Pacijenti se žale da u dijaliznim centrima nema lijekova: Od zamjena imaju nuspojave, zašto skupa Mimpara nije na listi

Dijalizni pacijenti u Sarajevu i Bihaću žale se na nedostatak određenih lijekova u dijaliznim centrima.

U Sarajevu za primjer navode lijekove Zemplar i Clexane, a u Bihaću, kako kažu, nema dijalizatora, a znalo se desiti da u dijaliznom centrima ne bude ni običnih tufera.

Pacijenti u Sarajevu navode kako je Zemplar veliki problem jer ga nestane posljednjih desetak dana svaki mjesec.

Radi se o lijeku koji se koristi za pomoć u održavanju zdravog nivoa paratiroidnog hormona kod osoba s hroničnom bolešću bubrega koje su na dijalizi.

Štedi se na pacijentima

– Zdravstveni radnici koji rade u dijaliznim centrima nisu krivi, oni rade sa onim što imaju. Ovdje je krivac Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH koji je dužan da nam osigura potrebne lijekove – kaže pacijent iz Sarajeva (ime i prezime poznato redakciji) koji je 30 godina na dijalizi.

Dodaje da i ono što dobijaju dijalizni pacijenti ustvari nije Zemplar nego njegova zamjena Rextol.

– Ni njega nema, pa trenutno dobijamo zamjenu zamjene, a ime lijeka i ne znam. Nismo djeca, svi znamo kako prolaze tenderi. Nadležnim institucijama nije u interesu dobrobit pacijenata nego da što jeftnije prođu, a to se vidi i u slučaju nabavke lijekova za dijalizne pacijente. Primjer je i lijek Renvela koji smo dobijali godinama uredno, dok neko nije odlučio drugačije, pa sad dobijamo jeftiniju zamjenu Diasev, od kojeg 50 posto pacijenata ima nuspojave poput mučnine i povraćanja. Naravno, koga briga kako mi pacijneti podnosimo taj lijek, glavno je da je nečiji tender prošao – kaže sagovornik.

U Udruženju dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH dodaju “kako je nedostatak lijekova uobičajni problem sa kojim se dijalizni pacijenti susreću, naročito, pred kraj svake godine”.

– Kad se javimo Fondu koji se nalazi pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, odgovore nam kako su raspisani tenderi, ali da dobavljači kasne sa isporukom lijekova. To je razlog vakuma zbog kojeg ispaštaju samo pacijenti. Druga stvar je što lijek kojeg su bolesnici koristili godinama, poput Renvele, zamijene nekim drugim koji im često ne odgovara. I ljekari su stava kako su originalni lijekovi puno bolji od generičkih – naglašava Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja.

U Dijaliznom centru Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” kažu “kako njihovi pacijenti imaju sve što im je potrebno”.

– Može se desiti da ostane jedan, ali nikad nismo bili u situaciji da nemamo nijedan dijalizator – navode.

Osam godina borbe Udruženja

Veliki problem je i lijek Mimpara, čija se cijena, kako navode dijalizni pacijenti, kreće od 450 do 1.250 KM po kutiji. Sami ga kupuju jer nije na listi lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Žuljević kaže da se Udruženje osam godina bori kako bi Mimpara bila stavljena na listu obaveznog zdravstvenog osiguranja.

– Svake godine najmanje dva puta pišemo dopise Fedelanom ministarstvu zdravstva i Fondu solidarnosti. Obratili smo se i zastupniku tog lijeka u BiH, ali nas svi ignorišu. Radi se lijeku koji je vrlo važan dijaliznim pacijentima koji imaju problema sa štitnom žlijezdom jer parathormon je kod njih jako visok upravo zbog nefunkcije bubrega. Međutim, ne troši svaki bolesnik Mimparu, pa time ni izdaci ne bi bili veliki. Ako je Mimpara na listi u Hrvatskoj i Srbiji, ne vidim razlog zašto ne bi bila i kod nas – kaže Žuljević.

Zbog čega u dijaliznim centrima dolazi do nedostatka lijekova i kako riješiti taj problem pitali smo i nadležne u Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, no odgovor do objavljivanja teksta nismo dobili.

Faktor.ba