Kćerka Alije Izetbegovića: Teška srca potpisao Dayton

Mislilac i filozof, humanista i pravnik, državnik kojem se divio Istok, a poštovao ga Zapad, prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, vrhovni komandant Armije Republike BiH, cjeloživotni borac za ljudska prava i slobodu. Tako rahmetli Aliju Izetbegovića opisuju lideri zemalja, prijatelji, bivši saradnici…

Privatno je bio dobar i posvećen otac, istakla je za Anadoliju njegova kćerka Lejla Akšamija.

“Njegov način odgajanja uglavnom se sastojao u ličnom primjeru. Volio se šaliti s nama dok smo bili djeca, a kada smo odrasli pokušavali smo nametnuti svoje mladalačke stavove s kojima se naš otac nije uvijek slagao, ali ipak je nalazio načina i strpljenja da s nama vodi duge i korisne razgovore”, ispričala je Akšamija, profesorica matematike i informatike, penzionisana direktorica Prve bošnjačke gimnazije, kćerka rahmetli Alije Izetbegovića.

Kako je kazala, bio je idealista racionalnih odluka.

“Rekla bih da je bio idealista racionalnih odluka, a kao istinski vjernik u Kur’anu je pronalazio ono što ga je vodilo kroz sva životna iskušenja i davalo mu snagu da izdrži, a to je poruka Gospodara svjetova da čovjek mora stati na stranu dobra i činiti dobro, predajući se sudbini s punim povjerenjem u konačnu Božiju pravdu. Tako se ponašao i kada je osuđen na 14 godina u poznatom montiranom političkom procesu muslimanskim intelektualcima 1983. godine. Tako se ponašao i kada je Armiju RBiH pozvao da zaštiti hrišćanske bogomolje i civile, iako je agresor silovao, rušio i palio sve što je muslimansko”, izjavila je Akšamija.

Smatra da istinske patriote cijene i ponosni su na sve što je učinio rahmetli predsjednik Izetbegović.

“Nažalost, ima onih koji će zbog ličnih političkih ambicija pocijepati patriotski front i tako pomoći destruktivnim silama da uspješno rade na slabljenju države”, poručila je kćerka Alije Izetbegovića.

Prisjetila se i vremena kada je rahmetli predsjednik pušten na slobodu iz zatvora u Foči 1988. godine.

“Nakon nepunih šest godina koje je proveo u zatvoru u Foči, otac je pušten na slobodu na dan ZAVNOBIH-a. U tom periodu dobio je još tri unučice koje je valjalo upoznati. Često sam se družila s njim tokom zimskih večeri. Vraćao se na uspomene iz djetinjstva, sjećao se svojih roditelja i ponekad bih mu vidjela suzu u oku kad bi spomenuo svoga oca Mustafu koji je dugo bio nepokretan zbog rana iz Prvog svjetskog rata. Znam da ga je UDBA pratila i nakon zatvora, a vjerujem i zbog toga što je vrlo brzo, osjećajući šta se sprema, okupio 40 uglednih građana i osnovao Stranku demokratske akcije – SDA. Treba napomenuti da je još uvijek bio na snazi zakon koji je zabranjivao političko djelovanje izvan Saveza komunista. Na osnivačkoj skupštini stranke svoj govor je završio riječima: ‘Džinovski pokušaj stvaranja raja na zemlji bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio je potpunim neuspjehom’. Historija se dešavala pred našim očima i činilo se svima nama da će demokratske promjene donijeti mir. Međutim, nakon proglašenja samostalnosti Slovenije i Hrvatske, Republika Bosna i Hercegovina je napadnuta i izdana od međunarodne zajednice, a Bošnjaci izloženi etničkom čišćenju, genocidu i embargu na oružje”, podsjetila je Akšamija.

Naglasila je da je nakon niza pokušaja da spasi državu, njen narod i zaustavi ubijanje i uništavanje svega što su prethodne generacije izgradile, njen otac teška srca potpisao okvirni sporazum za mir u Daytonu.

“Vjerujući da će ovaj sporazum prvenstveno prekinuti sukobe. Nikada više poslije tog događaja nisam ga vidjela zadovoljnog, što bi bilo normalno kada je već rat okončan. Vrlo brzo život mu je bio ugrožen zbog teškog infarkta, ali i nakon toga je radio još pet godina”, kazala je Akšamija.

Prisjetila se i njegovih posljednjih riječi koje joj je uputio pred smrt.

“Pred čovjekom je stalna borba protiv zla. Vjerujem da je u tome smisao naših života”, prisjetila se Akšamija riječi rahmetli oca.

Alija Izetbegović umro je 19. oktobra 2003. u 78. godini od zatajenja srca. Prema procjenama, posljednjem ispraćaju Alije Izetbegovića u Sarajevu je prisustvovalo više od 100.000 ljudi, među kojima veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika. Pretpostavlja se da je to bio najveći broj ljudi koji je ikada prisustvovao nekoj dženazi u Sarajevu.