Ko je sve, kako i na koji način u ovoj izbornoj kampanji plašio građane

Protekla izborna kampanja, iako je većim dijelom okarakterisana kao poprilično bezidejna, nekreativna i manje skandalozna u odnosu ranije, ipak nije protekla bez štetnog narativa, ali i skandala. Istražili smo čime su se tokom, a i prije početka zvanične izborne kampanje za Opće izbore u Bosni i Hercegovini (BiH), predstavnici političkih stranaka služili. U istraživanju koje smo proveli bazirali smo se na zastrašivanju, odnosno plašenju potencijalnih birača te javnosti u cjelini tokom izborne kampanje uoči Općih izbora u BiH, a sve kako bi se mobilizirali glasači i to mahom oni u vlastitim etničkim grupama, te kako su bosanskohercegovački mediji prenosili ovakve narative.

U najkraćem, na kartu izazivanja emocija straha igrale su uglavnom stranke koje imaju manje-više nacionalistički narativ i koje su na državnom ili entitetskom nivou na vlasti, a to su Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Stranka demokratske akcije (SDA).

Poticanje straha od drugog i drugačijeg, od onih drugih koji su u tim pričama uvijek „zli”, jer baš oni hoće da ukinu Republiku Srpsku, podijele Bosnu i Hercegovinu, da diskriminišu nas i naše, prema mišljenju Dejana Lučka iz Centra za ljudska prava iz Banja Luke je standardan „ukras” političke borbe.

Svoje su potencijalne birače, pored zastrašivanja drugim i drugačijim pojedini predstavnici političkih partija plašili i siromaštvom i socijalnim i ekonomskim krizama koje će se dogoditi ako baš oni ne dođu na vlast, jer su upravo oni ti koji mogu građanima obezbijediti bolji životni standard i sveopšte dobro za cijele zajednice.

-Kako ne znaju, neće a vjerujem da i ne žele da se zalažu da se promijene stvari koje stvarno štete građanima, kao što su npr. ogromna administracija, velika davanja državi i u posljednje vrijeme enorman skok cijena, političarima je najlakše izbjeći tu priču i okrenuti se onoj koja dokazano prolazi. A ugroženost i strah uvijek prolaze kod našeg naroda. Zato je priča određenih političara kod nas u stvari priča o permanentnoj ugroženosti nacije, vjere, tradicije, kulture i generisanje straha kod građana da će to sve oni „drugi” da ugroze – kaže on.

Narativ o ugroženosti nacije, vjere…

Upravo je narativ o ugroženosti određene nacije, vjere ili tradicije, kao i u prethodnim izbornim ciklusima bio najčešći. Korištene su imaginarne slike iz budućnosti koje sugerišu da će sve “propasti” ako određena stranka ne dođe na vlast, a u svrhu prikupljanja političkih poena korištene su i žrtve iz prethodnih ratova. Krajnja poruka je već više puta dobro iskorištena – mobilizacija biračkog tijela kroz etničko, nacionalno ili vjersko.

Svoje potencijalne glasače, tako kandidat za Skupštinu Kantona Sarajevo Haris Zahiragić, predizbornim spotom plaši od budućnosti, ukoliko na vlast ne dođe Stranka demokratske akcije (SDA), partija čiji je član. U izmišljenom TV dnevniku iz 2032. godine Zahiragić sugeriše, između ostalog, da će za deset godina sarajevski Univerzitet biti ukinut i prodat privatnim, prognozira postavljanje spomenika vojniku Republike Srpske (RS), na mjestu gdje se danas nalazi Spomenik ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, te da u vrtićima više neće biti razlika između dječaka i djevojčica i da će sva djeca nositi “rodno neutralne uniforme” aludirajući na Paradu ponosa koju je u dva navrata podržala sadašnja kantonalna vlast.

Iako se potrudio da u svom spotu bude kreativan, na način da je sačinio TV emisiju dnevnika nekada u budućnosti, tačnije 2032.godine, Zahiragić je imao isti motiv, a to je zastrašivanje birača mračnom budućnošću ukoliko 2. oktobra ne glasaju za SDA. Tako je u ovom spotu „predvidio“ ukidanje sarajevskog univerziteta, „prognozirao“ je otvorenje spomenika vojniku RS-a u centru Sarajeva, kao i to da će stranke banke postati vlasnik sarajevskog vodovoda.

Zahiragić je ovom objavom izazvao mnoštvo negativnih komentara na Facebooku poput “Dno dna”, “Počeli su i budućnost proricati” ili “Hahahaha”. No, osim ismijavanja s komentarima popiut “Jeste li gledali u kašike ili u viljuške” bilo je i podrške, iako u manjem u obimu, s komentarima “Svaka čast na ovome” ili sa odgovarajućim emotikonima i zastavama BiH.
No, Zahiragićev predizborni spot nije jedini koji asocira na strahove. U nekim, poput njegovog, zastrašuće se budućnošću, dok se drugi poput video spota kandidatkinje za predsjednicu RS Jelene Trivić podsjeća na prošlost, dajlu, ali i onu bližu koja je iza sebe u BiH ostavila stotine hiljada mrtvih.

Trivić je u svom promotivnom spotu govorila o tome da su „granice RS-a omeđene grobovima heroja“ dajući do znanja da se, iz njene perspektive, za RS borila u ratu i da će se po potrebi isto učiniti.

Trivić je svoju poruku vizuelno upotpunila kadrovima sa Vojnog groblja na Sokocu kao i sa Jasenovca, gdje i ona polaže svijeće te odgovarajućom muzikom sa željom da se probude emocije kod birača. Iako se radi o morbidnom spotu koji predstavlja pravi primjer sijanja straha i nesigurnosti, treba navesti da, kada je je mnoštvo negativnih reakcija i komentara poteklo od analitičara ili osoba bliskih suparničkom političkom bloku.

Predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) Mario Karamatić proklamovao je 20. dana izborne kampanje da mu je cilj da dijelovi BiH budu u sastavu „Banovine Hrvatske“ i da je potrebna radikalizacija situacije u ovoj državi, čime je nesumnjivo igrao na kartu izazivanja straha razbijanja države BiH odnosno pripajanja njenih dijelova susjednoj državi.

-Projekt kojeg je nekada uspio postići HSS i kojeg se ja nadam da će ponovo uspjeti nekada u budućnosti se zove banovina Hrvatska. Međutim Čović cijelo vrijeme priča o nekoj Bosni i Hercegovini, o očuvanju BiH. Ja nisam siguran da trebamo ići u tom pravcu – izjavio je između ostalog Karamatić gostujući u emisiji N1.

Inače, „Banovina Hrvatska“ kojom teži Karamatić bila je autonomna teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije nakon famoznog sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. Uključivala je osim Hercegovine i dijelove srednje Bosne (Travnik, Fojnica) kao i Posavinu i Brčko.

U istoj ovoj emisiji Karamatić je, odgovarajući na pitanje voditeljice, rekao da u BiH ne postoje Ostali, te da su to osobe koje se ne izjašnjavaju kao konstitutivni narodi što je, po njemu, zanemariv postotak. Time je Karamatić građanima koji se izjašnjavaju kao Ostali poslao sramotnu poruku da su, praktično, minorni ili za njega nebitni.

Sociolog Esad Bajtal kaže kako se političke borbe u normalnim, građanskim, demokratski uređenim i civiliziranim društvima, vode argumentima i građanima se predočavaju planovi i programi, kako riješavati postojeći problemi i kakvu budućnost mogu očekivati na osnovu onoga što im se nudi.

Esad Bajtal / FOTO: anadolija

-U društvima koji to nisu i politikama koje nemaju argumente preostaje jedino emocija, da se oslonjanjaju na provokacije, na emocije koje izazivaju strah, na instiktivnu reakciju samoodržanja čovjeka. Oni uvijek iznova izlaze na tu vrstu terena i borbe koju praktikuju već od devedesetih godina. Očito je da se radi o nesposobnim, nepoštenim i nedemokratskim politikama koje, uprkos nepostojanju vlastitih rezultata – rekao je Bajtal.

Kako zaključuje, budući da mnogi građani nisu kritički obrazovani, jer su im to uskratili ovdašnji etno-obrazovni sistemi , onda oni i nasjedaju na emociju straha te reagiraju instiktivno i nagonski.

Strah kao socijalna kontrola

Retorika zastrašivanja i političkih govora čiji je cilj zarad političkih poena u zastrašiti javnost, u Bosni i Hercegovini ne prestaje posljednjih 30 godina. Upravo takav narativ je ono što nacionalne stranke njeguju kako bi pridobile što veći broj glasača.

Predsjednici SNSD-a i SDA Milorad Dodik i Bakir Izetbegović, ovakve metode nisu koristili samo tokom zvanične izborne kampanje za Opće izbore 2022. , dakle od 1. do 30. septembra, već i znatno ranije u toku ove godine. Podsjetit ćemo naprimjer na Izetbegovićevu izjavu “prebrojali smo se” od 26. jula tokom obraćanja simpatizerima SDA na skupu u Hadžićima, dakle mnogo prije početka izborne kampanje. Ova izjava do danas nije “izašla iz etera” jer je izazvala ogromne reakcije javnosti. Osudili su je i međunarodni zvaničnici poput visokog predstavnika u BiH i američkog ambasadora.

Izetbegović i Dodik najviše su i znatno prije, ali i tokom same izborne kampanja vodili svojevrsnu utrku u porukama koje imaju za cilj izazivanje straha kod potencijalnih birača, pa je tako Dodik, da podsjetimo i to, Izetbegoviću na njegovu izjavu o prebrojavanju odgovorio u sličnom maniru poručivši mu “trebaju da znaju da nas je dovoljno”.
Samo dan kasnije , visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt koristeći se Bonnskim ovlastima nametnuo je izmjene Izbornog zakona BiH koje se uglavnom tiču integriteta izbora, a u preambuli ove odluke je napisao:

“Podsjećajući da je ton proteklih kampanja u velikoj mjeri bio negativan i polarizirajući, s naglaskom na nacionalizam, lične napade, pozivanje na ratnu prošlost Bosne i Hercegovine i izazivanje straha, što je zasjenilo socio-ekonomska pitanja, poput npr. pitanja korupcije, nezaposlenosti, migracija i obrazovanja..”.

Psihologinja Dželila Mulić-Čorbo kaže da se strah oduvijek koristi pri socijalnoj kontroli pojedinaca i zajednice. Kaže da se u tom kontekstu treba osvrnuti i na posljednjih 30 godina u BiH.

-Osjećanje straha je prisutno u kontinuitetu, s malim periodima izuzetaka. Osjećanje straha je postalo vodilja preživljavanju jer to i jeste njegova primarna funkcija. Strah nam omogućava da se zaštitimo od potencijalnih opasnosti i čini da budemo budni pod adrenalinom kako bi se zaštitili od smrti. Ako to znamo, što znaju i političari u BiH već 30 godina, onda nas ne bi trebale ni čuditi kampanje usmjerene prema osjećanju straha. Posebno ne jer smo kao društvo ranjivi od posljedica Covid-a, a i sam rat u Ukrajini je potaknuo nove strahove i to nacionalističke stranke jako dobro iskorištavaju – ističe Mulić-Čorbo.

Dželila Mulić Čorbo / FOTO: D. Begović

Kako navodi, u psihologiji je poznato da mnogi autoratitivni režimi koriste upravo taktike zastrašivanja i represije, kako bi ugušile neposlušnost. Upravo to, kaže, možemo vidjeti i kod istupa pojedinih političara u BiH tokom izborne kampanje.

U izmjenama Izbornog zakona BiH stoji kako je zabranjeno: koristiti se govorom mržnje, i/ili objaviti ili upotrijebiti slike, simbole, audio i video zapise, SMS poruke, internet komunikacije, društvene mreže i mobilne aplikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati.”

Istaknuta je i definicija govora mržnje: Govor mržnje” je svaki oblik javnog izražavanja ili govora koji izaziva ili potiče mržnju, diskriminaciju ili nasilje protiv bilo koje osobe ili grupe osoba, na osnovu rase, boje kože, nacionalnosti, spola ili vjere, etničkog porijekla ili bilo koje druge lične karakteristike ili orijentacije koja podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje

Kontinuitet zastrašivanja

Dodik i Izetbegović, koji su, kako smo naveli, i u mjesecima prije zvaničnog početka izborne kampanje vodili kampanje u okviru kojih su se koristili metodama koji su predmet ovog teksta, nastavili su to činiti i tokom septembra. Pri tome su koristili ne samo stranačke skupove i već i govornice u institucijama vlasti.
Tako je Dodik, kao član Predsjedništva BiH 14. septembra tokom obraćanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS), tokom tačke dnevnog reda o izjašnjavanjem o vitalnom entiteskom interesu na davanje agermana novom ambasadoru Njemačke u BiH, poslao nekoliko uznemirujućeih poruka za stanovništvo BiH.

-Moramo da odustanemo od BiH koja nije ustavna i dogovorena među tri njena naroda. Današnja BiH je nametnuta, nije ustavna i nije dogovorena. Za takvu BiH se ne smijemo vezivati, da ne bi žalili za bilo čim onda kada odlučimo da odatle odemo. BiH kakvu su danas stvorili stranci mora da nestane“, rekao je Dodik na sjednici NSRS-a.

Iako Dodik ovdje ponavlja njegove ranije prijetnje od „nemogućoj“ BiH i potrebi da se „iz takve BiH izađe“, on ovom prilikom zloupotrebljava institucije vlasti jednog entiteta gdje poziva na secesionističko djelovanje, a ujedno, znajući da je vrijeme izborne kampanje, šalje poruke i svojim biračima kao i svima ostalima govoreći im kakvu budućnost mogu očekivati.

Mnoštvo je komentara izazvao ovaj Dodikov nastup pa su mu tako brojni korisnici ispod ovog videa ostavili komentare tipa: “Ovaj gospodin je neprijatelj ne sam RS već i čitavom regionu”, “Ovaj čovjek ne želi dobro nikome”, “Jadan čita, a ne zna šta čita”. Bilo je i komentara podrške.Bilo je i komentara podrške, uglavnom s emtikonima.

Od Izetbegovićevih uznemirujućih izjava odaslanih tokom izborne kampanje izdvojit ćemo one koje je biračima i javnosti saopštio 9. septembra tokom obraćanja na skupu SDA u Šerićima kraj Zenice. U prvih 40-ak sekundi govora mogu se čuti Izetbegovićeve poruke da se protiv Bošnjaka vodi specijalni rat, da Bošnjak osjeća da mu se nešto radi, da ima intuiciju, ali da ne vidi šta je.

Izetbegović ovdje u više navrata spominje riječ „rat“ uz opasku da je usmjeren protiv Bošnjaka, te očito pokušava probuditi emocije u vlastitom korpusu, biračkom tijelu, istovremeno namećući se kao lider koji treba da vodi narod ili u rat ili protiv toga rata.

No, nisu samo stranački lideri slali ovakve poruke, činili su to i nižerangirani stranački kandidati. U tome su, primjetno, prednjačili kadrovi SNSD-a.

Danijela Đukin, kandidatkinja SNSD-a za NSRS i direktorica Doma zdravlja u Bijeljini je 10. septembra na predizbornom skupu birače je plašila siromaštvom i neimaštinom ukoliko ne glasaju za Milorada Dodika i Željku Cvijanović.

-Da ja ne bih dužila, da bi vi mogli da večerate i da se družimo poslije toga, i da bi mogli da jedete svih idućih godina i da hranite svoje porodice molim vas da 2. oktobra glasamo za Milorada Dodika za predsjednika RS-a i Željku Cvijanović kao člana Predsjedništva BiH – izjavila je Đukin igrajući na kartu egzistencijalnih strahova.

https://youtube.com/watch?v=BgrVdWXTGBs

Vlado Đajić, koji je aktuelni direktor Kliničkog centra u Banjoj Luci i nosilac liste SNSD-a u tom gradu 24. septembra se tokom govora pridružio onima, koji koriste emociju straha, kako bi osigurao glasove na izborima.

-Dobro razmislite. 2. oktobar može biti propast za nas, a 2. oktobar može biti i progres. Možemo izgubiti sve što imamo – i kuće i njive i profesiju i ned’o Bog djecu. A 2. oktobra možemo sve spasiti, unaprijediti i ljepše živjeti. Pa vi sada razmislite- izjavio je Đajić, koji je, za razliku od Đukin, pokušao utjecati na potencijalne birače prijetnjom da će izgubiti ono što im je najmilije-djecu. U ovom slučaju je vidljivo da granica za pojedince, u kontekstu plašenja ili poticanja straha, uopće ne postoji.

Kada je riječ o izjavama Đukin i Đajića mediji su ih prenosili bez kritičkog osvrta, jednako kao i izjave Dodika i Izetbegovića. Ove izjave su bile predmet medija, očito, zbog želje za “klikovima”, a manje da se kritički uz mišljenja eksperata osvrnu na ovakvu retoriku.

Igra sa emocijama

Dejan Lučka iz Centra za ljudska prava iz Banja Luke navodi da partije i političari stvaraju, sliku „Mordora“ (filmska analogija) i sila tame koji će da nastane kod nas ukoliko mi, kao sila dobra, „ne uzmemo ove izbore“.

Dejan Lučka

-Sam taj narativ govori u prilog tome koliko su u stvari ovdašnje politke isprazne, kako nemaju šta da ponude sem mržnje i straha, i da političare uglavnom i ne zanimaju problemi običnog čovjeka, nego samo to da se dokopaju vlasti. Nažalost, ljudi i dalje prihvataju takve priče, jer je kod nas strah od ugroženosti i diskriminacije nešto što dolazi prije bilo koje druge teme u javnosti, pa čak i prije problema koje građani stvarno imaju u svakodnevici – navodi on.

Direktor Koalicije „Pod lupom“ Dario Jovanović kaže da su u prve tri sedmice izborne kampanje kod 38 slučajeva primjetili elemente kršenja u kampanji koji se najčešće odnose na neprimjeren govor, govora mržnje ili govora koji potiče na nasilje.

Dario Jovanović

-Stječe se dojam da se izborna kampanja više vodi po nekim stranačkim linijama prijepora nego nužno po etničkim što je prije bio slučaj. Naravno to ne znači da je sijanje straha u kampanji izostalo. Imamo te slučajeve, pogotovo ako se uzme u obzir duži kontekst, a to je da su politički subjekt svoj rad promovišu i mimo 30 dana kampanje. Kada govorimo o emocijama mislim upravo na ovo što je segment vašeg istraživanja a to je da ljudi najčešće emotivno biraju za koga će glasati na bazi određenih društvenih podjela, osjećaja koje imaju gdje je osjećaj straha svakako jedan od faktora. Dakle taj postkonfliktni element svakako da igra ulogu, a strah se najčešće sije upravo po pitanju podjela ili ratnih narativa ili nekog oblika neprimjerenog govora. Posebno po etničkim linijama – ističe Jovanović.

Ekrem Dupanović, regionalni marketing stručnjak s višedecenijskim iskustvom u oblasti medija i marketinga, ističe da u toku ove predizborne kampanje, kada je riječ ne samo o bilbordima, već naprimjer i o videospotovima, stranke uglavnom nisu demonstrirale ni trunke kreativnosti.

-U njihovom propagandnom materijalu svjedočimo jednom elementarnom nepoštovanju birača. Dakle, i sami daju do znanja da se ne moraju ništa ni truditi, ništa obećavati. Smatraju da je dovoljno da se uslikaju, snime i glasovi će doći sami od sebe. A imali su odličnu priliku u smislu obilja problema ne samo na unutrašnjem planu nego i na globalnom nivou kao što je npr. rat u Ukrajini te prelijevanje krize na naše područje – ističe Dupanović.

Komentirajući to što se političari opet služe metodama plašenja birača, Dupanović je kazao i kako koriste činjenicu da je ovaj narod u BiH navikao na strah. Također, prokomentirao je i to što veliki broj medija i dalje neselektivno prenosi poruke političara a time i one kojima se širi mržnja i potiče na strah.

Prokomentirao je i ponašanje medija koji, kako ističe, bez doze kritičnosti ili određenih filtera prenose svakakve sadržaje koje potiču od političara.

-Nažalost i neki mediji su pod utjecajem političkih partija. Imamo i medje koji su osnovani da bi promovirali jednu političku ideju ili stranku. Imamo medije koji su čak kupljeni da bi tako razmišljali. Medijska industrija je u krizi i mediji nažalost često odlaze u zagrljaj svakome ko ponudi novac. Također, imamo i medije koji svjesno ili nesvjesno čine jako veliku štetu ovoj državu, naprimjer neselektivnim prenošenjem gotovo svake izjave Milorada Dodika. Sarajevski mediji, naprimjer, svakog dana ga imaju u vrhu svojih vijesti i na naslovnim stranama. On svako jutro razmišlja šta će taj dan da kaže da bi zauzeo prostor u medijima. Ti mediji misle da ga na taj način kritikuju. Naprotiv, čine mu uslugu, promoviraju ga i jačaju nacionalizam“, navodi Dupanović.

Ekrem Dupanović

Da je medijska industrija zaista u krizi, kada govorimo o kvalitetu izvještavanja i produkciji, najbolje ilustruju primjeri neselektivnog prenošenja poruka političara tokom izborne kampanje. Želja za „klikovima“ odnosno što većoj posjećenosti, čitanosti ili gledanosti u drugi plan stavlja kritički odnos medija prema huškačkim porukama političara, kandidata na izborima, sa samim time i prema onima koji svjesno plaše građane ratom ili njihovom egistencijom. A takvih poruka je, nažalost, i tokom ove izborne kampanje u eteru bilo napretek.

Ovaj tekst je nastao na osnovu monitoringa online sadržaja tokom Općih izbora 2022., koji provodi Mediacentar Sarajevo.

Amil DUČIĆ/Fokus.ba