Zanemarivanje simptoma postporođajne depresije može dovesti i do napuštanja bebe

Postporođajna depresija i u 21. stoljeću u Bosni i Hercegovini je tabu tema, kao i odlazak kod psihologa. Zanemareni simptomi postporođajne depresije dovode do tragičnih posljedica po porodilju, ali i do napuštanja djeteta.

Postporođajna tuga je stanje s kojim se nakon poroda susreće čak 40-80 posto žena. U slučaju kada simptomi potraju duže od dvije sedmice, govorimo o postporođajnoj depresiji. U BiH ne postoje podaci o broju slučajeva ustanovljene postporođajne depresije kod porodilja.

Najčešći simptomi

– Postorođajna depresija je očekivano stanje poslije trudnoće kada zbog promjene u intenzitetu i nivou hormona dolazi do promjene na različitim osnovama emocionalne prirode. Međutim, moramo razlikovati nešto što je uobičajno, kao što je sniženo raspoloženje ili plačljivost od nekih postporođajnih depresija koje poprimaju težu formu, pa čak mogu da poprime formu postporođajne psihoze, što zaista zahtijeva ozbiljnu intervenciju i tretman – rekla je psihologinja Mirela Hadžić.

Najčešći simptomi postporođajne depresije su plačljivost, dekoncentracija, povlačenje, stalni osjećaj krivice, anksioznost, poremećaj spavanja i obično se javlja mjesec ili dva nakon poroda, ali može se pojaviti i bilo kada tokom prve godine djetetovog života.

Iz JU Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva KS ističu da su slučajevi postporođajne depresije sporadični, ali da ih nerijetko uoče upravo njihove patronažne sestre.

– Srećom, u KS mi pri Zavodu imamo naših 12 patronažnih sestara koje idu porodiljama u posjetu odmah po dobijanju adrese. U posjetama, obavljajući svoj posao i dajući upute porodiljama u vezi s njegom bebe, dojenjem, njegom porodilje, iz razgovora one nekada uoče moguće postojanje postporođajne depresije. Međutim, ona nije tako česta i sporadično se dešava. Čim primijetimo moguću postporođajnu depresiju, mi porodilju savjetujemo da se jave psihologu te vršimo češći nadzor – kazala je Sabina Dervišević, glavna sestra u JU Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva KS.

Međutim, u našem društvu postporođajna depresija je tabuizirana tema, kao i posjete psihologu.

– Generalno ono što smo mi uvidjeli da je jedan od velih problema u našem društvu jest upravo to zanemarivanje postporođajne tuge i postporođajne depresije. Jednostavno pričajući o uvjetima na porođaju, ukoliko je žena imala pa i neko manje traumatično iskustvo, neku zamjerku na porođajno osoblje ili neki dio koji je njoj lično teško pao, ukoliko bi krenula pričati nešto o tome, okruženje bi joj reklo: “Šuti, nek’ ste živi ti i dijete, to je najbitnije, ne treba pričati o tome, bitno je da je sve dobro završilo”, a zanemarujemo da je jako bitno kakvo je mentalno stanje porodilje i koliko to može utjecati na njen život, život bebe, porodice, pa na kraju i društva.

Na kraju krajeva, majka je ta koja je osnovna jedinica jer ona najviše utječe na samu porodicu, onda indirektno i na društvo. Imamo nažalost i nekih slučaja ostavljanja djece i pitanje je koliko je to ustvari povezano sa samim stanjem žene, odnosno vjerovatno je u vezi i sa nekim vidom postporođajne depresije – ističe predsjednica udruženja Baby Steps Amila Tatarević.

Podrška ženama

– Okruženje na žene u postporođajnoj depresiji reaguje različito, ovisno o tome koliko ljudi oko osobe koja prolazi kroz tu fazu razumiju šta se s njom događa. Mi smo imali iskustva sa ženama koje su imale postporođajnu depresiju. Iskustva su različita, od toga da je osobama sa postporođajnom depresijom bio dovoljan samo razgovor i neka neka vrsta psihološke podrške, do žena kojima je trebala i medikamentozna terapija koju uvijek mogu dobiti kada dođu u takvo stanje – kazala je psihologinja Hadžić.

S obzirom na to da se prema iskustvu akušerskog osoblja i patronažnih sestara obično radi o blažim slučajevima, udruženje Babysteps je predložilo formiranje grupa podrške ženama koje prolaze kroz postporođajnu depresiju.

– Pokušavamo motivisati žene da se organizuju. Trebamo raditi na prepoznavanju grupa podrške. U našem društvu to nije prepoznatljivo, niti je instrument koji se koristi u prevazilaženju ovog problema pa se i ne smatra toliko ozbiljnim. Međutim, gledajući porodilje, vidjet ćete da one najviše komuniciraju sa ženama koje su u istoj fazi i jedna su drugoj na neki način podrška, a nisu ni svjesne da je to praktično jedan mehanizam borbe u postporođajnoj tuzi ili depresiji – naglasila Tatarević dodajući da je za rješavanje ovog problema ipak, prije svega, neophodan dobar sistem stručne podrške porodilji.

Faktor