Nova priča o sporazumu Ukrajine i Rusije: Koji pregovarački scenariji su dospjeli u prvi plan?

Iako je neosporna činjenica kako je posljednjim ruskim raketiranjem gradova širom Ukrajine rat u ovoj državi dobio dodatno na eskalaciji, čini se kako su upravo ta dešavanja “iz mrtvih” vratila i priču o početku pregovora između Ukrajine i Rusije.

Posljednji put kada se govorilo o pregovorima između Ukrajine i Rusije stvari na frontu i intenzitet borbi bio je značajno drugačiji nego što je to slučaj sada. Ukrajinski i ruski pregovarači su tog 29. marta stigli u Istanbul gdje su uz posredstvo turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana organizovani pregovori o uspostavljanju humanitarnih koridora i prekidu vatre.

Iako su humanitarni koridori uspostavljeni, vojne aktivnosti su nastavljene pa se tako može reći kako su pregovori samo djelimično uspjeli. Od marta, Rusi, ali i Ukrajinci su pojačali borbena dejstva, a u međuvremenu se dogodio i niz političkopravnih događaja koji su dodatno otežali mogućnost pregovora.

Prije svega, to se odnosi na odluku Vladimira Putina da proglasi aneksiju regija Herson, Zaporožje, Lugansk i Donjeck u sastav Ruske Federacije što je dodatno eskaliralo cjelokupnu situaciju duž linije fronta, ali i između Zapada i Rusije.

S druge strane, da nisu u ovim trenucima spremni pregovarati prije svega s Vladimirom Putinom pokazali su i Ukrajinci koji su donijeli ukaz kojim se pregovori proglašavaju nemogućim sve dok se na čelu Rusije nalazi Vladimir Putin.

“Želimo da okončamo rat, ali prostor i prilike su se promijenili. Društvo ne želi da razgovara sa teroristima. Iako se može komunicirati i sa teroristima, jer oni znaju šta hoće”, rekao je početkom septembra Zelenski.

Musk kao inicijator pregovora

Uprkos teškoj situaciji pregovori, iako ne u pozitivnom kontekstu, počeli su se spominjati upravo od septembra, a među prvima koji je govorio o tome bio je i američki multilijarder Elon Musk.

On je na zvaničnom Twitter nalogu 3. oktobra objavio “plan” koji predviđa postizanje mira između Ukrajine i Rusije. Između ostalog, plan je uključivao ponavljanje referenduma u četiri anektirane teritorije Ukrajine, ali pod nadzorom Ujedinjenih nacija.

Također, Krim koji je Rusija anektirala 2015. godine, prema Musku bi i dalje ostao dio Ruske Federacije, a kao argument za to Musk je rekao da je Krim bio Rusija sve od 1783. godine dok sovjetski lider Hruščov nije napravio grešku i dodijelio ga Ukrajini.

Jedan od uslova koje je naveo Musk odnosi se i na neutralnost Ukrajine. Iako je prijedlog naišao na velike kritike Ukrajinaca, predsjednika Zelenskog, ali i velikog broja stanovnika zapadnih zemalja, ovo je bio ujedno i prvi javni istup još od marta koji je sadržavao temu pregovora između Ukrajine i Rusije.

Vrlo brzo nakon toga, uslijedile su i nove inicijative, a samo u posljednjih nekoliko dana možemo vidjeti tri pravca u kojima bi se mogli kretati eventualni pregovori Ukrajine i Rusije.

Prvi takav prijedlog ponovno je stigao iz Turske gdje je ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu u intervjuu na televiziji govorio o tome kako se pod hitno treba početi razgovarati o prekidu vatre između dvije države.

“Nažalost, obje strane su se brzo udaljile od diplomatije. Kako se ukrajinsko-ruski rat odugovlači, situacije postaje sve gora i komplikovanija. Primirje se mora uspostaviti što je prije moguće. Što prije, to bolje”, rekao je Cavusoglu.

O ovom prijedlogu danas se oglasio i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov koji je pohvalio pristup Turske u posredovanju između Rusije i Ukrajine.

“Ako je Turska zainteresovana za organizovanje pregovora između Rusije i Ukrajine, onda to pitanje može pokrenuti na sastanku Putina i Erdogana u Astani”, rekao je Lavrov.

Sastanak G20 kao šansa

Dvije opcije koje se također spominju kao mogući početak pregovora također ne djeluje nerealno. Jedna od njih uključuje i sastanak zemalja G20 koji bi se trebao održati u novembru u Indoneziji.

Na ovaj sastanak su pozvani i Vladimir Putin, ali i Volodimir Zelenski pa mnogi ističu kako bi upravo Indonezija mogla biti mjesto gdje bi se lideri mogli sastati.

Iako Zelenski i Putin još uvijek nisu zvanično saopćili da li će se pojaviti na sastanku, Ministarstvo vanjskih poslova Indonezije je i danas naglasilo kako će lideri učestvovati na samitu. Ukoliko se Zelenski i Putin zaista pojave na sastanku, svakako je za očekivati da će tenzije biti prisutne i da će, bar javno, prvi ljudi Ukrajine i Rusije zaobilaziti jedan drugog u širokom luku.

Međutim, mnogi su mišljenja da, ukoliko budu prisutni u Indoneziji, je sastanak između Putina i Zelenskog neizbježan pa makar se on dogodio daleko od pažnje medija.

Pored eventualnog sastanka Zelenskog i Putina, ono o čemu se sve češće govori jeste sastanak i američkog predsjednika Bidena s Putinom koji bi se također mogao dogoditi na marginama susreta G20.

Iako tenzije između Zapada i Rusije gotovo uvijek plešu na ivici katastrofe, Washington i Moskva su i u brojnim ranijim krizama pokazali izuzetnu zrelost te su i u trenucima Kubanske krize koja je obilježila hladnoratovski sukob ostavili prostor za komunikaciju.

O eventualnom susretu Bidena i Putina govorio je i ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov koji je izjavio kako Rusija ne bježi od dijaloga.

“Rusija nikada ne odbija dijalog. Ako bude tad prijedlog da se na marginama samita G20 sastanu Biden i Putin, Moskva će to razmotriti”, rekao je Lavrov.

Za sada, sve priče o eventualnim pregovorima između Ukrajine i Zapada s jedne, te Rusije s druge strane spadaju u sferu nagađanja. Ipak, pregovori se kao pojam nisu ovako često upotrebljavali još od marta 2022. godine pa zbog toga mnogi smatraju da “gdje ima dima, u ovim trenucima ima i vatre”.

Svakako, ako se i ne ostvare planovi koji se tiču sastanka Putina i Zelenskog, ono što je uvijek realnije očekivati obuhvata sastanak ruskog i američkog predsjednika. U trenucima najvećih kriza, uprkos geopolitičkoj situaciji i drugim “igračima na tržištu”, javna je tajna kako su Washington i Moskva uvijek najviše razumijevanja imali upravo jedni za druge.

Kada je cijeli svijet u krizi i kada je evidentno kako se poštovanje jedne strane prema drugoj urušava, Sjedinjene Američke Države i Ruska Federacija su uvijek uspijevale zadržati dovoljno diplomatskog bontona koji je u pojedinim trenucima dovoljan da bi se cijeli svijet spasio od katastrofe. Možda je to slučaj i ovaj put, koliko god “put bez povratka” djelovao realnije.

Klix.ba