120. godišnjica od rođenja Miroslava Krleže

Hrvatska danas obilježava 120 godina od rođenja jednog od svojih najvećih pisaca Miroslava Krleže, vodeće ličnosti kulture 20. stoljeća i autora nekih od najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti.

Rođen 7. jula 1893. godine u Zagrebu u građanskoj obitelji, unatoč relativno skromnu statusu roditelja, Krleža je stekao solidno obrazovanje. Godine 1913. počinje raditi u zagrebačkim novinskim redakcijama i objavljivati prve književne priloge, te postaje profesionalnim književnikom.

Kazališta i nakladnici počeli su 1920-ih prihvaćati Krležinu suradnju, pa su on i njegova supruga Bela, pošto je potkraj 1920-ih dobila stalni glumački angažman, postali istaknut umjetnički par, a njihov je dom na zagrebačkom Tuškancu sve do njihove smrti bio važnom točkom zagrebačkog društvenog života.

Osim kao umjetničkom koncepcijom, Krleža je književnošću trajno bio zaokupljen i kao kulturnim modelom. Njegovi su časopisi "Plamen", "Književna republika" (1923.–27.), "Danas" i "Pečat" (1939.–40.) orijentacijska polja hrvatskog modernizma; sudjelovao je pri pokretanju i određivanju smjera dvaju najznačajnijih književnih časopisa druge polovice 20. stoljeća – "Republike" i "Foruma"; neprestano je u novinama i na javnim forumima kritički raspravljao, te je aktivno sudjelovao u pripremi izvedbi svojih drama i u redigiranju i objavljivanju svojih djela.

Bio je pokretač mnogih kulturnih inicijativa zasnovanih na kritičkom osvješćivanju hrvatskoga društva, što je njegov opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske.

Najpoznatije djelo Krležinog dramskog opusa svakako je glembajevska trilogija "U agoniji" (1928.), "Gospoda Glembajevi" (1928.) i "Leda" (1932.). Napisao je i niz novela, pripovijesti i romana  ("Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu pameti", "Banket u Blitvi", "Zastave"), te jedanaest zbirki pjesama, među kojima je najistaknutija i najpoznatija "Balade Petrice Kerempuha" (1936.). Pisao je i eseje, a u njegovu bogatu književnu ostavštinu ulaze i brojni dnevnički zapisi i memoarska proza.

U drugoj polovici 20. stoljeća Krleža je bio jedna od najprominentnijih intelektualnih figura tadašnje Jugoslavije, često usko povezan s predsjednikom Titom. Nakon Titove smrti 1980. godine, te osobito nakon smrti supruge Bele u aprilu 1981., Krleža je veći dio posljednje godine života proveo depresivan i bolestan. Preminuo je u svom domu na Gvozdu u ranim jutarnjim satima 29. decembra 1981. godine. Gvozd je danas pretvoren u Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže.

U hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti uopće Krležino se djelo u cjelini smatra izvanrednim i neusporedivim pojedinačnim prinosom – djelujući u uvjetima izrazite društvene podijeljenosti, Krleža je stvorio bogat opus nekih od najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti 20. stoljeća.

Premda je bio utjecajna figura društvene nomenklature i najprevođeniji hrvatski pisac svojega doba golema opusa (njegova sabrana djela obuhvaćaju između 50 i 80 svezaka svih književnoumjetničkih žanrova), utemeljitelj Leksikografskoga zavoda (koji danas nosi njegovo ime), te pokretač i glavni urednik niza enciklopedija, Krleži za života nisu bila objavljena cjelovita djela.

Njegova se rukopisna ostavština većim dijelom danas čuva i obrađuje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Godine 1993.–98. objavljena je enciklopedija posvećena Krležinom životu i radu ("Krležijana", I–III), a 2000. je započeto izdavanje njegovih sabranih djela.

U povodu obilježavanja 120. godišnjive rođenja ovog velikog književnika, brojne hrvatske kulturne institucije organizirale su niz prigodnih događanja, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) tim je povodom najavila otvorenje Atrija Miroslava Krleže u zgradi Knjižnice HAZU na Strossmayerovom trgu u Zagrebu, gdje će se nalaziti stalni izložbeni postav posvećen jednome od Akademijinih najistaknutijih i najutjecajnijih članova.

federalna.ba