Ana želi iskoristi embrione od pokojnog muža, država Srbija hoće da ih spali

Tražim da mi vrate moja dva embriona, da mogu da odem na vještačku oplodnju i imam još djece, jer to je ono što bi i moj pokojni suprug želio, a Klinika „Medigrup“ hoće da ih uništi jer tako nalaže Zakon. Država ne pomaže, već se sprema da uvozi strane jajne ćelije i spermatozoide, a naše bezočno spaljuju! Ne znam šta više da uradim da vratim ono što mi pripada, za Nova.rs u bijesu i nevjerici priča Ana Marković (45), koja se od 2021. godine bori sa privatnom klinikom, državom i Ministarstvom zdravlja.

Ana samo želi da njihova kćerka dobije brata i(li) sestru, ali srbijanski zakon joj to zabranjuje.

“Klinika po Zakonu mora da spali moje embrione, ali to još nisu uradili jer sam ih tužila i još smo na sudu. Platili smo čuvanje dvije godine, što ističe sljedeće sedmice, a da je situacija drugačija mogla bih da produžim do pet godina, ali sad to ne dozvoljavaju. Iako, iskreno ne vjerujem da će spaliti, moguće je da sa njima imaju druge planove. Ipak jedan embrion košta oko 10.000 eura, a kada ih nakupite dovoljno, to nisu male pare. Meni su zato napravili pakao od života. Muž mi je preminuo u januaru 2021. od posljedica korone, a u tim najtežim danima morala sam da se suočavam i sa Klinikom i državom. Moj pokojni suprug i ja smo neposredno pred njegovu smrt ostavili embrione na čuvanje u bolnici ‚Medigrup Jevremova’. Željeli smo i pokušavali da proširimo našu porodicu, da naša kćerka, koju smo dobili prirodnim putem, dobije brata i(li) sestru. Međutim nakon njegove smrti, meni su ta dva embriona, koliko ih tamo ima, oduzeta i osporavaju mi pravo na njih, jer su po našem Zakonu o BMPO neophodni potpisi oba partnera kako bismo dobili svoje embrione”, priča Ana, o paklu kroz koji i dalje prolazi.

Znajući da će biti problema i da zakonski do kraja nije regulisano kako se nasljeđuju embrioni i šta se dešava sa njima nakon smrti jednog partnera, Ana ih je prijavila na ostavinskoj raspravi.

„Po preporuci advokata sam ih i pravosnažnim rješenjem naslijedila. Međutim, time moji problemi ne nestaju. Klinika odbija da mi ih preda i insistira da se oni spale, iako je u svim zemljama po zakonu pravo lične svojine neotuđivo po bilo kom osnovu. Ipak, Jevremova, pa i država, meni osporavaju pravo da ih preuzmem zato što se embrion po našem zakonu može koristiti uz saglasnost davaoca (Zakon o BMPO čl. 52 st. 3) i ne može se koristiti poslije smrti (isti član i čl. 41.) u suprotnom predstavlja prekršaj kojim se ustanove koje čuvaju, kažnjavanju visokim kaznama. Međutim, kad smo kod Zakona i Željkovog (suprugovog) i mog prava, iz odredbe Zakona o nasljeđivanju (čl. 1. st. 1.) jasno proizilazi da se kao predmet nasljeđivanja smatraju, ne samo materijalne vrijednosti već i duhovne vrijednosti, koje je moj pokojni muž izrazio zamrzavanjem naših embriona u Specijalnoj ginekološkoj bolnici Jevremova dana 22. novembra 2020., da bi ostavio vezu među generacijama rađanjem djece. Njegovom smrću nije se ugasila i njegova želja za potomstvom koju je izrazio time što je uz puno povjerenja ovoj klinici povjerio na čuvanje da bi se oni jednom iskoristili, a ne spalili. Predmetni embrioni predstavljaju zaostavštinu mog pokojnog supruga. Osporavanjem ovog mog i njegovog prava, koje se nije ugasilo njegovom smrću, embrioni (odnosno djeca) bi morali biti uništeni, što je suprotno Ustavu naše zemlje i Zakonu o BMPO koji je donijet radi povećanja nataliteta”, objašnjava Ana.

Zakon je, ističe ona, moguće tumačiti na razne načine, a kako u očaju više nije znala kome da se obrati, pisala je i predsjedniku države.

“S obzirom da se ovdje ne radi ni o kakvim materijalnim dobrima koje potražujem, već o pravu na život, na potomstvo, na to da moje dijete dobije brata ili sestru, mislim da je potrebno samo malo dobre volje i ljudskosti, umjesto tumačenja zakona. Naravno, nisam naišla na razumijevanje, pa sam čak pisala i predsjedniku. Ministarstvo zdravlja sam ranije kontaktirala i dobila negativan odgovor”, kaže ona.