Hasanovići se vratili u selo Prohiće: Vrijedni povratnici žive od rada na svom imanju

Iako na pragu šestog desetljeća života, Šefika i Nezir Hasanović vrijedno rade na svom imanju u zaseoku Zagaj, koje pripada selu Prohići, udaljenom tridesetak kilometara od Srebrenice.

Ovdje su se vratili prije 20 godina, zasukali rukave, očistili imanje, nabavili stado ovaca i zasijali razne kulture, a onda se i uselili u kuću koju im je obnovila humanitarna organizacija „Mercy Corps“.

Brojne nedaće

U godinama koje su dolazile nastavili su s ulaganjem, suočili su se s brojnim nedaćama, ali su ih uspješno prebrodili. Uprkos svemu, poljoprivreda i stočarstvo i dalje ostaju njihov izbor.

U razgovoru za „Avaz“ Nezir je ispričao kako je, iz izbjeglištva, u rodni Zagaj dotjerao 12 ovaca, a ubrzo je formirao stado od 120 ovaca i dvije krave. Nažalost, narušeno zdravlje primoralo ga je da stado ovaca smanji na 26 i proda jednu kravu.

– Sve do prošle godine, na pet dunuma uzgajao sam kukuruz, isto toliko pšenice i maline. Od mehanizacije posjedujem samo jednu frezu, tako da većinu poljoprivrednih poslova moja Šefika i ja obavljamo ručno – kazao nam je Hasanović.

Oni ovih dana imaju pune ruke posla. Voće je, uprkos suši, ove godine rodilo kao nikad do sada, a u voćnjaku imaju i limun, japanske jabuke… Napravili su kiseli i slatki pekmez te sirće, osušili velike količine šljive, a domaćica od svih vrsta voća pravi prirodne sokove, džemove i kompote. Nešto će ostaviti za svoje potrebe, a višak prodati na kućnom pragu, jer nemaju vremena ni uvjeta za nošenje proizvoda na pijace i tržnice.

Na lijepo uređenom imanju, na samoj lijevoj obali jezera Perućac, Hasanovići u dva plastenika uzgajaju sve vrste povrća. Tu je i veliki voćnjak, s autohtonim jabukama i kruškama, ali i nekoliko stabala limuna, japanske jabuke kaki i smokava.

Povoljna klima

– Klima je povoljna, imanje plodno i sunčano i tu uspijeva sve što se usije i zasadi. S četvoricom komšija, izgradili smo vlastitim sredstvima vodovod u dužini od tri kilometra, tako da vode i u najvećoj suši ima u izobilju. Da imam traktor s priključcima, sijao bih više žitarica, a da je bolji put, dolazilo bi više ljudi koji žele kupiti stoku i naše poljoprivredne proizvode – istakao je Hasanović za “Avaz”.

Hasanovići su od svog teškog rada, zarađenog novca od prodaje stoke i poljoprivrednih proizvoda, školovali kćerku Neziru i sina Nuriju. Nezira je nakon udaje s mužem otišla u Njemačku, a sin je, po završetku srednje škole u Srebrenici, prvo našao posao u Češkoj, a zatim je i on otišao u Njemačku.

– Često dođu i pomognu nam na imanju. Imaju svoje živote i budućnost – sa zadovoljstvom nam je kazala domaćica Šefika.

Avaz