Dok primjetite bude kasno: Kako se zaštititi od prevara prilikom kupovine drva

SRBIJA: Dok građani prestonice kubik drva plaćaju i više od 100 eura, u Valjevu on košta između 9 000 i 10 000 dinara.

Grijna sezona se bliži, a mnogi koji sami obezbjeđuju sirovine za ogjrev se preračunavaju šta im se najviše isplati da koriste ove zime. Najjeftinije se grijati na drva, ali u doba inflacije i to je znatno skuplje nego prethodnih godina. Ljudi se susreću sa krađom tj. manjom kubikažom od one koja je naplaćena.

– Početkom godine mnogi su kupovali ogrev, neki i duple mjere, zato je došlo do skoka cijena, pa kubik drva u Beogradu košta više od 100 eura. U Valjevu je između devet i deset hiljada dinara. Rješenje je povećati ponudu, ima državnih šuma koje niko ne koristi i onih u kojima ima mnogo otpada koji može da se iskoristi za ogrev – objasnio je jedan inženjer šumarstva.

Prema njegovim riječima, prodavci drva iz kolubarskog kraja gdje je dosta šuma u privatnom vlasništvu i ne kriju da najviše zarađuju na krađi.

– Šema je razrađena, natovare kamion ili traktorsku prikolicu i drva izukrštaju tako da dolje ostanu praznine. Kupac plaća vazduh. Što je drvo sitnije, krađa je veća. Često se kupi 10 kubika, a ispostavi se da ima osam – objasnio je on.

Postoje dva načina da se građani zaštite

– Ne plaćajte drva prije nego što vam ih dovezu kući, pred vama slože i izmjere. I obavezno tražite papir o porijeklu, jer može da se desi da vam u dvorište dođe republička sanitarna komisija ili patrola MUP i ako nemate taj dokument, oduzme drva. To je po zakonu – naveo je Tomić.

On je dodao da su inspekcije češće poslednjih mjeseci otkad su i vrtoglavo porasle cijne čvrstog ogreva.

– Stalno pričamo o uređenju tržišta peleta, a zaboravljamo da se njim grije srednja klasa. Sirotinja nije uradila instalacije za pelet, ona i dalje loži drvo –  istakao je on.

Tomić je ukazao i na sve češće krađe cijelih šuma od strane organizovanih šumokradica koji su prava mafija.

– Jedan naš Valjevac htio je da ih prijavi policiji, ali su mu rekli da pazi šta radi, jer ima djecu. I čovjek je odustao. Problem je i što je jako teško dokazati krađu, jer je obično riječ o šumama u nenaseljenim mjestima, nema svjedoka. Seljaci koji nešto i vide, takođe se plaše. Uz to, treba platiti geometra koji bi izmjerio šumu, a to košta -rekao je on.

Prema njegovim riječima, u Srbiji je od ukupne površine pod šumom, oko polovina u privatnom vlasništvu, piše Alo.

– Ali, to su podaci iz katastra, stanje na terenu je drugačije. Ima slučajeva da je upisana šuma a riječ je o livadi, i obrnuto. Vlasnici šuma najčešće drvo prodaju na panju prekupcima, švercerima, organizovanim grupama. Prodaja obično ide napola, ali vlasnici teško dobiju i treći dio. Veći dio vlasnika i ne zna gdje im je šuma. Prisutne su i organizovane krađe, a vlasnici i ne smiju da prijave krađu jer se plaše od povezanih, organizovanih šumokradica – zaključio je on.