BiH daleko od koncepta “nula otpada”, društveni problem nerješiv bez zakona i stimulacije građana

Godišnji cilj na nivou Federacije BiH je da se 35 posto ambalažnog otpada reciklira, dok evropski standardi nalažu da se reciklira gotovo duplo, i to 65 posto. U Kantonu Sarajevo, Kantonalno javno komunalno preduzeće Rad razdvaja i priprema za reciklažu samo otpad iz namjenskih kontejnera, dok se otpad iz kontejnera za miješani kućni otpad odvozi na deponiju. 

U Kantonu Sarajevo pražnjenje kontejnera namijenjenih za odlaganje reciklažnih sirovina obavlja se u posebnim kamionima i prikupljeni otpad se vozi na postrojenje Sortirnica Kantonalog javnog komunalnog preduzeća Rad, gdje se vrši njegovo razvrstavanje prema materijalu od kojeg je napravljen.

– Reciklažne sirovine poput papira, kartona, plastične, metalne, staklene ambalaže, prozirne folije se sortira i šalje na presu (izuzev stakla), te se balira, privremeno deponuje, te okončanjem tog postupka se priprema za recikliranje. Kada se prikupe dovoljne količine reciklažnih sirovina, raspisuje se javni poziv, na kojem se odabere najpovoljniji ponuđač i tek tada se prethodno sortirana, balirana reciklažna sirovina transportuje do mjesta / fabrike na kojem će se reciklirati i od čega će se proizvoditi nove vrijednosti. Nakon toga trakom se šalje ostali otpad, gdje radnici ručno razvrstavaju plastiku, papir i karton, plastičnu prozirnu foliju, dok se metalna ambalaža i metalni dijelovi prikupljaju uz pomoć magneta. Onaj otpad koji se ne može iskoristiti u reciklažne sirovine završava u tijelu deponije – ističe glasnovogornik KJKP Rada Mirza Ramić.

Dakle, ovo komunalno preduzeće vrši razdvajanje, sortiranje i pripremu za reciklažu samo otpada koji se nalazi u namjenskim kontejnerima, dok sav otpad iz kontejnera za miješani kućni otpad završava na deponiji.

Kada govorimo o otpadu, govorimo o vrlo kompleksnoj kategoriji sastavljenoj od niza tokova. Možda najprisutnija i u svakodnevnom životu najvidljivija komponenta otpada jeste ambalažni otpad nastao konzumacijom velikog broja proizvoda u ambalaži. U svojoj supstanci je reciklabilan i potrebno ga je odvojeno odlagati, prikupljati, sortirati i, na koncu, reciklirati ili spaljivanjem na okolišno prihvatljiv način pretvarati u energiju.

Ekopak je prvi i vodeći operater sistema upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom u Federaciji Bosne i Hercegovine i već deset godina zajedno sa svojim partnerima – komunalnim preduzećima i privatnim sakupljačima, ispunjava sve propisane ciljeve za reciklažu i iskorištenje ambalažnog otpada.

– U prošloj godini je Ekopak na reciklažu poslao više od 14 hiljada tona papira, plastike, stakla, metala, višeslojne ambalaže, drveta i ambalaže onečišćene opasnim materijama. Za 10 godina svog operativnog djelovanja, Ekopak je na reciklažu poslao više od 100.000 tona ambalažnog otpada. Kada bi to pretvorili u kamione, to bi bila kompozicija više od 5.000 šlepera koji bi, poredani jedan iza drugog, činili kolonu od Sarajeva do Zenice – kazala nam je direktorica kompanije Ekopak Amela Hrbat.

Prema podacima Agencije za statistiku u BiH je u 2019. godine generisano oko 1,2 miliona tona komunalnog otpada, odnosno oko 352 kilograma po stanovniku. U nedostatku egzaktnih podataka i precizne statistike po pitanju reciklaže otpada generalno, opet se vraćamo na segment ambalažnog otpada.

– Federalno ministarstvo okoliša i turizma propisuje godišnje ciljeve za reciklažu ambalažnog otpada, a taj cilj je za 2021. godinu iznosio 35 posto. Dakle, operater sistema je obavezan na reciklažu poslati 35 posto ambalaže koja se plasira na tržište FBiH, a Ekopak u tome uspjeva svake godine. U uslovima nedostatka infrastrukture za odvojeno prikupljanje otpada, neinformisanosti stanovništva i izražene potkapacitiranosti komunalnih preduzeća, ovakav rezultat neskromno smatramo svojevrsnim čudom – poručila je Hrbat.

Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu, ovaj prag je u Evropskoj uniji postavljen na 65 posto i sve bi ga članice trebale doseći do 2025. godine, međutim više od pola država još se nalazi ispod spomenutog praga. Na samom vrhu se nalazi Belgija sa stopom reciklaže ambalažnog otpada od impresivnih 81,9 posto, druga je Češka sa 75,3 posto, a treća Njemačka sa 70,7 posto. Na četvrtom mjestu nalazi se Slovenija sa stopom reciklaže ambalažnog otpada od 69,4 posto i jasnom ambicijom da postane najzelenija država u Evropi.

U Briselu se reciklira 90 posto ambalaže. Belgija ovaj društveni problem nije prepustila svijesti građana, već je donijela zakon. Svakodnevno razvrstavanje pri odlaganju smeća zakonska je obaveza svih građana Belgije, a razvrstavanje smeća završava se u centru za trijažu, gdje se precizno razdvajaju materijali. Metalna, staklena, ambalaža, papir, plastične flaše, pa čak i odjeća nastaju od recikliranog materijala u ovoj državi.

Osim donošenjem zakona, građane je moguće stimulisati i na drugi način da razdvajaju otpad. Na primjer, komunalna preduzeća u Italiji odvoz smeća naplaćuju samo jedan dan kada građani iznose otpad koji nije moguće reciklirati, dok ostale dane su rasporedili tako da se svaki dan iznosi druga vrsta reciklabilnog otpada za koju građani ne plaćaju naknadu.

Iz KJKP Rad ističu da je za uvođenje ovog sistema olakšavanja i stimuliranja građana neophodan interes države.

– Zbrinjavanje otpada je posebna grana komunalne privrede i svaki građanin po standardima koji važe u zemljama EU-a dužan je da plati zbrinjavanje vlastitog otpada jer je potreban angažman mehanizacije i ljudstva kako bi se prema propisima zbrinuo određeni otpad, osim u slučajevima ako je u interesu države da preuzimaju određene vrste otpada i zbrinjavaju za neku simboličnu naknadu – poručio je Ramić.

Veliki dio razvijenog svijeta već užurbano pokušava da otpad iskoristi u potpunosti, što se zove “cirkularna ekonomija”, a podrazumijeva iskorištavanje svih vrsta otpada: recikliranje svih reciklabilnih materijala i ponovno iskorištenje gdje god je to moguće, kompostiranje organskog otpada i dobijanja toplotne i električne energije spaljivanjem ostalog neiskoristivog otpada. Iako je u svijetu globalna energetska kriza, zbog “cirkularne ekonomije” za pojedine zemlje nema “zime” jer svoj otpad iskorištavaju za zagrijavanje domaćinstava.

Iz komapanije Ekopak ističu da je za sada naša država jako daleko od pojmova “cirkularna ekonomija” ili “zero waste” – “nula otpada”, kao i da su potrebni kapitalni infrastrukturni zahvati te fizička i mentalna prekompozicija komunalnih preduzeća koja trebaju i moraju biti lokomotiva cijele zajednice prema čistijoj i zdravijoj budućnosti.

Faktor.ba