Milion ljudi za po milion maraka

U opštem siromaštvu u kakvom živi većina građana Bosne i Hercegovine dobro bi došao milion maraka. Ali ne samo jedan milion, pa da se dijeli, nego svakom građaninu po milionče, da onako padne s neba, bez ikakvih uzvratnih obaveza. Ipak, još niko se nije odlučio da pokrene inicijativu »Milion ljudi za po milion maraka«, koja bi se sastojala u tome da građani daju on-line podršku toj ideji, piše Tarik Haverić.

Izostanak te inicijative objašnjava se elementarnom zdravom pameću većine Bosanaca: nije dovoljno izjasniti se za nešto pa da se to i dogodi! Samo budala može povjerovati da će dobiti milion maraka zato što je unio svoje podatke na neku web-stranicu… No taj bosanski zdrav razum, koji nam pomaže da opstanemo u svakodnevnom životu, zataji čim je riječ o politici: mnogi spremno potpisuju inicijativu »Milion ljudi za građansku državu« iza koje stoje Demokratska fronta Željka Komšića i Stranka demokratske akcije Bakira Izetbegovića, kao da vjeruju da se stvarnost može promijeniti skupljanjem potpisa. Tim prije što političke snage koje stoje iza inicijative već godinama uništavaju sve vrijednosti, institucije i procedure na kojima počiva model za koji se navodno zalažu. Ta sistematska opstrukcija nije nikakva novost, primjeri su brojni, te su se odmah nakon objelodanjenja ovog predizbornog lukavstva javili skeptični glasovi čiji karakter dobro sažima izjava aktivista civilnog društva Vehida Šehića da on u »građanskoj Bosni i Hercegovini« po mjeri SDA ne bi živio nijedne sekunde.

Kakva bi to država bila možemo, na osnovu prebogatog iskustva življenja pod vlašću SDA i njenih sestrinskih stranaka, zaključivati s velikom vjerovatnoćom, ali samo u jednoj stvari ne radi se o vjerovatnoći već o apsolutnoj izvjesnosti: borba protiv antikorupcije bi se nastavila! Još u decembru 2019. ukazao je Željko Komšić, u jednom intervjuu Danima, na glavnu crtu »građanske države« kakvu ima na umu, kada je prosvjedovao protiv osnivanja Antikorupcionog tima u Kantonu Sarajevo u kojem SDA nije vršila vlast. »Šta je cilj tog antikorupcionog tima? Ima li ovdje nekih sumnjivih namjera? Šta je politički cilj?«, pitao se Komšić nervozno. A na pitanje sagovornice »Šta vi mislite da je politički cilj?«, iskreno je odgovorio: »Mislim da je politički cilj udar na SDA«.

Nesumnjiva korist od ovog priznanja jest što je s najvišeg mjesta potvrđeno da je, tada kao i danas, SDA bila i ostala korijen i izvor generalizirane korupcije, i da će u građanskoj državi u kojoj će se Komšić i Demokratska fronta za nešto pitati antikorupcioni timovi istraživati možda britanske laburiste, ali ne i stranku temeljnog naroda i njene saveznice, i da će se iza svakog takvog pokušaja tražiti »sumnjive namjere«.

Nažalost, i ovoga puta će hiljade ljudi, unatoč svemu, nasjesti na ovu »nadstranačku« ujdurmu, vjerujući da svojom podrškom inicijativi »Milion ljudi za građansku državu« vrše patriotsku dužnost. A zapravo, tim činom se građanskoj državi neće primaknuti ni za milimetar – samo će mnogi od njih na sam dan izbora (eto, kad su već ostavili podatke!) dobiti neku vrstu elektronskog podsjetnika za koga treba da glasaju. Što i jest pravi cilj inicijative…

Još jedan primjer stranačkih šarenih laža s tajnom svrhom jest vizija o urbanom razvoju Sarajeva do 2035, koju je nedavno predstavio Kantonalni odbor SDA Sarajevo. Izmještanje željezničke stanice u Rajlovac, izmještanje deponije Smiljevići, žičare do svih okolnih planina, 30 novih kilometara tramvajskih pruga… Odmah mi je naumpala »Islamska deklaracija« Alije Izetbegovića iz 1970, u kojoj se autor zalagao za »stvaranje jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije«, no kada se njegova stranka jednom našla na vlasti u Sarajevu nije mogla godinama da riješi ni problem pasa lutalica. Taj epohalni raskorak između veličanstvene vizije i skromnih ličnih mogućnosti raspoznajem i u ovim planovima »urbanog razvoja« našeg glavnog grada do 2035. SDA-ovi kantonalci, međutim, ne strepe od trenutka kada će se pokazati da je njihova vizija zapravo fantazmagorija. Na raspolaganju im je cjelokupno duhovno nasljeđe veličanstvene islamske civilizacije, pa su odlučili da posegnu za prokušanim receptom Nasrudin-hodže, koji je obećao sultanu da će za tri godine naučiti magare da čita i uzeo pare unapred. Zabrinutu ženu, koja je znala kakva kazna slijedi u slučaju neuspjeha, hodža je umirio svojom vizijom urbanog razvoja: »Za tri godine, il’ ću umrijet ja, il’ sultan, il’ magare«! I zato, »dajmo se k razlogu« – 2035. je daleko, a izbori su za koji dan…

Ja ipak vjerujem da će dvojac SDA-DF pokrenuti ovaj projekt, i na njemu ustrajavati barem neko vrijeme. Evo kako će se odvijati ta sekvenca:

Prije nego što se na mjestu sadašnjeg aerodroma napravi jezero, kako Vizija predviđa, treba izgraditi novi aerodrom u Visokom. A da bi se ovaj pak izgradio, država treba da otkupi zemljište od privatnih lica. I zato je birano društvo, ima tome godinâ, pokupovalo dotično zemljište budzašto, i sada čeka da ga preproda državi po desetostrukoj cijeni. Ako Stranka demokratske akcije i Demokratska fronta budu u prilici da o tome odlučuju, ta »eksproprijacija« će biti prva faza u ostvarenju vizije urbanog razvoja Sarajeva do 2035. I tek kada ta faza bude završena a vlasnici pravedno obeštećeni, od projekta će se ispotiha odustati.

Svakom građaninu po milion maraka? Nije realno. Ali desetak miliona za desetak odabranih građana – to je već realnije…