Fizioterapeut apeluje na roditelje: Pazite na opasnosti stavljanja brojanice oko bebine ruke

Nije rijetkost vidjeti bebe kojima su roditelji odmah po rođenju izbušili uši, stavili minđuše, crveni konac protiv uroka ili brojanicu oko ručnog zgloba. Ponekad roditelji nisu ni svjesni kojim to postupcima mogu da naude svojoj bebi i naškode njenom razvoju.

Ova tema izazvala je dosta komentara na društvenim mrežama, a za Ona.rs fizioterapeut Hristina Andrašević objašnjava koliko je štetno da bebe nose brojanicu, koje sve posljedice na koje i ne pomišljate to ostavlja na dijete i njegov razvoj, kao i koje to druge stvari mogu biti podjednako štetne po pravilan razvoj.

Isti obrazac

– Prvi put sam primetila situaciju sa brojanicom kada sam bila u posjeti jednoj bebi, sve je bilo u redu, a već sljedeći put njena mama me je panično zvala da kaže da jedna ruka kasni u pokretima. Beba je imala tri meseca, na toj ruci je bila brojanica nekoliko dana, a mama ništa nije povezala. Isprva nisam ni ja, a onda sam počela da pratim i ostale bebe i primijetila obrazac koji se ponavlja – to nešto na ruci čini da se šaka kasnije otvori, smeta da se beba lijepo oslanja na otvorenu šaku, da ručni zglob lijepo radi. Čak ta ruka se manje podiže u vazduh u odnosu na drugu, a svaka asimetrija u tom uzrastu može da bude problem – započinje Hristina svoju priču o ovom problemu.

Hristina kaže da roditelji već tokom prvog bebinog mjeseca života stavljaju brojanicu i da svako ko želi dobro svom djetetu ne treba to da radi i treba da bude svjestan posljedica.

– Posebno mi je bio dramatičan primjer jedne mame, sa djevojčicom koja ima ozbiljne zdravstvene tegobe, puno ležanja u bolnici i operacija. Ona je bebi stavila brojanicu na ruku kad je imala osam mjeseci, a mi smo kontaktirale prvi put kad je beba, recimo, imala dvije ipo godine. Njene riječi su bile: “Beba se srodila sa njom i to njoj ne smeta”.

Roditelji zaboravljaju

Srećom, poslušala me je i vidjela razliku u pokretima ruke već sljedećeg dana.

Naša sagovornica nas je detaljnije uputila u to kako mozak reaguje na stavljanje brojanice i kako se razvija problem.

– U vrijeme kada se bebin mozak najbrže razvija, kada se prave konekcije među nervnim ćelijama, kad se “pale lampice”, mi stavljamo djetetu na ruku nešto što tu samo stoji, što ima svoju težinu i to šalje signale mozgu “da je tu nešto”. Zatim putuje povratna informacija – “aha, to samo tu stoji”, počinjemo da to ignorišemo kao stimulus i zbog težine ta ruka počinje manje da se koristi.

– Nisam nevjernik, naprotiv, zovem se Hristina. Brojanica nam služi da brojimo molitve, što bebe svakako ne rade tako male, a ne da ih čuvaju protiv uroka – ukazuje Hristina na ono što roditelji zaboravljaju.

Do asimetrije može dovesti i stalno ponavljanje jedne radnje – čak i držanje preko grudi, ako je mamina ruka stalno ispod jednog ramena može dovesti do krivljenja bebe, pa je potrebno da roditelji nauče da pravilno postupaju sa bebom, napominje Hristina.

Primjer iz prakse

Ona dodaje još jedan primjer iz prakse da su joj se javljale mame čije su bebe imale kožne probleme, infekcije zbog nošenja, što je razlog više za izbjegavanje stavljanja brojanice.

– Kao dubak, na primjer. Mnogo je djece imalo poslije krivu kičmu, ravna stopala, probleme sa održavanjem ravnoteže, padanjem na glavu jer nisu znali da izbace ruku kao zaštitnu reakciju. Kad bih pitala roditelje da li su ga koristili svi su govorili da jesu, “ali kakve to veze može da ima?” – kaže Hristina.

Dotakle smo se i teme crvenog konca, na koji Hristina gleda sa aspekta pokretljivosti ruke, koji je svakako manje štetan od brojanice, ali savjetuje da se i on izbjegava.

Tu su i ogrlice od ćilibara, namijenjene suzbijanju bolova kod izbijanja zubića, ali Hristina se nije sretala sa posljedicama njihovog nošenja, međutim napominje da ne treba da ih nose djeca sa dijagnozom krivog vrata (tortikolisa).

– Ljuljaške, dubak, hodalice, čak i neki modeli kolica za bebe nisu adekvatna za upotrebu. Često su kupljena sa namjerom da pomognu, a zapravo naprave veliku štetu.

Reakcije roditelja su različite, često govore da su i oni bili isto odgajani, da njima ništa nije falilo, ali kada Hristina krene da nabraja, mnogi se zamisle.