Merjema, Kristina i Aldijana: Mi smo primjer suživota u Srebrenici

U Srebrenici trenutno živi oko 500 mladih osoba. Najveći broj njih ide u osnovnu ili srednju školu. Većina je rođena 10 godina nakon što je u tom gradiću na istoku Bosne i Hercegovine 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 Bošnjaka. Retorika podjela godinama nakon toga pokušava nametnuti ideju kako je život Bošnjaka i Srba u Srebrenici nemoguć. Demantuju ih, između ostalog, Merjema Peštalić, Kristina Stanojević i Aldijana Salihović.

Ove sedamnaestogodišnjakinje pohađaju srednju školu.

Njih tri su najbolje prijateljice. Zajedno treniraju u karate klubu “Želja ipon” i višestruke su prvakinje u ovoj sportskoj disciplini. Kažu da ih politike podjela ne zanimaju.

“Upoznale smo se trenirajući karate i naše prijateljstvo traje već deset godina. Družimo se i van škole i treniga”, kaže Kristina za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Karate klub “Želja ipon” osnovan je u Srebrenici 2013. godine. Broji 40 članova.

Od malih nogu zajedno

Kristina kaže da nema boljih prijatelja od Aldijane i Merjeme.

“Znam da im uvijek mogu vjerovati. Od malih nogu smo zajedno, učimo zajedno i to nam pomaže da dalje učimo u životu. Nikad nismo imali problema oko vjere, jer smo iste u svakom pogledu. Nikad nismo ni pominjale to, jer nam ništa znači”, ističe ona.

Merjema kaže kako ih je ujedinio sport.

“Nas tri smo najbolje prijateljice već deset godina. Svako takmičenje smo zajedno proživjele i učile zajedno. Sva nova iskustva u životu smo zajedno prošle i to utječe na razvoj prijateljstva”, kaže ona i dodaje da vrijeme provodi, uglavnom, u školi i na treninzima.

Na pitanje ima li problema zbog toga što se druži sa Kristinom, Merjema odgovara:

“Naravno da nemam, nikad nisam ni pomišljala na te stvari. Tako su me roditelji odgojili i mi generalno ne gledamo ko je koje vjere, to nam nije bitno. Svi smo isti”, kaže ona.

Aldijana slobodno vrijeme provodi na treninzima i u školi.

Kristinu gleda, kako kaže, kao svoju sestru.

“Nije bitno koje je vjere i stvarno je volim”, dodaje ona.

Brojna državna, evropska i svjetska takmičenja

Tri mlade karatašice su osvojile brojne medalje na državnom, evropskim i svjetskim takmičenjima. Kažu kako najviše pamte evropska prvenstava u Finskoj i Češkoj, te svjetsko prvenstvo u Turskoj.

“Imam više od 200 medalja. Većina je zlatnih, a ima i pehara. Svaka medalja i svaki rezultat su mi dragi, jer znam koliko sam se trudila i trenirala”, kaže Kristina.

Na prvenstvima, kako kažu, većina sportaša ne zna za Srebrenicu i budu iznenađeni njihovim rezultatima.

“Većina bude začuđena da tako iz male države BiH dođu tri cure i odrade dobro. Mi smo tu da dokažemo da možemo”, kaže Kristina.

Njihova trenerica je Kristina Marinković, nekadašnja evropska i svjetska prvakinja u karateu. Nastupala je za reprezentaciju Srbije, a posljednjih deset godina znanje i iskustvo prenosi na mlade u Srebrenici.

“Zadovoljna sam kako smo ujedinjeni. Mi smo zaista velika porodica i kada to kažem, uopšte ne preuveličavam”, ističe ona.

Kako kaže, Kristina, Merjema i Aldijana su kao sestre i na treningu i u školi.

“Provode mnogo vremena zajedno. To su nezaboravni trenuci kojih će se sjećati, sve to prenosimo na mlade generacije”, navodi ona.

Merjemin otac Damir Pešralić je glavni imam u Srebrenici. Za RSE kaže da je klub “Želja ipon” više od sporta.

“Klub koji ulijeva nadu, snagu i optimizam među sve normalne ljude i drago mi je da je mnogo ljudi to primijetilo. Porodica, naš odnos je takav. Njihova prijateljstva i druženja su više od sporta”, kaže on.

Esnaf Salihović, otac je 16-godišnje Aldijane.

“To su isto kao moja djeca. Kad negdje putuju ili ih ja vozim ili trenerica ili jedna od roditelja”, ističe Esnaf i dodaje da je klub primjer suživota u Srebrenici.

“Svi sanjamo o tome, posebno naša djeca koja su rođena poslije genocida, koja nisu opterećana svim tim stvarima, su durgačija. Imaju bolja razumijevanja, šire poglede, znaju prepoznati šta je zlo i zločin, znaju to osuditi i ograditi se i staviti liniju između onoga što se desilo i njiih koji su se rodili poslije”, navodi Salihović.

Srebrenički klub finansiraju pojedini građani, te opština.

“Nama je teže iz ove naše perspektive doći ljudi koji bi mogli pomoći. Ovaj klub i djeca zaslužuju da se to riješi na sistemski način kako ne bi morale sa svojim roditeljima i trenerima strahovati da li će otići na prvenstvo, ne zato što nisu spremni, nego zato što nemaju novac. Trenutno su najbolji ambasador Srebrenice”, poručuje trenerica Kristina.

Hoće li djevojke ostati u Srebrenici?

Mlade karatašice kažu da su sigurne da će se sportom baviti i nakon zaršetka srednje škole. No, odgovor na pitanje da li će ostati u Srebrenici još nemaju.

“Da li ću ostati u Srebrenici, ne znam. Vidjećemo kako život bude išao”, ističe Kristina.

Aldijana vrijeme provodi, uglavnom, u školi i na treninzima.

“U Srebrenici nema mnogo mjesta gdje se mladi mogu družiti, što je veliki minus za ovaj grad”, kaže ona.

U Srebrenici trenutno živi oko 2.400 građana. Prema posljednjem popisu stanovništva, oko 1.000 građana bošnjačke i 1.400 građana srpske nacionalnosti. Najveći broj prijeratnog stanovništva je u zemljama Evrope i SAD-a.