Nikica Gorović ove godine ubrat će 150 kilograma kivija, a uzgaja i banane i japanske jabuke

Nikica Gorović, penzioner i poznati majstor za kalemljenje voćki svih vrsta uzgojio je stablo kivija samo nekoliko stotina metara od zeničke željezare sa kojeg je prošle godine ubrao 120 kilograma plodova, a ove ubrat će, kaže, čak tridesetak kilograma više.

Kaže krenulo je sve prije osam godina kada je posadio dvije ženske i jednu mušku lozu.

– Dvije godine sam zavijao lozu u krpu i najlon kako ne bi smrzlo. Privikla se, pa sad uspješno rađa. Malo je plod sitniji, jer je prerodio, a inače jako krupan bude. Nisam mu se baš ove godine puno posvetio zbog obaveza, ali ljudi kupuju i plodove i sadnice – govori Nikica u razgovoru sa novinarom Srećkom Stipovićem.

Nikica je čak prijavio i dopunsku djelatnost sa kalemljenim voćkama i stalno je prisutan na zeničkoj pijaci sa svojim proizvodima.

– Nešta prodam, nešta podijelim svojim poznanicima, a ostane i meni. Kivi se bere kad opadne list, ide u frižider, pa se može rastegnuti tri mjeseca konzumiranje. Kad se izvadi iz frižidera plod treba staviti u prostoriju u kojoj je 20 stepeni, što su uvjeti za njegovo dozrijevanje. Na taj način može trajati i tri mjeseca – govori Gorović.

Pored kivija, Nikica uzgaja banane, japanske jabuke, kruške, autohtone voćke iz BiH i tako upotpunjuje kućni budžet jer ima i teško bolesnu suprugu.

– Imao sam želju, pokušavao što drugi ne mogu i uspio uzgojiti bananu. Jednom posađenu bananu imate uvijek kao ukras. Jedino što je zimi trebate zaštititi tkaninom ili najlonom. Nisam uspio još pojesti plod, trebalo bi im još dva mjeseca toplote, ali je to u našim krajevima nemoguće, no zato imamo ljepotu za oko. Imaju posebne patuljaste banane koje mogu uspjeti u plastenicima. Do njih nisam još došao, jer se bavim drugim kalemarstvom – priča Nikica.

Otkriva da u sezoni nakalemi oko 2.000 hiljade voćki. Žao mu je, kaže, što nema kome prenijeti znanje iz kalemljenja voćki jer nikoga to više ne zanima.

– Ima raznog voća: krušaka tri, četiri vrste, a tako isto i jabuka i šljiva, možda čak i više. Ovdje svako selo za određenu vrstu jabuke ima ime. Ja sam to podveo pod jedno – kanička, žuta, slatka, crvena, kisela, kanada, senabija… Imam jednu ranu jabuku – akšam se zove. Zapušteno je to, ljudi to nisu obnavljali, a ja se “ubijam” dan za danom i pravim neku korist. Drugi neće niko da nauči, ni za poštenu dnevnicu – govori Gorović.

Sadnice od dva metra Nikica prodaje za 10, a one veće za 15 KM.

– Sve zavisi koliko je stara biljka. Kad se preseli ona za godinu ili prije rađa, daje plodove – objašnjava.

Kaže kako je sve o kalemljenju voćki još kao dijete naučio gledajući kako to rade odrasli.

– Kad sam otišao u penziju i obolio, počeo sam se pomalo baviti kalemljenjem. Usput sam pročitao 50-ak knjiga o tome, dva fakulteta završio – kaže Gorović.

Faktor