Mile prije 36 godina spasio ukradenu bebu, konačno su se sreli: “Oboje smo počeli plakati”

Mile Domazet, penzionisani policajac iz Makarske, ima priču po kojoj bi se mogao snimiti zgodan krimić, ali ovaj Makaranin i djed triju djevojčica radije tu štoriju sa sretnim krajem pripovijeda svojim unučicama. Iva, Lea i Sara priču već znaju napamet, ali ipak dida traže svaki put da im svaki put iznova kazuje što se dogodilo 1984. godine i kako je sve na kraju dobro završilo.

Godina je 2022. godina, prošla su skoro četiri desetljeća, ali junaka priče kopka da svoj policijski slučaj ispripovijeda široj publici s jednim ciljem: da pronađe djevojčicu koja je danas, doduše, žena, a koja mu je obilježila policijsku karijeru. Sve što zna jest da je živjela u splitskom Getu i da se prezivala Delić. Kućni broj je, kako se sjeća, 10, ali ne zna koja je ulica, piše Makarska-danas.

“Bila je 1984. godina, i cijela je tadašnja država brujala o krađi bebe u Splitu koju sam ja, sasvim slučajno, pronašao i danas bih baš volio doći u kontakt s tom ženom. Jer ta je beba danas već žena, a ja ne znam zna li ona uopće da je bila ukradena”, počinje svoju priču Mile Domazet koji je u policijskoj mirovini već preko dva desetljeća.

“Bio je kraj devetog mjeseca, znam da je bila berba grožđa. Ja sam se u tom trenutku nalazio na Zelenki, vozio sam policijski motor kad me nazvao dežurni i rekao da su dobili dojavu da je ukradena beba stara tri mjeseca u Splitu. Napomenuo je da ako negdje nešto čujem ili vidim, da obratim pažnju, raspitam se i javim.

Ma nije prošlo ni 10 minuta i ja sam igrom slučaja naišao na tu bebu. Vozio sam motor u leru nizbrdo pa sam čuo plač bebe u gostionici Kuvajt koja se nalazila kod Biokovke. Svi su me pogledali kad sam došao na vrata, a ja sam otišao u kuhinju odakle se čula beba. Tamo sam ugledao ženu kako previja bebu na stolu od rosfraja, okruženi noževima iz kuhinje. Uznemirila se kad sam je pitao što radi, htjela me je potjerati s riječima da joj smetam. Odmah sam pretpostavio da je to ona, zvao sam kolege i rekao da me je izvrijeđala kao službenu osobu samo da imamo razlog da je privedemo. Sjeli smo u policijsko auto, ja sam motor ostavio, i sjeo pored žene na sic otraga jer me je bilo strah da ne bi naškodila bebi”, kazuje Domazet, kao da je bilo danas.

Što nije ni čudno, jer ovakve priče se bez sumnje urežu u sjećanje.

Kaže kako je zamijetio da ima i duge nokte te zatvorenu haljinu, što je, kako kaže, nezgodno za ženu koja doji, a ova je tvrdila da doji bebu.

Kazat će i da je baš njemu, koji je u to vrijeme imao dvogodišnjeg sinčića, dala bebu.

“Kad mi je dala bebu, meni je bilo gotovo. Nije me više bilo strah da će povrijediti dijete, njoj su stavili lisice, pa smo zvali bolnicu i pedijatra”, veli dalje.

Zastrašujuće je kako je zločinka zapravo fingirala da je imala carski rez. Točnije, kako kaže Domazet, ona je napravila rez koji je izgledao kao da je rodila bebu.

“Kasnije u obradi je sve priznala. Odsjela je u hotelu Bellevue u Splitu i vrebala je neku mamu s bebom. Nakon određenog vremena, navodno je mami nešto i financijski pomagala, približila se majci. Jednom je mama bebe ušla u dućan i kako je stekla povjerenje u nju, ostavila joj je bebu u kolicima. Ova je iskoristila priliku i pobjegla s bebom. Uzela je taksi do Omiša, tamo ušla u trgovinu, kupila potrepštine za malo dijete, i opet uzela taksi za Makarsku. Došla je u Makarsku, opet promijenila taksi, i uputila se u Podgoru kod jednog svojeg poznanika kojeg sam znao, ali koji nije bio uključen u ovo zlodjelo. Nakon što je tu prenoćila, došla je opet u Makarsku i planirala se uputiti u Livno odakle potječe. Prije je bila udata za Nijemca s kojim nije imala djecu i spetljala se s tim nekim taksisom u Livnu, koji joj je rekao da će je ženit ako bude mogla roditi djecu. Ona je sve isplanirala, bila je otišla i u Njemačku kako bi rodila i upisala dijete u knjigu državljana, ali trudnoću nije mogla zadržati nego je na kraju napravila carski rez i odlučila ukrasti bebu, pripovijeda umirovljeni policajac.

Uglavnom, utvrđeno je da je zločinka duševno bolesna osoba.

“Ne znam ni šta je s njom kasnije bilo. Pisalo se u Slobodnoj kad je beba nađena, ali ne znam da je poslije bilo nešto. Roditelje bebe sam nakratko vidio, došli su s ujakom djevojčice. Slučaj su ionako preuzeli inspektori o kojima se pisalo”, kazuje nam Domazet.

“Ja sam stvarno imao ludu sreću da sam naišao na bebu doslovno pet ili 10 minuta nakon dojave dežurnog. Meni je to obilježilo karijeru. I jako bih volio stupiti u kontakt s tom danas ženom. Možda bi i nju zanimalo ko ju je našao i kako je bila ukradena, ako joj je to uopće rečeno, za kraj će sugovornik portala Makarska-danas.

Nakon objave teksta, oteta djevojčica, danas žena, Branka T. se javila redakciji Indexa.

“Gospodin je pogriješio godinu. Rekao je da se to dogodilo 1984. godine, ali bila je to 1988. godina. Meni su prijatelji javili za članak i čitajući detalje prepoznala sam da sam to ja. Pronašla sam ga na Facebooku i javila mu se, a on me uskoro nazvao. Oboje smo počeli plakati”, započinje Branka.

Branka nije sigurna koliko dana je trajala agonija njezinih roditelja dok je bila ukradena.

“Žena je bila poznanica moje majke. Roditelji su mi rekli da je to trajalo par dana, ali ne znam tačno. Međutim, policajac koji me je pronašao rekao mi je neke detalje koje nisam znala i koje sam tek jučer čula. Potreslo me to jako. Ta osoba koja me je otela previjala me je na nekom stolu, bila je u teškom duševnom stanju. U strahu da je partner ne ostavi, morala je donijeti neko dijete”, priča Branka za Index.