Kako je ranije govorio sudija Perić, koji je oslobodio Alisu Ramić i ostale: Slučaj “Memić” je sahranio vladavinu prava u ovoj zemlji

Branko Perić (68) već skoro dvije decenije je sudija Suda BiH, a obnašao je i u funkciju predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Iako se već dugo nalazi u pravosuđu on je važio za jednog od kritičara stanja u institucijama u kojima se nalazi, pa je čak napisao i knjigu “Hronika propasti pravosuđa”.

Perić je bio na čelu Sudskog vijeća koje je jučer donijelo prvostepenu presudu kojom je oslobodilo Zijada Mutapa, Alisu Ramić, Hasana Dupovca, Josipa Barića i Muamera Ožegovića vezano za slučaj “Dženan Memić”.

Ipak, prije nego je ovaj slučaj došao u Sud BiH i dok se na Kantonalnom sudu dokazivalo nešto za šta je Vrhovni sud Federacije BiH utvrdio da nema veze sa činjenicama, Branko Perić je govorio da je ovaj slučaj prioritetan i velika sramota pravosuđa.

Nekontrolisana moć

On je u stručnom radu “Nekontrolisana tužilačka moć”, objavljenom u Pravnim sveskama Fondacije Centar za javno pravo, opisao prostor tužilačkih zloupotreba i pojavne oblike koji ukazuju na ozbiljne probleme u funkcioniranju tužilačkog sistema. 

– Nekontrolisana tužilačka moć je otvorila širok prostor za zloupotrebe. Motivi koji su uveli tužilačku praksu u prostor zloupotreba mogu se proširiti na ozbiljan organizovani kriminal i korupciju neslućenih razmjera. Dva slučaja koji su trenutno u fokusu javnosti (slučaj nerazjašnjenih smrti Dženana Memića u Sarajevu i Davida Dragičevića u Banjoj Luci) navode na ozbiljnu sumnju o postojanju teških policijsko-tužilačkih zloupotreba u istrazi, sračunatih na skrivanje ubica. Predlažem da se bez odlaganja preduzimaju mjere na rješavanju pitanje kontrole tužilačke moći kroz efikasne mehanizme interne kontrole, institucionalne kontrole i izmjene zakonodavne regulative. Prijedlog mogućih intervencija treba uzeti kao teze za razmišljanje kako doći do djelotvorne kontrole koja će osigurati zakonito postupanje i vratiti povjerenje u pravosudne institucije – naveo je Perić 2018. godine.

Perić je govoreći u intervju Inforadar za slučaj Memić je rekao da je sahranio vladavinu prava.

– Slučajevi Dragičević i Memić su definitivno sahranili vladavinu prava u ovoj zemlji. Ne zaboravite da postoji još više od dvadeset nerazjašnjenih ubistava. Šta to govori? Da institucije nisu sposobne da osiguraju sigurnost ljudi i da svaki zločin može biti zataškan i teški prestupnici amnestirani. Ovaj narod još pamti bivši sistem i zna da je bilo malo nerazjašnjenih teških ubistava. Pravosuđe se ne može amnestirati od odgovornosti za nerazjašnjena ubistva, prebacujući odgovornost na policiju ili politiku – kazao je Perić za Inforadar u junu 2019. godine.

U Pressingu N1 televizije također u junu 2019. govorio je o tome kako je bila slaba reakcija građana na slučaj Memić.

– Sarajevo nije uopšte reagovalo na slučaj Memić, osim nekih protesta koji su bili marginalni, ali to ne znači da će narod da šuti stalno. Mislim da će se sljedeći put pred sudom pojaviti 1.000 ljudi. To će biti ozbiljan problem. Ljudi koji znaju da predviđaju trebaju znati da je ljudima došlo do grla – istakao je tada Perić.

Drugačiji stavovi prilikom izricanja presude

Nekoliko godina kasnije se očito u glavi Branka Perića nešto promijenilo. Od slučaja koji sahranjuje vladavinu prava zbog zataškivanja i zbog toga da ubice slobodno šetaju, došlo se do toga da je porodica “Memić ponekad izmanipulisana”.

– Građanima BiH nikad nije bila potrebnija sigurnost i vladavina prava i pravde, ostanite uporni, ali nemojte dozvoliti da se nesrećom oštećenih manipuliše, a čini mi se da se to ponekad radi. Iz tragedije porodice ne bi trebale nastajati druge nesreće. Bilo je dosta nekorektnog medijskog izvještavanja, konstruisanja i zaključivanja koje je kompromitovalo i oštećene i Sud i pravosuđe. Sve to obeshrabruje ljude i pravdu, prenesite to Murizu Memiću – govorio je Perić porodici Memić, koja je tada već napustila sudnicu.

Nekoliko godina kasnije Perić je umjesto utvrđivanja istine iznosio i filozofska postmodernistička poimanja istine, odnosno reletivizaciju iste u domen ličnog poimanja.

– Po pravilu su svjedoci nepouzdano dokazno sredstvo, ljudi kada gledaju isti događaj ne vide isto. Neki iznose nenamjerne netačnosti, neki to rade zbog pogrešne percepcije, neki imaju problem sa sjećanjem, neki imaju ograničen vokabular, neki namjerno lažu. Moje iskustvo govori da u svjedočenju ima onoliko istine onoliko koliko ima protagonista događaja. U Kurozavinom filmu Rashomon razrađen je ovaj fenomen – smatra Perić.

Podsjećamo, Branko Perić je bio sudija i u predmetu kada je šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica oslobođen odgovornosti za zloupotrebu položaja, a trenutno je sudija i u predmetu “Fadil Novalić i ostali” za kupovinu kineskih respiratora.

Avaz