Ispovijest konobara koji je radio sezonu u Istri: ‘Nismo imali ni 5 minuta pauze tokom smjene’ 

Ljetna sezona polako prolazi, a jedan mladić, koji je radio kao sezonac u Medulinu, odlučio je ispričati svoju priču.

Mladić je istakao da se odlučio na ovaj potez jer misli da gosti treba da čuju i drugu stranu, “onu o kojoj se ne priča i onu koja se ne vidi na licima umornih, ali vrijednih radnika”.

U maju je dobio posao kao konobar.

“Prema telefonskom razgovoru, na kojem sam i dogovorio posao, trebalo je sve biti u najboljem redu: plaćen stan, radno vrijeme od 9 sati na dan, jedan dan nedeljno slobodan, prijava, plata 1000 eura na račun, napojnice su moje. Gazda se u tom prvom razgovoru činio kao korektan poslodavac, sa mnogo iskustva u turizmu i razumijevanja za radnike”, rekao je mladić.

U sljedećem trenutku susreo se s prvom neprijatnom situacijom.

“Smješten sam u stan s još tri radnika iz Makedonije. Jedna soba u kojoj se i kuha i spava i improvizovano kupatilo bez vrata. Iako se međusobno nismo poznavali brzo smo našli zajednički jezik. Ali, stan je bio prljav, mašina za veš i tuš bili su neispravni, a u kuhinji smo imali samo kuhalo za vodu bez ijedne čaše, pribora za jelo ili lonca. Gazda nam je kratko rekao da tražimo previše i neka napolju pijemo kafu i jedemo, a tuš ima na plaži”, dodao je mladić.

Njegovi cimeri bili su iznenađeni takvim tretmanom, ali ipak su odlučili da se nekako snađu.

“Dobro, ionako smo došli da radimo”, zaključili su.

Vrlo brzo pojavio se drugi problem i to na poslu.

“Radili smo smjene od 12 sati na dan, bez dana odmora, a napojnice je uzimao gazda. Svoj ugovor o radu dobio sam tek nakon mjesec dana, a na njemu je pisao minimalan iznos. Rekao sam gazdi da se nismo tako dogovorili, a njegov je odgovor bio da su mu troškovi preveliki i da ću razliku od minimalne plate do dogovorenih 1.000 eura dobiti na ruke“, naveo je mladić.

Nakon toga susreo se s novom situcijom, početkom juna “stupila su na snagu nova poslovna pravila”.

“Prvo, POS aparat (za plaćanje karticama) se skriva i koristi samo ako gost baš nikako ne može da plati gotovinom. Ne moram ni spominjati koliko je to neugodnosti izazivalo, jer su svuda po baru bile oznake da se prihvata plaćanje karticama. Neprijatnosti smo obično doživljavali s strancima, koji su bili većina naših gostiju, oni su po navici željeli da plate karticom.

Drugo, računi se izdaju samo ako neko baš insistira, a sav promet iz novčanika se nekoliko puta na dan predaje gazdinom rođaku koji se predstavljao kao bodigard, a zapravo mu je posao kontrola radnika. Kako su gosti često očekivali račun tako smo ih mi radnici i izdavali. Gazda nam je zbog toga zaprijetio da će nam skidati od plate jer ne radimo po njegovim pravilima”, podvukao je mladić.

Svakodnevne gužve donosile su veliki dnevni promet.

“U našim novčanicima na dan se skupilo oko 4 000 do 6 000 KM, a u kasi je fiskalizirano jedva 250-500 KM. Naime, fiskalizirale su se samo naplate karticama. Ponekad bi se, ‘da se zavara poreska’, fiskaliziralo 70-120 KM računa za gotovinu”, priča mladić.

Tu je sve, kako je kazao, postajalo previše i sezonci su počeli da razmišljaju o tome da nađu novi posao.

“Jedan od cimera iz Makedonije dao je otkaz jer ni nakon mjesec dana nije vidio ni radnu dozvolu niti ugovor. Dobio je tek pola plate na ruke. Pokupio je stvari i otišao isti dan. Nakon toga mi ostali morali smo da nadoknadimo njegove sate, pa nismo imali ni 5 minuta pauze tokom smjene” dodao je mladić.

Vremenom je upoznao i druge radnike iz ostalih kafića i radnji i shvatio da je to ustaljena praksa, a da je kod nekih bilo čak i gore – neki su radili i više od 12 sati dnevno, bez dana odmora, bez prijave i s povremenim isplatama na ruke, prenosi N1.

“Niko od stranih radnika nije vidio svoju radnu dozvolu niti ugovor. Nisu imali nikakvu sigurnost, a iz agencije koja ih je dovela u Hrvatsku tvrdili su da nema problema jer izrada dozvole traje mjesecima. Ljudi su vjerovali u to”, podvukao je mladić.

Priča i kako mu prvo nije bilo jasno kako je moguće da se tako nešto dešava na jednoj od hit turističkih destinacija, a da nema nikakvih kazni. No, ubrzo mu je postalo jasno.

“Svaki put kada je dolazila carinska ili finansijska ili radna inspekcija, moj gazda je, baš kao i sve ostale gazde na šetalištu, nekoliko sati prije znao ko dolazi i kada. Tada su neprijavljeni radnici bili na prinudnom odmoru, izdavali su se svi računi, a ilegalne kopije svjetskih brendova skrivali su se u privatnim automobilima”, zaključio je mladić.

Kada je konačno dao otkaz gazda iz Medulina dao mu je samo dio plate, kako bi ga kaznio, jer “ko je on da odlazi usred sezone”.

Svoju je priču htio ispričati javnosti, ali se navodno obratio i svim nadležnim institucijama i nada se da će biti preduzete odgovarajuće mjere.