Majka ubijene djece zamolila Mašovića: Ne spominji moju djecu u kampanji

“Zamolila bih gospodina Mašovića da više nikada ne spominje moju djecu u predizbornim i sličnim kamapnjama. Ne gradite svoju sreću na tuđoj nesreći. Ovo bih opisala jednom riječi SRAMOTA!” napisala je majka ubijene djece Jasmina Ploskić, Amoru Mašoviću u komentaru, u kome ga uljudno moli da prestane da koristi mučki ubijenu djecu u predizborne svrhe.

Da prestane da koristi kosti, koje je prekopao i na čemu mu treba odati čast, da bi uveličao značaj svoje stranke. To što je Amor uradio tokom svoje radne karijere, ne daje mu za pravo, da informacije koje je na stratištima saznao i doživio koristi u političke svrhe. Uljudno ga je zamolila majka Jasmina.

Da li je pročitao njenu poruku? Njenu molbu, njenu naredbu? Mrtva djeca se ne smiju spominjati u salama gdje ostrašćeni strankoljupci aplaudiraju slušajući one što govore njihovi idoli. Aplauz bi se tim salama u kojima se ovih dana takmiče u uvredama i novim dimenzijama poltronstva prema političkim moćnicima proloimio i da im sa govornice opsuju mater. Jer odavno te uši ne čuju ništa osim vlastitog interesa, obećanih funkcija, kožnih fotelja na kojima će znojiti svoje lopovske guzice.

Majka čije su pupoljke zvjerski poubijale horde četnika u mjestu Presjeka kod Nevesinja. Zamolila je, a nije dobila niti izvinjenje.

“Ja sam meta. Izvolite. Udarajte koliko god želite. U ovim prsima ima dovoljno snage, u ovoj glavi ima dovoljno pameti da se branim sam. Ne treba mi SDA ni bilo čija pomoć. (…) Ja sam trebao biti optužen, a ne stranka i prof. Izetbegović. Oni koji su se oglašavali u medijima apsolutno nemaju moralno pravo da budu tužitelji” kazao je Mašović, nakon što je dobio stotine kritika zbog korištenja imena ubijene djece u predizborne svrhe. Tako je majka kojoj su zvjeri poubijala djecu postala i tužitelj.

Ne, gospodine, Mašović, vi niste meta. Meta su bila djeca koju koristite i kojima su pucali u srce. Amar Ploskić, četiri i pol godine, njegova sestra Ajla, devet mjeseci. Meta je bio i njihov otac Hasan, tog krvavog ljeta 1992. Meta su i danas, kada im imena koristite da bi omalovažili političke oponente, meta su i danas kada niste u stanju da se izvinite njihovoj majci, koja je, zamolila, kako to bolno zvuči, da joj djecu ne spominjete, da te rane ne solite jer su uvijek otvorene. To što ste tražili kosti – ne daje zapravo da budete bezobzirni, bezosjećajni i da od sebe pravite žrtvu. Ne gospodine Mašoviću, vi niste žrtva, vi ste običan politički poslušnik bez obzira koliko ste grobnica prekopali. Niste kosti pronalazili sami, bilo je tu na stotine vaših kolega, onih koji su oboljeli kopajući krvavu bosansku zemlju i tragajući za kostima nestalih. Možda su neki od njih kandidati nekih drugih političkih opcija ali se nisu drznuli da imena djece koriste u predizborne svrhe.

Majka Jasna, danas pokušava da živi u zemlji u kojoj su krvoloci ubili njenu djecu, pokušava da nastavi, mada samo oni koji su gubili djecu zanju da je to praktički nemoguće. Ni to joj ne date. Padne vam napamet da joj mrtvu djecu spomenete, da se ne izvinite nakon njene molbe i još se metom proglasite. Sramote.

Zločina se treba prisjećati na drugim mjestima, da se ne zaborave, kao što se zaboravio i onaj u kojoj su zvjerski poubijana djeca majke Jasmine. U ljeto 1992. godine u mjestu Presjeka kod Nevesinja zvjerski su poubijani:

Porodica PLOSKIĆ

Agan HASAN 1958

Agan HUSO 1956

Agan MUSTAFA 1962

Mustafa AGAN 1991

Mustafa AMRA 1986

Mustafa SAMRA 1988

Hasan AMAR 1987

Hasan AJLA 1991

Alija AVDO 1937

Šerif EMIN 1991

Salko HAJRA 1964

Meho MEJRA 1936

Osman SEHIJA 1961

Pordica MAHINIĆ

Alija ADEM 1955

Adem IBRAHIM 1981

Adem OMER 1983

Mustafa MIRSADA 1962

Press