Daniel Serwer: Evropa je podijeljena između NATO-a i Rusije, a gdje Washington vidi Balkan

Profesor na američkom Univerzitetu Johns Hopkins Daniel Serwer analizirao je utjecaj američke politike na dešavanja na Balkanu, objedinjujući u svojoj analizi sve promjene koje su se u regionu dešavale u proteklom periodu i to kako su SAD reagovale.

Serwer jednostavno smatra da Washington šalje “čudne signale na Balkan”. To je potkrijepio činjenicom da je Bijela kuća podržala odluku Christiana Schmidta u vezi sa izmjena Izbornog zakona BiH.

U svom blogu na peacefare.net , Serwer dalje piše da to sve ide u prilog etnonacionalističkim političkim partijama koje su povezane s Moskvom.

“Amerikanci otkazuju kosovske ministarske posjete sa američkim zvaničnicima. Washington želi da njihov premijer odloži insistiranje na kosovskim registarskim tablicama u opštinama na sjeveru zemlje, bez uvjeravanja da će dalje odlaganje donijeti poštovanje. Sve ovo izgleda nepovezano, možda čak i nasumično i nevažno. Nije ni jedno ni drugo”, piše Serwer.

Sve je u Beogradu

Serwer smatra da je za Washington – Beograd polazna tačka.

Naime, Joe Biden je bio pristalica borbe Kosova za otcjepljenje od Srbije, ali je za aktuelnog predsjednika SAD-a Beograd “teška kategorija”.

“Svjedočio sam Bidenovom govoru u Senatu prije više od 15 godina. On je jasno stavio do znanja da podržava ulazak Srbije u proces pridruživanja EU, iako je u to vrijeme bila očigledno nekvalifikovana. Biden je vjerovao da će to ograničiti Beograd da krene u evropskom pravcu”, piše dalje Serwer.

On dalje tvrdi da ključni igrači u Bijeloj kući vjeruju da je predsjednik Srbije Vučić ozbiljno posvećen procesu pridruživanja EU i također su ozbiljno zabrinut za dobrobit Srba u susjednim zemljama.

Serwer tvrdi da je Biden nedavno primio srpskog diplomatu koji je iskoristio priliku za izrazito nediplomatske i nefer primjedbe o Crnoj Gori, nedavnoj članici NATO-a koja je “pretrpjela dugotrajnu političku nestabilnost”.

SAD navija za Vučićevu inicijativu “Otvoreni Balkan” o kojoj postoje podijeljena mišljenja.

Međutim, prema Serwerovim tvrdnjama – to nije tako.

Nadalje, univerzitetski profesor smatra da postoji svega vrlo malo dokaza da je Vučić ozbiljan po pitanju pridruživanja EU.

Naime, Srbija je posljednjih godina ostvarila napredak u primjeni tehničkih zahtjeva kao lakšeg dijela pristupanje EU.

Teži dio je ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena.

“To podrazumjeva demokratske institucije, slobodne medije, nezavisno sudstvo, vladavinu prava i otvorenu, tržišnu ekonomiju. Srbija je postigla mali napredak u ovim oblastima, a u nekima je krenula unazad. Također nije uspjela uskladiti svoju vanjsku politiku sa politikom EU, posebno, ali ne samo, u vezi sa sankcijama Rusiji”, nastavlja dalje Serwer u svojoj analizi.

O Srbima koji žive zemljama regiona, Vučićevi poslušnici zagovaraju ono što nazivaju “srpskim svetom”. Serwer to poistovjećuje sa sloganom “ruskog svijeta” kojim je Moskva napala Ukrajinu.

Vučić je uglavnom postigao dominaciju nad srpskim zajednicama na Kosovu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. A ruska agresija pomaže Srbiji da se zalaže za “de facto” ako ne i “de jure” podjelu.

“Vučić ima za cilj da ograniči autoritet državnih struktura svojih susjeda i stvori srednji nivo vlasti u kojoj dominiraju Srbi. To je ono o čemu se zapravo radi o problemu registarskih tablica”, ocjenjuje Serwer.

Nova linija razdvajanja u Evropi

Amerika se nakon završetka Hladnog rata nadala slobodnoj Evropi, a to sve prema Serwerovim riječimam se neće dogoditi uskoro.

“Evropa se dijeli između sfere NATO-a na zapadu i sfere kojom dominiraju Rusi na istoku. Srbija odlučuje da ostane u sferi u kojoj dominiraju Rusi, zajedno sa Bjelorusijom i onim što Moskva može zadržati u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Beograd se također nada da će održati dostupnost sredstava za pristupanje EU koje dobija od Brisela. To bi trebalo da finansira pripreme za eventualno članstvo, ali Srbija to koristi da potakne sopstvenu ekonomiju”, piše Serwer.

Takva Vučićeva politika bit će posebno korisna Moskvi. Rusi će to koristiti za destabilizaciju sadašnjih i budućih članica NATO-a, a to će dalje proširenje Alijanse učiniti rizičnom aferom.

Loše osmišljeno i loše izvedeno

Serwer je utjecaj Washingtonske politike ocjenio kao loš, što opravdava činjenicom da je sve “loše zamišljeno jer se zasniva na pogrešnim pretpostavkama o evropskim ambicijama Srbije i njenim aktivnostima u susjednim zemljama”.

“SAD treba da se vrate balkanskoj politici koja bi podržavala suverenitet i teritorijalni integritet svake od balkanskih država, kao i poštovanje ljudskih prava njihovih građana. To bi trebalo da uključi i njihovo pravo da demokratski, bez mješanja Beograda, odluče na kojoj strani nove linije, koja dijeli Evropu, biraju da budu. Možemo se nadati da će se Srbija predomisliti u vezi sa Rusijom, ali za to će biti potrebno strateško strpljenje, a ne samo ‘smirivanje’ Beograda”, zaključuje Serwer u analizi na svom blogu.