Afganistanci zbog gladi tabletama uspavljuju djecu i prodaju organe: Skuplji bubreg nego kćerka

Afganistanci svojoj gladnoj djeci daju lijekove za uspavljivanje – drugi su prodali svoje kćeri i organe kako bi preživjeli. U drugoj zimi otkako su talibani preuzeli vlast i strana su sredstva zamrznuta, milioni su na korak od gladi, piše BBC.

“Naša djeca stalno plaču, ne spavaju. Nemamo hrane”, priča Abdul Wahab. “Tako da odemo u apoteku, uzmemo tablete i damo ih svojoj djeci kako bi bila pospana.”

Živi u blizini Herata, trećeg najvećeg grada u zemlji, u naselju od hiljade malih kućica od blata koje je raslo desetljećima, prepuno ljudi, raseljenih i pogođenih ratom i prirodnim katastrofama. Abdul je u skupini od gotovo desetak muškaraca koji su se okupili oko BBC-jevih novinara. Novinari su ih pitali koliko ih je svojoj djeci davalo lijekove za uspavljivanje?

“Puno nas, svi”, odgovorili su.

Ghulam Hazrat je pipao po džepu svoje tunike i izvukao traku s tabletama. Bili su to alprazolami – lijekovi za smirenje koji se obično propisuju za liječenje anksioznih poremećaja.

Ghulam ima šestero djece, najmlađe ima godinu dana. “Čak i njemu ih dajem”, rekao je.

Drugi su novinarima pokazali trakice s tabletama escitaloprama i sertralina za koje su rekli da ih daju svojoj djeci. Obično se propisuju za liječenje depresije i tjeskobe.

Liječnici kažu da kada se daju maloj djeci koja ne dobivaju odgovarajuću prehranu, takvi lijekovi mogu uzrokovati oštećenje jetre, zajedno s nizom drugih problema poput hroničnog umora, poremećaja spavanja i ponašanja. U lokalnoj apoteci novinari BBC-a su otkrili da možete kupiti pet tableta lijeka koji se koristi za 10 Afganistanaca (oko 10 američkih centi), što je cijena komada kruha.

Većina porodica koje su novinari susreli dijelila je između sebe nekoliko komada kruha svaki dan. Jedna žena im je rekla da su ujutro jeli suhi kruh, a navečer su ga umakali u vodu da bude mekši.

UN upozorava da se u Afganistanu sada odvija humanitarna “katastrofa”.

Većina muškaraca u području izvan Herata radi kao nadničari. Oni godinama žive teške živote. Ali kada su talibani prošlog augusta preuzeli vlast, bez međunarodnog priznanja nove de facto vlade, strana sredstva koja su inače završavala u Afganistanu su zamrznuta, što je izazvalo ekonomski kolaps koji je muškarce većinu vremena ostavljao bez posla. U rijetkim danima kada nađu posao, zarade otprilike 100 afganistana, ili nešto više od 1 dolara. Kamo god su novinari BBC-a išli, nalazili su ljude koji su bili prisiljeni poduzeti ekstremne korake kako bi spasili svoje porodice od gladi.

Ammar (nije njegovo pravo ime) rekao je da je imao operaciju uklanjanja bubrega prije tri mjeseca. Pokazao je novinarima ožiljak i tragove šavova koji su još uvijek pomalo ružičasti – koji mu se proteže preko trbuha od prednjeg dijela tijela do stražnjeg.

U svojim je dvadesetima, na vrhuncu života. Novinari BBC-a skrivaju njegov identitet kako bi ga zaštitili. “Nije bilo izlaza. Čuo sam da možete prodati bubreg u lokalnoj bolnici. Otišao sam tamo i rekao im da to želim. Nekoliko sedmica kasnije primio sam telefonski poziv i zamolili me da dođem u bolnicu”, rekao je. „Napravili su neke pretrage, a zatim su mi ubrizgali nešto što me onesvijestilo. Bio sam uplašen, ali nisam imao izbora.”

Ammaru je za to plaćeno oko 270.000 afganistanaca (3100 dolara), od čega je većina otišla na otplatu novca koji je posudio da kupi hranu za svoju porodicu. “Ako jednu noć jedemo, drugu ne. Nakon što sam prodao svoj bubreg, osjećam se kao da sam pola osobe. Osjećam se beznadno. Ako se život ovako nastavi, osjećam da bih mogao umrijeti”, rekao je.

Prodaja organa za novac nije nečuvena pojava u Afganistanu. Događalo se to i prije nego što su talibani preuzeli vlast. Ali sada, čak i nakon tako bolnog izbora, ljudi otkrivaju da još uvijek ne mogu pronaći sredstva za preživljavanje.

U golom, hladnom domu novinari su sreli mladu majku koja je rekla da je prodala svoj bubreg prije sedam mjeseci. Morali su vratiti i dug – novac koji su posudili za kupnju stada ovaca. Životinje su stradale u poplavi prije nekoliko godina i ostali su bez sredstava za život.

240.000 afganistana (2.700 dolara) koje je dobila za bubreg nije dovoljno. “Sada smo prisiljeni prodati svoju dvogodišnju kćer. Ljudi od kojih smo posudili svakodnevno nas maltretiraju, govoreći dajte nam svoju kćer ako nam ne možete vratiti novac”, rekla je.

“Tako se sramim naše situacije. Ponekad osjećam da je bolje umrijeti nego živjeti ovako”, rekao je njen suprug.

Mnogo puta smo čuli da ljudi prodaju svoje kćeri, pišu novinari BBC-a.

“Prodao sam svoju petogodišnju kćer za 100.000 afganistana”, rekao je Nizamuddin. To je manje od polovice onoga koliko košta bubreg, prema onome što su novinari BBC-ja otkrili na terenu. Ugrizao se za usnu, a oči su mu se ispunile suzama. Dostojanstvo s kojim su ljudi ovdje živjeli slomljeno je glađu.

“Razumijemo da je to protivno islamskim zakonima i da dovodimo živote naše djece u opasnost, ali nema drugog načina”, rekao je Abdul Ghafar, jedan od čelnika zajednice.

U jednom smo domu sreli četverogodišnju Naziu, veselu djevojčicu koja je pravila smiješne grimase dok se igrala sa svojim 18-mjesečnim bratom Shamshullahom.

“Nemamo novca da kupimo hranu, pa sam u lokalnoj džamiji objavio da želim prodati svoju kćer”, rekao je njen otac Hazratullah. Nazia je prodana kako bi se udala za dječaka iz porodice u južnoj pokrajini Kandahar. S 14 će biti poslana tamo. Do sada je Hazratullah primio dvije uplate za nju.

“Većinu sam iskoristio da kupim hranu, a nešto za lijekove za svog mlađeg sina. Pogledajte ga, neuhranjen je”, rekao je Hazratullah, podižući Shamsullahovu majicu da novinarima pokaže njegov napuhani trbuh.

Zapanjujući porast stope pothranjenosti dokaz je utjecaja koji glad već ima na djecu mlađu od pet godina u Afganistanu.

Liječnici bez granica (MSF) doživjeli su povećanje stope prijema u svoje ustanove za liječenje pothranjenosti širom zemlje za čak 47% ove godine u odnosu na prošlu. MSF-ov centar za hranjenje u Heratu jedina je dobro opremljena ustanova za pothranjenost ne samo u Heratu, već i u susjednim pokrajinama Ghor i Badghis, gdje su stope pothranjenosti porasle za 55% tokom prošle godine.

Od prošle godine povećali su broj kreveta zbog broja bolesne djece koju moraju primiti. No i pored toga, objekt je gotovo uvijek više nego pun. Sve češće se djeca koja stižu moraju liječiti od više od jedne bolesti.

Omid je neuhranjen, ima kilu i sepsu. Sa 14 mjeseci, on teži samo 4 kg. Doktori su rekli da bi normalna beba u toj dobi težila najmanje 6,6 kg. Njegova majka Aamna morala je posuditi novac za put do bolnice kada je počeo obilno povraćati.

Novinari BBC-a su pitali Hameedullaha Motawakila, glasnogovornika talibanske pokrajinske vlade u Heratu, šta poduzimaju u borbi protiv gladi. “Situacija je rezultat međunarodnih sankcija Afganistanu i zamrzavanja afganistanske imovine. Naša vlada pokušava identificirati koliko je ljudi u potrebi. Mnogi lažu o svojim uslovima jer misle da mogu dobiti pomoć”, rekao je. To je stav na kojem je ustrajao uprkos tome što mu je rečeno da su novinari vidjeli nevjerovatne dokaze koliko je situacija loša.

Također je rekao da talibani pokušavaju stvoriti radna mjesta. “Tražimo otvaranje rudnika željezne rude i projekt plinovoda.” Malo je vjerovatno da će se to dogoditi uskoro.

Ljudi su novinarima rekli da se osjećaju napušteno od strane talibanske vlade i međunarodne zajednice. Glad je spor i tih ubica, čiji efekti nisu uvijek odmah vidljivi.

Daleko od pažnje svijeta, razmjeri krize u Afganistanu možda nikada neće izaći na vidjelo, jer niko i ne broji.