđanje i omalovažavanje, kako bi se iznijelo svoje mišljenje i lični stav, onda to nije odgoj, nego kriva percepcija mlade osobe u društvu – poručuje pedagogica.

Škola je upravo mjesto gdje su te promjene u načinu odgajanja za osoblje koje radi duže vrijeme u prosvjeti jako vidjljive. Često čujemo rečenice “u moje vrijeme je učitelj bio cijenjen”, “u moje vrijeme kada te učitelj zaruži, još te i roditelji kazne”, dok smo danas svjedoci da roditelji vrše veliki pritisak na prosvjetne radnike, iako svi imaju isti cilj – odgojiti i obrazovati mladu osobu kako bi bila spremna na samostalan život.

 – Prosvjetni radnici su izloženi velikim pritiscima od mnogih faktora u društvu, od sistema općenito. Nezadovoljstvo roditelja i učenika se reflektuje na škole, direktnim miješanjem u nastavne procese i aktivnosti ili indirektnim obezvređivanjem školskog sistema, obrazovnih procesa i uopće akademske zajednice. Na surov način pričamo o odnosima između škole i roditelja kao da su u pitanju dvije suprotstavljene strane. Koji motiv treba biti jednom nastavniku da ne učini sve da rezultat njegovog rada bude razvoj kvalitetnih mladih generacija. Nikakav! – poručuje pedagogica Valjevčić.

Faktor