Polovina karcinoma uzrokovana je faktorima koji se mogu izbjeći, rizik je svaka štetna materija koju unesemo

Naučnici su analizirali podatke od oko 10 miliona ljudi koji su 2019. godine umrli od 23 vrste raka i došli do značajnih spoznaja o prevenciji te bolesti.

Naime, gotovo polovina smrti od raka u svijetu povezano je s faktorima koji se mogu izbjeći poput pušenja, konzumiranja alkohola, spolnog odnosa bez zaštite i pretilosti.

Podaci Federalnog zavoda

Glavna poruka istraživanja koja je objavljena u naučnom časopisu Lancet, je: “značajan broj karcinoma, najvjerovatnije većina njih, kada su u pitanju infekcije, može se spriječiti”.

Bosna i Hercegovina još uvijek nema Nacionalni registra za rak. Evidenciju vode entiteti i zdravstvene ustanove.

Prema posljednjim podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, prosječna stopa pojave raka u periodu 2004. do 2019. godine kod muškaraca iznosi
239,60 na 100.000 stanovnika, a kod žena 203,62 na 100.000 stanovnika.

Broj registriranih malignih neoplazmi u 2019. iznosio je 5.695 osoba, od toga 3.056 muškaraca i i 2.639 žena. Stopa obolijevanja od raka u 2019. godini kod muškaraca iznosila je 284,3 na 100.000 stanovnika, a kod žena 236,7 na 100.000 stanovnika.

Muškarci su najviše obolijevali od raka pluća, bronha i traheja (585 osoba), prostate (395) i rektuma (223), a žene od karcinoma dojke (563), pluća, bronha i traheja (258) i tijela maternice (189).

Prema riječima prim. dr. Haruna Drljevića, onkološkog hirurga u Kantonalnoj bolnici Zenica, “na području Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) na 100.000 stanovnika svake godine od karcinoma dojke oboli od 35 do 37 žena”.

– Sve ono što se unese na usta, svaka štetna materija, od konzervansa, neispitane hrane, pesticida, herbicida…, povećava rizik od nastanka malignih bolesti probavnog sistema. Kada je disajni sistem u pitanju, pušenje, aerozagađenje, te sve druge patogene nokse koje udišemo, izazivaju nastanak degenerativnih i malignih bolesti unutar disajnog puta. Mi sve to odavno znamo, samo ne znamo kolike su brojke, odnosno šteta koja je nanesena zbog toga – ističe Drljević.

No zbog izostanka tačnih podataka, često se, dodaje Drljević, “prave paušalne, neprovjerene ocjene, a odnose se na porast broja svih karcinoma”.

– Iz zemlje odlaze mladi, a ostaju stari, koji naučno dokazano češće boluju od degenerativnih i zloćudnih bolesti, što je i razlog zbog kojeg već godinama unazad imamo loš prosjek, kada je riječ o učestalosti malignih bolesti. Primjera radi, u ZDK gdje ja radim, na osnovu podataka koje imamo, taj prosjek je oko 52. godine. Nekada je on bio puno veći, ali zbog faktora koje sam već naveo, on se pomijera, pa iz godine u godinu, sve više mlađih žena obolijeva – objašnjava Drljević.

Amerikanci su još 60-ih godina prošlog stoljeća sračunali, da se, kada je riječ o raku dojke, bolest svake godine povećava za tri promila. Krivci za to su, prema riječima Drljevića, “produžen životni vijek, uzimanje hormonskih preparata, faktori života (stres)…”

– Hoću da kažem, da ne postoji nikakva epidemija karcinoma, nego konstantan rast broja oboljelih. To želim istaknuti zbog nekih ljekara koji često senzacionalistički iznose brojke, no mi koji se ozbiljnije bavimo malignom epidemiologijom, granom medicine koja je nažalost kod nas potpuno zapostavljena, to znamo – kaže Drljević.

Rano otkrivanje bolesti

Iako su dijagnostičke procedure i terapije u liječenju malignih bolesti u međuvremenu uznapredovale, još uvijek, kako navodi Drljević, preventivna medicina zauzima glavnom mjesto. Riječ je – o programima radnog otkrivanja raka.

– Često, pa i od kolega, možemo čuti – prevencija raka dojke. To ne postoji, rak se ne može prevenirati, jer on će nastati ili neće nastati, možete ga samo rano otkriti, kada su šanse za izlječenje ogromne. Isto tako je i kod raka debelog crijeva. Ne možemo ništa raditi preventivno, kao primjera radi, kod žutice (peremo ruke, sterilišemno vodu, bacamo živi kreč u septičke jame), osim povesti računa o načinu života, živjeti u zdravoj sredini, jesti zdravo, izbaciti pušenje, alkohol. Dakle, ono što nama fali su programi ranog otkrivanja karcinoma, imamo ih sporadično, ali nemamo generalizirane skrining programe koji, kad se jednom upale, više se nikad ne gase – naglašava Drljević.

U studiji objavljenoj u Lancetu naglašava se kako prevencija raka ima i finansijski efekt: “ulaganje do 100 miliona dolara u prevenciju rezultira uštedom od 100 milijardi dolara troškova liječenja”.

– Navest ću primjer: Švicarci su uzeli karcinom dojke i došli do rezultata da jedna operacija, kemoterapija, radioterapija, zračenje, bolovanje, rekonstrukcija dojke, te socijalni problemi koji nastaju zbog bolesti (razvodi) koštaju tu državu 117.000 franaka. S druge strane jedan mamografski pregled država plaća 37 franaka. Žena u Švicarskoj, kao i svugdje na zapadu, dobija tri poziva za pregled, ukoliko se ogluši plaća kaznu 2.200 franaka. Ako se ta brojka podijeli sa 37, dobit ćete da jedna neodgovorna žena isfinansira mamografski pregled kod narednih 59. Slično je i u Americi, gdje ne možete dobiti ni radnu dozvolu dok ne uradite mamografiju, jer niko sebi neće importovati karcinom, zato što je njegovo liječenje skupo. Cijeli svijet se okrenuo prevenciji, jer je to vrlo jednostavna računica koja štedi milione – zaključio je Drljević.

Faktor